“Prorezi” – fotografska izložba Đanija Celije u Umagu

08.07.2019.

U pros­to­ru MMC gale­ri­je Grada Umaga otvo­re­na je u petak 5. srp­nja iznim­na izlož­ba nazva­na “Prorezi” Ovoga je puta riječ o foto­gra­fi­ja­ma čijeg je auto­ra, pul­skog foto­gra­fa Đanija Celiju, posje­ti­te­lji­ma pred­sta­vi­la savjet­ni­ca za kul­tur­na doga­đa­nja i mani­fes­ta­ci­je usta­no­ve Festum Sanja Benčić, a kus­tos Borislav Valušek nije mogao biti pri­su­tan otvaranju.

Izloženo je ukup­no 11 foto­graf­skih rado­va veli­kog for­ma­ta u crno bije­loj teh­ni­ci, a moti­vi su akto­vi muška­ra­ca, žena koji su skri­ve­ni iza foli­ja polu­pro­zir­nog naj­lo­na, kroz koji izvi­ru odnos­no pro­bi­ja­ju obič­no nji­ho­ve ruke, naiz­gled sa željom da komu­ni­ci­ra­ju s publi­kom, odnos­no svi­je­tom. Fotografije dimen­zi­ja 100 sa 140 cen­ti­me­ta­ra su snim­lje­ne u peri­odu od 2013. do 2015. godine.

Unatoč lje­po­ti tije­la i naiz­gled savr­še­nih for­mi moti­va, autor nagla­ša­va da je nje­gov rad želio pri­ja­vi­ti mrač­nu, isto tako kao i svi­je­tlu, stra­nu lju­di skri­ve­nu jav­nos­ti, koja stal­no poku­ša­va izvi­ri­ti ili čez­nut­lji­vo zava­pi­ti. Imamo tako, tobo­že zabra­nje­nu lju­bav izme­đu dvi­je žene, dodir njež­nos­ti iza kojeg se kri­je obi­telj­sko nasi­lje, te trud­ni­cu koja bi tre­ba­la biti sret­na zbog svo­jeg sta­nja, ali je zapra­vo slom­lje­na i očaj­na mla­da žena. Lica su sva skri­ve­na, a osje­ća­je izra­ža­va­ju samo polo­ža­ji tije­la. Najlon pred­stav­lja nali­čje kojim se pre­kri­va­mo da bismo bili pri­hvat­lji­vi dru­gi­ma ili kojim pri­kri­va­mo što radi­mo kad mis­li­mo da nas nit­ko ne vidi, dok puko­ti­ne otva­ra­mo da bi naš pra­vi ja pro­di­sao i pozvao upomoć.

Kustos Berislav Valušek isti­če u svo­jem osvr­tu: “Prorezi na foli­ja­ma obli­ka su vul­ve ili rane, pa sva­ko pro­di­ra­nje dije­lo­va tije­la iz jed­nog pros­to­ra u dru­gi može­mo doži­vje­ti i/ili per­ci­pi­ra­ti i kao rađa­nje novih situ­aci­ja, odno­sa i dina­mi­ke komu­ni­ci­ra­nja bilo koje vrste. Ovom jed­nos­tav­nom inter­po­la­ci­jom u pros­tor koja dos­lov­no “zamu­ću­je” odno­se akte­ra, Celija je polu­čio kom­plek­s­nu pri­ču, lite­ra­tu­ru i sce­no­gra­fi­ju, te je time “tihi život” tije­la (still life, engle­ski ter­min koji ozna­ča­va mrtvu pri­ro­du) pre­tvo­rio u uzbud­lji­ve moguć­nos­ti ovis­ne o pro­ma­tra­če­voj mašti.

U biti ovdje govo­ri­mo o reži­ra­noj foto­gra­fi­ji koja je pos­ta­la aktu­al­na počet­kom proš­log sto­lje­ća, ali reali­zi­ra­noj na jedan izvo­ran, poet­ski i poeti­zi­ra­ju­ći način koji u sebi sadr­ži estet­ske moguć­nos­ti kako lije­pog tako i ruž­nog, dak­le, sve­obu­hvat­no životnog.”

Ovaj doga­đaj svo­jim nas­tu­pom je uljep­ša­la vokal­na sku­pi­na Istravaganti, koju vodi Sergio Bernich, a izlož­bu je mogu­će posje­ti­ti do prvog kolovoza.

Đani Celija rođen je u Puli 1977. godi­ne, gdje i danas živi i stva­ra. Diplomirao je 1998. na Istituto di Fotografia e Arti Visive u Padovi, a spe­ci­ja­li­zi­rao se u still life i indus­trij­skoj foto­gra­fi­ji. Izlagao je na 20 samos­tal­nih izlož­bi, te mno­gim skup­nim u Italiji, Austriji, Sloveniji, Francuskoj i Mađarskoj. Član je ULUPUH‑a i HDLU‑a Istre.

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO