Intervju: Branko Sterpin – jazz trubač i voditelj orkestra Big Banda Pula||Intervista: Branko Sterpin – trombettista Jazz e direttore d’orchestra della Big Band Pula

01.10.2019.

[lang_it]“Se hai bisog­no di chi­ede­re cos’è il Jazz, non lo saprai mai”[/lang_it]

[lang_hr]“Ako tre­ba­te pita­ti što je Jazz, nikad neće­te znati”[/lang_hr]

[lang_it]Questo dice­va Louis Armstrong. Ma noi lo abbi­amo chi­es­to a Branko Sterpin.[/lang_it]

[lang_hr]To je rekao Louis Armstrong. Ali mi smo to pita­li Branka Sterpina.[/lang_hr]

[lang_it]E’ uno dei fon­da­to­ri di “JazzIstra Orchestra” e da anni diri­ge la “Big Band Pula”, sezi­one del­la cele­bre Orchestra di Fiati cit­ta­di­na. Branko Sterpin è mol­to noto agli esti­ma­to­ri di musi­ca Jazz e non a caso l’HGU- l’Unione Croata Musicale/Hrvatska Glazbena Unija – lo ha insig­ni­to per ben set­te vol­te insig­ni­to del­la quali­fi­ca di “Migliore Trombettista Jazz”. “Tamara Obrovac Transhistria Electric”, Kristian Terzić Group”, “Branimir Gazdik & Friends”, “Bop Syndicate”, “The Sterptet”, “Veselino Jazz Project” sono solo alcu­ne del­le for­ma­zi­oni in cui ha suona­to e con­ti­nua a suona­re, in Croazia e all’estero. Lo abbi­amo incon­tra­to a Pola, pre­sso il Circolo del­la Comunità degli Italiani, nel cor­so di una sera­ta musi­ca­le tra uno swing e un bebop. Branko non ama mol­to par­la­re di sé, ma, sfi­dan­do la sua ritro­sia, siamo rius­ci­ti a conos­ce­re qual­co­sa in più del­la sua vita e del­la sua professione.[/lang_it]

[lang_hr]Jedan je od osni­va­ča JazzIstra Orchestra, a godi­na­ma vodi Big Band Pula, odje­ljak poz­na­tog Puhačkog orkes­tra gra­da Pule. Branko Sterpin dobro je poz­nat poz­na­va­te­lji­ma jazza i nije slu­čaj­no što mu je Hrvatska glaz­be­na uni­ja već sedam puta dodi­je­li­la titu­lu „naj­bo­ljeg jazz tru­ba­ča“. Tamara Obrovac Transhistria Electric, Kristian Terzić Group, Branimir Gazdik & Friends, Bop Syndicate, The Sterptet, Veselino Jazz Project samo su neki od ben­do­va u koji­ma je svi­rao i nas­tav­lja svi­ra­ti, u Hrvatskoj i u ino­zem­s­tvu. Branka smo sre­li u Puli, u Circolu Zajednice Talijana tije­kom glaz­be­ne veče­ri, izme­đu jed­nog swin­ga i jed­nog bebo­pa. Branko ne voli govo­ri­ti o sebi, ali una­toč nje­go­voj nevolj­kos­ti, uspje­li smo saz­na­ti nešto više o nje­go­vu živo­tu i profesiji.[/lang_hr]

[lang_it]Branko, quan­do hai ini­zi­ato a suona­re e per­c­hé hai scel­to pro­prio la tromba?[/lang_it]

[lang_hr]Kad si počeo svi­ra­ti i zašto si oda­brao trubu?[/lang_hr]

