Predstavljen književni prvijenac “Čarobnim prahom posuti” Vesne Kiseljak Varelija u Umagu

18.04.2019.

Književni prvi­je­nac Vesne Kiseljak Varelija nazvan “Čarobnim pra­hom posu­ti” pred­stav­ljen je čet­vr­tak, 10. trav­nja u Gradskoj vijeć­ni­ci Grada Umaga. Knjiga je i prvi izda­vač­ki pro­jekt udru­ge “Bujšćinski glas”, a kon­ci­pi­ra­na je kao puto­pis­na zbir­ka koja sadr­ži 21 krat­ku pri­ču, od kojih je njih 19 posve­će­no istar­skim gra­di­ći­ma, a dvi­je životinjama.

Autorica je pojas­ni­la da je poče­tak rada na ovoj knji­zi bio pri­je deset godi­na kada je nadah­nu­će prvi put potek­lo. Među svo­jim knji­žev­nim uzo­ri­ma je spo­me­nu­la pri­je sve­ga pjes­ni­ka Antuna Gustava Matoša i puto­pis­ca Matka Pejića. Ključni doga­đaj koji je bio uvjet da nakon posje­te nekog istar­skog mjes­ta o tome mjes­tu napi­še i pri­ču, bila je duhov­na spo­na koja bi, od arhi­tek­tu­re i nje kao posje­ti­te­lji­ce, uči­ni­la motiv i auto­ri­cu, govo­ri Vesna Kiseljak Varelija koja je i auto­ri­ca svih foto­gra­fi­ja u ovo­me izdanju.

Zlatan Varelija, izda­vač i sakup­ljač narod­ne pisa­ne rije­či i glav­ni ured­nik zbir­ke, auto­ri­cu je pred­sta­vio rekav­ši kako ona kroz subjek­tiv­ni pri­kaz istar­skih kašte­la i gra­di­ća upoz­na­je čita­te­lje s oni­ma koji žive život dru­ga­či­je od osta­lih. U dva­de­set i jed­noj pri­či, susre­ću se povi­jest, demo­no­lo­gi­ja i stvar­nost kao na dla­nu te se daju na uvid i ocje­nu čitatelju.

Zlatan Varelija je naj­a­vio i dru­ge aktiv­nos­ti udru­ge Bujšćinski glas, osno­va­ne s ciljem pro­mi­ca­nja kul­tu­re te pose­bi­ce knji­žev­nos­ti, odnos­no slje­de­ća izda­nja koja se pri­pre­ma­ju kao pri­mje­ri­ce „Kazalište na kota­či­ma“, „Bujština u domo­vin­skom ratu“, te zbir­ka pjesama.

Vrlo zanim­ljiv poda­tak koji je Varelija otkrio je taj da je nakon jed­nog deset­lje­ća istra­ži­va­nja ostva­rio vrlo zna­čaj­nu rekons­truk­ci­ju narod­ne noš­nje Bujštine koju će ove godi­ne poku­ša­ti pre­zen­ti­ra­ti. Nošnja je bila spe­ci­fič­na, isti­če Varelija, pošto su se obi­ča­ji Bujštine razvi­ja­li neo­vis­no od osta­ta­ka ovog pod­neb­lja. Rijeka Mirna je naime neka­da bila nepre­mos­ti­va pre­pre­ka i one­mo­gu­ća­va­la je kul­tur­nu raz­mje­nu s lju­di­ma na nje­nim suprot­nim oba­la­ma. Među spe­ci­fič­nos­ti­ma je nave­den facol, odnos­no mara­ma koju se žene nosi­le pre­ko gla­ve, s tri repa, te polu­dr­ve­ni opanci.

Među osta­lim pro­jek­ti­ma koje ima u pla­nu, Varelija je spo­me­nuo i podu­ku u ško­la­ma da se pri­bli­ži doma­ća riječ dje­čjim uzras­ti­ma. Nakon toga se zahva­lio Gradu Umagu što je podr­žao ovaj autoh­to­ni knji­žev­ni pro­jekt, a večer je har­mo­ni­kom uljep­šao Davor Kovačević.

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO