Izložbe “Mistična bića” i “Urbani krajolici” u galeriji Fonticus u Grožnjanu

03.03.2020.

Dvije samos­tal­ne likov­ne izlož­be otvo­re­ne su u subo­tu, 29. velja­če u Gradskoj gale­ri­ji Fonticus u Grožnjanu. Sapana Gandharb pred­sta­vi­la je svo­ja “Mistična bića” dok je Morana Varović Čekolj pri­ka­za­la “Urbane kra­jo­li­ke”. Radove i auto­ri­ce, koje su zas­luž­ne sva­ka za svoj pos­tav u gale­ri­ji, pred­sta­vio je kus­tos Eugen Borkovsky koji posje­ti­te­lji­ma uvi­jek uz struč­no daje i svo­je osob­no, dub­lje viđe­nje rado­va koji nas­ta­nju­ju pros­to­re ove gale­ri­je. Iskoristio je ovu pri­li­ku i da naj­a­vi sko­ri engle­ski pri­je­vod mono­gra­fi­je izda­ne povo­dom 50. godiš­nji­ce Grožnjana kao “gra­da umjet­ni­ka” koja će biti dos­tup­na uz dosa­daš­nju hrvat­sku i tali­jan­sku ver­zi­ju. Ove godi­ne zapra­vo se navr­ša­va 55 godi­na kako je kipar i sli­kar Aleksandar Rukavina svo­jom umjet­nič­kom vizi­jom spa­sio Grožnjan od pot­pu­nog ise­lja­va­nja i zapu­šta­nja, te će tomu u spo­men na jed­nom od grad­skih trgo­va pos­ta­vi­ti nje­go­va bista.

Sapana Gandharb, auto­ri­ca rodom iz Nepala, bila je nadah­nu­ta budis­tič­kim tek­s­to­vi­ma kod izra­de deset svo­jim kera­mič­kih skul­p­tu­ra od kojih su tri zid­ne, a sedam je pod­nih. “Postavljeni rado­vi izve­de­ni su sofis­ti­ci­ra­nim kera­mi­čar­skim teh­no­lo­gi­ja­ma koji bude više aso­ci­ja­ci­ja. U prvi tren, ovi objek­ti nam se čine kao aps­trak­t­ne kons­truk­ci­je, no paž­lji­vi­jim uvi­dom u odno­se i deta­lje shva­ća­mo da obli­ci nose ide­ju zoomor­f­nih tvor­bi. Ambivalentnost doživ­lja­ja može vari­ra­ti od nela­go­de zbog nji­ho­vih uši­lje­nih seg­me­na­ta do odu­šev­lje­nja. Kao da se mate­ri­ja­li­zi­rao nemir­ni svi­jet fan­tas­tič­nih mito­va i/ili sno­va. Cijeli pro­jekt može­mo podi­je­li­ti na dvi­je gru­pe rado­va. Jednu gru­pu karak­te­ri­zi­ra­ju začud­ne for­me pti­co­li­kih bića. U manju gru­pu pri­pa­da­ju obli­ci gla­va, uz ide­ju maske. Narativna figu­ra­tiv­nost, smiš­lje­ni pris­tup obli­ko­va­nju te likov­na čis­to­ća karak­te­ris­ti­ke su ovih rado­va. Autorica uspi­je­va arha­ič­nom teh­no­lo­gi­jom i mate­ri­ja­lom utje­ca­ti na real­nost. Cijeli cik­lus sve­den je na bije­lu, crnu i zlat­nu boju. Plemeniti metal se pojav­lju­je poneg­dje pa, iako uvo­di deko­ra­tiv­nost, dopri­no­si ide­ji ani­mi­ra­ne for­me. Autorica ga koris­ti zna­lač­ki i decent­no. Neki dije­lo­vi izdu­že­ni su, pre­ciz­no izve­de­ni od gli­ne, a pre­ma kra­ju uši­lje­ni. Raskrižja mis­tič­nog upo­ri­šta su ovog cik­lu­sa. Vizualizirajući fan­tas­ti­ku doživ­lja­ja, likov­nim jezi­kom, pro­ce­su­al­nim pos­tup­ci­ma, Sapana nas suoča­va s mogu­ćom stvar­noš­ću. Autoricu zapra­vo ne zani­ma pri­je­nos real­nih obli­ka. Ideja moti­va potreb­na joj je kao pola­zi­šte, podru­čje na kojem može izgo­vo­ri­ti stav”, istak­nuo je kustos.