[lang_it]A 8 anni, in secon­da ele­men­ta­re, ho ini­zi­ato a suona­re la trom­ba. E’ sta­to il mio pri­mo stru­men­to. Come l’ho scel­to? Mio padre era ori­gi­na­rio dell’Istria set­ten­tri­ona­le e ama­va mol­to il suono del­la trom­ba e dell’armonica. Strumenti – lui dice­va – che, suona­ti duran­te le fes­te e le cele­bra­zi­oni, rius­ci­va­no sem­pre a por­ta­re alle­gria e a cre­are una bel­la atmo­sfe­ra tra la gen­te. Fu lui a spin­ge­re me e mia sorel­la a sce­gli­ere. Così lei si dedicò alla fisar­mo­ni­ca e io alla trom­ba. Ho stu­di­ato musi­ca alla Facoltà di Pedagogia Musicale dell’Università di Pola e all’Accademia musi­ca­le di Zagrabria. Mi sono poi laure­ato al cor­so di Jazz dell’Università di Musica di Graz (Universität für Musik und dar­stel­len­de Kunst Graz).[/lang_it]

[lang_hr]Počeo sam svi­ra­ti tru­bu s osam godi­na, u dru­gom raz­re­du. Bio je to moj prvi ins­tru­ment. Kako sam ga iza­brao? Moj je otac rodom iz sje­ver­ne Istre i volio je zvuk tru­be i har­mo­ni­ke. Uvijek je govo­rio da su to ins­tru­men­ti koji se svi­ra­ju tije­kom zaba­va i pros­la­va i koji uvi­jek uspi­je­va­ju doni­je­ti radost i stvo­ri­ti lije­pu atmo­sfe­ru među lju­di­ma. Recimo da je on potak­nuo mene i moju ses­tru na izbor glaz­ba­la. Tako se ona posve­ti­la har­mo­ni­ci, a ja tru­bi. Studirao sam glaz­bu na Fakultetu glaz­be­ne peda­go­gi­je Sveučilišta u Puli i na Muzičkoj aka­de­mi­ji u Zagrebu. Potom sam diplo­mi­rao na Jazz kole­gi­ju Muzičkog sve­uči­li­šta u Grazu (Universität für Musik und dar­stel­len­de Kunst Graz).[/lang_hr]

[lang_it]Chissà, for­se tuo padre ave­va intu­ito che quel­lo sareb­be sta­to il “tuo” strumento…[/lang_it]

[lang_hr]Tko zna, možda je on baš osje­tio da će to biti “tvoj” ins­tru­ment …[/lang_hr]

[lang_it]La trom­ba è uno stru­men­to che con­sen­te di espri­me­re in mani­era eccel­len­te ogni tipo di sta­to d’animo. Il suono del­la trom­ba ries­ce a riflet­te­re quel­lo che siamo e pro­vi­amo in quel pre­ci­so momen­to. Può ave­re note di aggre­ssi­vità come di tris­te­zza o melan­co­nia, cre­an­do un filo diret­to con le emozioni.[/lang_it]

[lang_hr]Truba je ins­tru­ment koji omo­gu­ću­je izvr­s­no izra­ža­va­nje sva­ke vrste ras­po­lo­že­nja. Zvuk tru­be uspi­je­va odra­ža­va­ti ono što jesmo i osje­ća­mo u tom pre­ciz­nom tre­nut­ku. Može ima­ti note agre­siv­nos­ti ili tuge i melan­ko­li­je, stva­ra­ju­ći izrav­nu lini­ju s emocijama.[/lang_hr]

[lang_it]Quali sono sta­ti i “maes­tri” che ti han­no fat­to appa­ssi­ona­re al Jazz?[/lang_it]

[lang_hr]Tko su bili veli­ka­ni koji su te pri­vuk­li jazzu?[/lang_hr]

[lang_it]Mi sono avvi­ci­na­to al Jazz con Louis Armstrong, l’ho ascol­ta­to e l’ho stu­di­ato per i pri­mi anni, come cre­do tut­ti i trom­bet­tis­ti. E’ sta­to lui, con le sue inter­pre­ta­zi­oni, a ren­de­re popo­la­re quel­lo che noi oggi chi­ami­amo Jazz, fon­den­do il rit­mo del blu­es afri­ca­no con l’armonia del­la musi­ca euro­pea. La sua influ­en­za è sta­ta dav­ve­ro enor­me. Ma poi ho stu­di­ato e suona­to mol­to Bebop e poi Hard Bop. Questa è la mia base, mi han­no ispi­ra­to musi­cis­ti come Freddie Hubbard, Clifford Brown, Art Blakey.[/lang_it]

