25. Sa(n)jam knjige u Istri: Amir Alagić: „Tuneli“ (Durieux, 2019.)
Mračni tuneli u nama
Predstavljanje knjige „Tuneli“ (Durieux, 2019.) autora Amira Alagića održano je u ponedjeljak, 9. prosinca na 25. Sa(n)jam knjige u Istri. U diskusiji su osim autora sudjelovali moderator Andrea Matošević i nakladnik Nenad Popović.

Amir Alagić plodni je književnik koji je u 2019. objavio čak dva djela – zbirku priča „Linije koje ti nazivaš rijekama“ (Durieux) i roman „Tuneli“. Kako bi publika što izravnije doživjela duh njegove književnosti, pročitao je ulomak romana i priču „Preko brda“.
Nenad Popović okarakterizirao je Alagića kao pisca koji obraća pozornost na detalje iz svoje okoline poput najboljih ruskih realista. To ne znači da je staromodan jer je njegov pristup bez obzira na to autentičan i aktualan. U djelima nema nepotrebnih elemenata, kaže nadalje Popović, niti je glavni cilj isprazno zabaviti čitatelje. Autor se bavi običnim ljudima u čiju psihu ulazi bez prevelike distance, pišući na uvjerljiv i smiren način, bez suvišnog afekta. Dakle, stječemo dojam da se radi o književnosti u koju je uloženo mnogo truda i vremena. Ima loših autora koji se pozivaju na avangardu jer su previše lijeni da bi napisali nešto kvalitetno, što podrazumijeva precizno promatranje ljudi i konteksta u kojem se zatječu. Vrlo je teško vidjeti sitnice koje nekome bez umjetničkog senzibiliteta djeluju nevažno, a ustvari su ključne za razumijevanje čovjekovih postupaka i stavova. Još je teže sve skupa pretočiti u riječi, znalački vješto i estetski privlačno.
Nakon nakladnika o romanu je ponešto rekao sam Alagić. Ponajprije je objasnio naslov rekavši da su tuneli simbol mraka u svakome od nas, ali ujedno i stvarni lokaliteti. Mjesto radnje je Pula, a znamo da se u njezinu podzemlju nalaze tuneli, jedan pretvoren u turističku atrakciju, gdje se organizira i doček Nove godine, a poznat je i onaj u kojem se prodaju gljive.

Roman se sastoji od tri dijela. Započinje smrću glavnoga lika kojoj svjedoče njemu nepoznati ljudi. Drugi dio romana podsjeća na film snimljen u jednome kadru te naglo dolazi do prebacivanja fokusa s jedne osobe na drugu, a taj je postupak inspiriran Buňuelovim filmom „Fantom slobode“ u kojem se također pojavljuje sličan trik.
Matošević je zaključio da je smrt jedna od glavnih odrednica Alagićevih djela, što vidimo i u ovome primjeru, gdje pokreće radnju. Osim smrti važna je i orijentacija na prošlost. Autor jednostavno objašnjava da je povijest pojedinca i društva temelj svega u sadašnjosti. O sadašnjosti nema smisla pisati jer traje tek trenutak, a budućnost u okviru znanstvene fantastike nije njegovo područje. Zaključujemo da je Alagićev pristup siguran i smislen jer doista nema događaja i doživljaja koji su nemotivirani svojim uzrocima u prošlosti. Također, smrt nas sve čeka i ne ostavlja nikog ravnodušnim tako da zaplet koji ju uključuje uvijek ima dobar potencijal da zainteresira i emotivno angažira čitatelje.
Tekst i fotografije Maja GREGOROVIĆ