Sapana Gandharb rođe­na je 29. lip­nja 1977. u bli­zi­ni Katmandua u kra­ljev­s­tvu Nepala, a u Europu seli 2000. godi­ne. Osnovnu i sred­nju ško­lu zavr­ši­la je u Sloveniji, i stek­la slo­ven­sko držav­ljans­tvo. U kera­mič­koj radi­oni­ci Igora Krmpotića uči osno­ve izra­de kera­mi­ke. Dodatno zna­nje i vje­šti­ne sti­če poha­đa­ju­ći teča­je­ve u radi­oni­ci Ines Kovačič u Ljubljani i na Institutu V‑oglje s Barbom Štembergar Zupan. Svoje rado­ve izla­ga­la je na mno­go­broj­nim izlož­ba­ma, a rado­vi joj se nala­ze u mno­gim kolek­ci­ja­ma diljem svi­je­ta. Nagrađivana je više puta. Živi i radi u Istri.

Morana Varović Čekolj svo­jim sli­je­dom od 27 osli­ka­nih povr­ši­na u teh­ni­ci akril na plat­nu, uglav­nom sred­njih dimen­zi­ja, nas­ta­lih u pro­tek­loj godi­ni, zamu­će­nih kadro­va snaž­nog kolo­ra i razi­gra­nog rit­ma pro­ble­ma­ti­zi­ra ide­ju urba­nog, mije­nu i tijek kao vizu­al­ne doga­đa­je. Predlošci za rado­ve bile su foto­gra­fi­je koje je auto­ri­ca sama sni­mi­la. Borkovsky kaže da nje­zi­ni isječ­ci nude impre­si­je koje namjer­no nisu obli­kov­no opte­re­će­ne defi­ni­ci­jom. “Naglašenošću doživ­lja­ja pre­sko­če­na je nara­ci­ja, a insi­nu­aci­ja mogu­ćeg mate­ri­ja­li­zi­ra se u ploš­nom for­ma­tu sli­ke. Umjetnica čes­to ostav­lja vid­lji­vim naku­pi­ne nama­za. Oni otkri­va­ju ges­tu u pote­zi­ma kis­tom kojim gra­di povr­ši­ne. Uvedeni su eks­pre­siv­ni ele­men­ti, obli­ci s ruba pre­poz­nat­lji­vog. Pred nama je inter­pre­ta­ci­ja urba­nog mete­ža, a Morana Varović Čekolj nam nepo­g­rje­ši­vo ilus­tri­ra pot­mu­le zvu­ko­ve bru­ja­nja i vibra­ci­ja, odb­lje­ske svje­tla i sli­ke koje ne zumi­ra­mo vidom, a koje ipak osta­ju u kuto­vi­ma pogle­da. Nižući rado­ve, umjet­ni­ca istra­žu­je moguć­nos­ti mate­ri­ja­la i ambi­va­lent­nost obli­ka. Prolazeći od rada do rada, otkri­va­mo raz­li­či­to tre­ti­ra­ne ele­men­te koji se pone­kad ponav­lja­ju. Oblici više ne odra­ža­va­ju stvar­nost, već nutri­nu auto­ri­ce koja izgo­va­ra svoj doživ­ljaj. Ovime umjet­ni­ca pro­go­va­ra o suvre­me­nom vre­me­nu u kojem ima­mo sve više infor­ma­ci­ja, a sve manje zna­če­nja. Značenje umjet­nič­kog dje­la deko­di­ra se pomo­ću svi­je­ta umjet­nos­ti i kul­tu­re kao meha­ni­za­ma ini­ci­ra­nja zna­če­nja i smis­la. Tako je zatvo­ren kon­cep­tu­al­ni krug spoz­na­je i autor­skog osjećaja/doživljaja mije­na. Vizualizacija doživ­lja­ja pred­stav­lje­na je nizom krh­kih evo­ka­ci­ja stanja.”

Morana Varović Čekolj rođe­na je 1984. godi­ne u Zagrebu. Usporedo s osnov­nom ško­lom poha­đa i glaz­be­nu osnov­nu ško­lu Ivan Zajc. Nakon zavr­šet­ka Škole pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti i dizaj­na upi­su­je Učiteljski fakul­tet, raz­red­nu nas­ta­vu s poja­ča­nim gra­di­vom iz likov­ne kul­tu­re na kojem je diplo­mi­ra­la 2012. godi­ne. 2014. upi­su­je ALU u Zagrebu. 2019. diplo­mi­ra­la je na Slikarskom odsje­ku u kla­si izv.prof.art Ksenije Turčić. Od 2020. je stal­ni član HDLU‑a. Imala je tri samos­tal­ne izlož­be, sudje­lo­va­la je na skup­nim pro­jek­ti­ma kao edu­ka­tor i pre­da­va­či­ca, na radi­oni­ca­ma i likov­nim kolo­ni­ja­ma te izla­ga­la na zajed­nič­kim izložbama.

Tekst i foto­gra­fi­je Marko ŠORGO