[lang_hr]Jazzu me pri­vu­kao Louis Armstrong. Slušao sam ga i pro­uča­vao ga prvih neko­li­ko godi­na, a mis­lim da je to zajed­nič­ko svim tru­ba­či­ma. Upravo je on svo­jim inter­pre­ta­ci­ja­ma popu­la­ri­zi­rao ono što danas nazi­va­mo jazzom, spa­ja­ju­ći ritam afrič­kog blu­esa s har­mo­ni­jom europ­ske glaz­be. Njegov je utje­caj bio zais­ta ogro­man. Ali nakon toga sam učio i puno svi­rao bebop, a zatim hard bop. To je moja baza, a ins­pi­ri­ra­li su me i glaz­be­ni­ci poput Freddieja Hubbarda, Clifforda Browna i Arta Blakeyja.[/lang_hr]

[lang_it]Oggi quale gene­re di Jazz ami suonare?[/lang_it]

[lang_hr]Koju vrstu jazza voliš svirati?[/lang_hr]

[lang_it]Nel cor­so degli anni ho suona­to diver­si sti­li e ho col­la­bo­ra­to con musi­cis­ti che fan­no Fusion. Soprattutto quan­do lavo­ra­vo a Zagabria alla Radio Televisione Croata, ho par­te­ci­pa­to a nume­ro­si pro­get­ti, suonan­do diver­si sti­li. Ma devo dire che io amo soprat­tut­to il “Mainstream”, il Jazz tra­di­zi­ona­le. Mi piace mol­to lo sti­le di Lee Morgan o Freddie Hubbard, la loro este­ti­ca, ma suono spe­sso anc­he “Jazz stan­dard”, per esem­pio pezzi com­pos­ti per i musi­cal degli anni 30, come quel­li di Cole Porter.[/lang_it]

[lang_hr]Tijekom godi­na sam svi­rao raz­li­či­te sti­lo­ve i sura­đi­vao s glaz­be­ni­ci­ma koji uglav­nom svi­ra­ju fusi­on. Osobito kad sam radio u Zagrebu na Hrvatskoj radi­ote­le­vi­zi­ji, a tada sam sudje­lo­vao u broj­nim pro­jek­ti­ma, svi­ra­ju­ći raz­li­či­te sti­lo­ve. Ali moram reći da poseb­no volim “mains­tre­am”, tra­di­ci­onal­ni jazz. Jako mi se svi­đa stil Leea Morgana ili Freddieja Hubbarda, nji­ho­va este­ti­ka, ali čes­to svi­ram i jazz stan­dar­de, pri­mje­ri­ce sklad­be za mju­zik­le iz 30-ih godi­na, poput onih Colea Portera.[/lang_hr]

[lang_it]A pro­po­si­to del­la Radiotelevisione Croata, nel 2010 sei sta­to assun­to dall’HRT Jazz Orkestar e hai avu­to l’opportunità di suona­re con nomi del­la sce­na mondiale…[/lang_it]

[lang_hr]Kad već pri­ča­mo o HRT‑u, 2010. godi­ne te je anga­ži­rao HRT Jazz Orkestar i imao si pri­li­ku muzi­ci­ra­ti s ime­ni­ma sa svjet­ske scene…[/lang_hr]

[lang_it]Si trat­ta di un’orchestra di 17 musi­cis­ti. Ho lavo­ra­to con loro per cir­ca 10 anni e ho suona­to la quar­ta trom­ba. Ha rap­pre­sen­ta­to un capi­to­lo impor­tan­te e mol­to for­ma­ti­vo per la mia car­ri­era. Abbiamo lavo­ra­to a mol­ti pro­get­ti e ques­to mi ha con­sen­ti­to di spe­ri­men­ta­re: ho suona­to con bra­vi­ssi­mi musi­cis­ti, ame­ri­ca­ni ed euro­pei, e anc­he i nos­tri ospi­ti era­no tut­ti di alti­ssi­mo livello.[/lang_it]

[lang_hr]Riječ je o orkes­tru od 17 glaz­be­ni­ka. S nji­ma sam radio oko deset godi­na i svi­rao sam čet­vr­tu tru­bu. Bilo je to važ­no i vrlo for­ma­tiv­no poglav­lje moje kari­je­re. Radili smo na mno­gim pro­jek­ti­ma i to mi je omo­gu­ći­lo da eks­pe­ri­men­ti­ram: svi­rao sam s talen­ti­ra­nim glaz­be­ni­ci­ma, Amerikancima i Europljanima, a i naši doma­ći gos­ti su bili na naj­vi­šoj razini.[/lang_hr]

[lang_it]Quali con­si­gli ti sen­ti di dare a chi vuole intra­pren­de­re la car­ri­era di trombettista?[/lang_it]

[lang_hr]Koji savjet želiš dati oni­ma koji žele zapo­če­ti kari­je­ru trubača?[/lang_hr]

[lang_it]Quando si ama la musi­ca è sem­pre possi­bi­le impa­ra­re. Certo ci sarà sem­pre chi ha più talen­to di altri, ma tut­ti posso­no svi­lup­pa­re le loro poten­zi­alità musi­ca­li. In un cer­to sen­so suona­re uno stru­men­to come la trom­ba può esse­re per­ce­pi­to, soprat­tut­to all’inizio, come qual­co­sa di non mol­to natu­ra­le, per la pos­tu­ra del­le lab­bra e per la res­pi­ra­zi­one. Bisogna impa­ra­re bene la tec­ni­ca, ma non sono nece­ssa­rie carat­te­ris­tic­he fisic­he par­ti­co­la­ri, ciò che impor­ta è rius­ci­re a far vibra­re le lab­bra. In un cer­to sen­so, pro­prio la fati­ca ric­hi­es­ta rap­pre­sen­ta un aspet­to posi­ti­vo, per­c­hé inseg­na a non mol­la­re e, in un cer­to sen­so, raf­for­za il carattere.[/lang_it]

[lang_hr]Kad voliš glaz­bu, uvi­jek možeš nešto nauči­ti. Naravno da će uvi­jek biti onih koji ima­ju više talen­ta od osta­lih, ali svat­ko može razvi­ti svoj glaz­be­ni poten­ci­jal. U odre­đe­nom smis­lu svi­ra­nje ins­tru­men­ta poput tru­be, oso­bi­to na počet­ku, može se shva­ti­ti kao nešto ne baš pri­rod­no i to zbog polo­ža­ja usa­na i disa­nja. Moraš dobro nauči­ti teh­ni­ku, ali nikak­ve poseb­ne fizič­ke karak­te­ris­ti­ke nisu potreb­ne, ono što je važ­no jest da usne vibri­ra­ju. U odre­đe­nom smis­lu, potre­ban trud je pozi­ti­van aspekt, jer nas uči da se ne odri­če­mo i u odre­đe­nom smis­lu jača naš karakter.[/lang_hr]

[lang_it]Quanto tem­po dedic­hi quoti­di­ana­men­te all’esercizio?[/lang_it]

[lang_hr]Koliko vre­me­na vjež­baš dnevno?[/lang_hr]

[lang_it]Per la trom­ba ci vuole mol­ta dis­ci­pli­na. Ci vuole alle­na­men­to, pro­prio come per uno sport, altri­men­ti ci si ritro­va… sen­za fiato! Io mi eser­ci­to ogni gior­no per alme­no 2 ore. Quando ho ini­zi­ato, gli eser­ci­zi di ris­cal­da­men­to pote­va­no dura­re anc­he un’ora, ade­sso mi sono suf­fi­ci­en­ti 15 minu­ti. Ma è sog­get­ti­vo, ognu­no per­so­na­li­zza la fase di pre­pa­ra­zi­one, anc­he a secon­da del tipo di tromba.[/lang_it]

[lang_hr]Za tru­bu je potreb­na veli­ka dis­ci­pli­na. Potrebno je vjež­ba­ti, baš kao u spor­tu, ina­če osta­ne­te… bez daha! Vježbam sva­ki dan naj­ma­nje dva sata. Kad sam počeo, vjež­be zagri­ja­va­nja bi zna­le potra­ja­ti čak sat vre­me­na, a sada mi tre­ba samo 15 minu­ta. Ali to je subjek­tiv­no, svat­ko per­so­na­li­zi­ra svo­ju fazu pri­pre­me, a to ovi­si i o vrsti trube.[/lang_hr]

[lang_it]“La vita somi­glia mol­to al Jazz, è meglio quan­do si improv­vi­sa” affer­ma­va George Gershwin. Quanto ha con­ta­to l’improvvisazione nell’evoluzione del­la sto­ria del Jazz?[/lang_it]

[lang_hr]“Život je kao jazz, bolje je kad impro­vi­zi­ra­te”, rekao je George Gershwin. Koliko je impro­vi­za­ci­ja važ­na u evo­lu­ci­ji povi­jes­ti jazza?[/lang_hr]

[lang_it]I musi­cis­ti più appre­zza­ti nel­la sto­ria del Jazz sono quel­li che han­no tro­va­to chi­avi inno­va­ti­ve, soprat­tut­to nell’improvvisazione. Saper spe­ri­men­ta­re e inter­pre­ta­re in mani­era nuova è mol­to impor­tan­te per­c­hé diven­ta­re un bra­vo Jazzista non sig­ni­fi­ca saper suona­re pezzi di com­po­si­to­ri cele­bri o ripro­dur­re alla per­fe­zi­one lo sti­le di un jazzis­ta famo­so. Se le sono­rità che han­no carat­te­ri­zza­to gli anni 30 era­no quel­le del­lo swing, una musi­ca nata per bal­la­re, a par­ti­re dagli anni 40 il Jazz ha ini­zi­ato a esplo­ra­re nuove fusi­oni, nuovi pro­get­ti ed è anco­ra oggi cos­tan­te­men­te in cer­ca di nuove musi­ca­lità. Le inno­va­zi­oni “gius­te” han­no dato vita a agli sti­li che sono poi diven­ta­ti popolari.[/lang_it]

[lang_hr]Najcjenjeniji glaz­be­ni­ci u povi­jes­ti Jazza su oni koji su pro­naš­li ino­va­tiv­ne nači­ne impro­vi­za­ci­je. Znati eks­pe­ri­men­ti­ra­ti i inter­pre­ti­ra­ti na novi način vrlo je važ­no jer pos­ta­ti dobar jazz svi­rač ne zna­či zna­ti svi­ra­ti koma­de poz­na­tih skla­da­te­lja ili savr­še­no repro­du­ci­ra­ti stil poz­na­tog jazz glaz­be­ni­ka. Ako su zvu­ko­vi koji su karak­te­ri­zi­ra­li 30‑e bili swing, glaz­ba rođe­na za ples, od 40-ih je jazz počeo istra­ži­va­ti nove fuzi­je, nove pro­jek­te i još uvi­jek nepres­ta­no tra­ži novu muzi­kal­nost. “Dobre” ino­va­ci­je dale su život sti­lo­vi­ma koji su pos­li­je pos­ta­li popularni.[/lang_hr]

[lang_it]Una conos­cen­za pro­fon­da dell’armonia musi­ca­le è impor­tan­te per rius­ci­re ad improvvisare?[/lang_it]

[lang_hr]Je li dobro poz­na­va­nje glaz­be­ne har­mo­ni­je važ­no za improvizaciju?[/lang_hr]

[lang_it]E’ mol­to impor­tan­te dedi­ca­re tem­po all’ascolto di musi­ca Jazz. Perché quan­do si conos­ce bene un pezzo sia dal pun­to di vis­ta del rit­mo che dell’armonia, è più faci­le fare una buona ese­cu­zi­one. Come per una lin­gua: possi­amo par­lar­la in tan­ti modi ma solo quan­do la conos­ci­amo bene possi­amo pren­der­ci del­le liber­tà interpretative.[/lang_it]

[lang_hr]Vrlo je važ­no posve­ti­ti se slu­ša­nju jazz glaz­be – jer kad dobro poz­na­ješ komad i u smis­lu rit­ma i har­mo­ni­je, lak­še je ima­ti i dobru izved­bu. Isto kao i kod jezi­ka: može­mo ga govo­ri­ti na više nači­na, ali samo kad ga dobro zna­mo može­mo si pri­ušti­ti inter­pre­ta­cij­sku slobodu.[/lang_hr]

[lang_it]Quali pro­gram­mi per i pro­ssi­mi mesi?[/lang_it]

[lang_hr]Kakvi su ti pla­no­vi za nared­ne mjesece?[/lang_hr]

[lang_it]A otto­bre ini­zi­erà la sta­gi­one di con­cer­ti con la Big Band cit­ta­di­na. E’ una band com­pos­ta di 17 musi­cis­ti, pro­fe­ssi­onis­ti e con: 5 sasso­fo­ni, 4 trom­be e 4 trom­bo­ni, a cui si affi­an­ca la sezi­one rit­mi­ca di chi­tar­ra, tas­ti­ere, con­trab­ba­sso e piano­for­te. Avevamo ini­zi­ato ad esi­bir­ci una vol­ta al mese con reper­to­ri musi­ca­li sem­pre diver­si: suona­va­mo soprat­tut­to swing con arran­gi­amen­ti moder­ni, musi­ca lati­no-ame­ri­ca­na, funk … E’ sta­ta un’esperienza for­ma­ti­va e mol­to impor­tan­te per la cres­ci­ta artis­ti­ca dei musi­cis­ti ma anc­he impeg­na­ti­va, per­c­hé ric­hi­ede­va mol­ta pre­pa­ra­zi­one. Per ques­to, a par­ti­re da quest’anno, abbi­amo scel­to di orga­ni­zza­re un con­cer­to ogni due mesi. Continuerò comunque a suona­re con il mio grup­po duran­te tut­to l’anno al Circolo del­la Comunità degli Italiani di Pola. Ogni vener­dì alle ore 22.[/lang_it]

[lang_hr]U lis­to­pa­du poči­nje kon­cert­na sezo­na s grad­skim Big Bandom. Riječ je o ben­du sas­tav­lje­nom od 17 glaz­be­ni­ka, pro­fe­si­ona­la­ca i sa: pet sak­so­fo­na, četi­ri tru­be i četi­ri trom­bo­na, koji pra­ti ritam sek­ci­ja gita­re, kla­vi­ja­tu­ra, kon­tra­ba­sa i kla­vi­ra. Počeli smo svi­ra­ti jed­nom mje­seč­no s uvi­jek raz­li­či­tim glaz­be­nim reper­to­arom: uglav­nom smo svi­ra­li swing uz moder­ne aran­žma­ne, lati­no­ame­rič­ku glaz­bu, funk … Bilo je to for­ma­tiv­no i vrlo važ­no iskus­tvo za umjet­nič­ki rast glaz­be­ni­ka, ali i zah­tjev­no, jer je zah­ti­je­va­lo mno­go pri­pre­ma. Iz tog raz­lo­ga, počev­ši od ove godi­ne, odlu­či­li smo orga­ni­zi­ra­ti kon­cert sva­ka dva mje­se­ca. Uz to, svi­rat ću sa svo­jim ben­dom tije­kom cije­le godi­ne u Circolu Zajednice Talijana u Puli i to sva­ki petak u 22 sata.[/lang_hr]

[lang_it]Testo Luisa SORBONE[/lang_it]

[lang_hr]Tekst Luisa SORBONE[/lang_hr]

[lang_it]Fotografie dall’archivio di Branko Sterpin[/lang_it]

[lang_hr]Fotografije iz Arhiva Branka Sterpina[/lang_hr]