Projekcija filma „Kaja, ubit ću te!“ Vatroslav Mimica u KLUBU PULSKE FILMSKE TVORNICE

05.03.2020.

Projekcija igra­nog fil­ma reda­te­lja Vatroslava Mimice „Kaja, ubit ću te!“ na pro­gra­mu je u čet­vr­tak, 5. ožuj­ka u 20 sati u klu­bu Pulske film­ske tvor­ni­ce. Moderator film­ske veče­ri je pul­ski umjet­nik i diplo­mi­ra­ni kul­tu­ro­log Igor Zenzerović.

„U Trogiru uboj­stva nije bilo pre­ko 100 godi­na. Gradić i nje­go­vi mje­šta­ni uži­va­ju u miru. Međutim tali­jan­ska oku­pa­ci­ja 1941. godi­ne sve to mije­nja. U grad je ušlo zlo, koje doju­če­raš­nje susje­de okre­će jed­ne pro­tiv dru­gih pa dotad neupad­lji­vi Pjero čvr­sto odlu­či ubi­ti bez­az­le­no­ga Kaju“, piše u opi­su filma.

Vatroslav Mimica nas je nedav­no napus­tio, a nakon svo­jeg nevje­ro­vat­nog film­skog dje­lo­va­nja čes­to smo ga mogli vidje­ti kao sugra­đa­ni­na u miro­vi­ni na pul­skoj trž­ni­ci i dru­gim grad­skim mjes­ti­ma kako uži­va u svom miru.

„Kaja, ubit ću te!“ sma­tra se Mimičinim naj­us­pje­li­jim fil­mom U osno­vi lišen fabu­le, film­ski motiv pro­va­le ira­ci­onal­nog zla u pito­mu medi­te­ran­skom ambi­jen­tu uobli­ču­je i uslož­nja­va nara­tiv­nom frag­men­tar­noš­ću, vizu­al­nom suges­tiv­noš­ću sli­ka neri­jet­ko iznim­ne lje­po­te, pre­ple­ta­njem pri­rod­nog i civi­li­za­cij­skog te spre­gom poet­skih, nadre­alis­tič­kih i gro­te­sk­nih pri­zo­ra. Ocjenjivan i kao spoj etno­graf­skih i kul­tu­ro­lo­ških kom­po­nen­ti s ele­men­ti­ma horo­ra, a uz auto­rov komen­tar o čovje­ko­voj pri­ro­di (zlo pos­tup­no stje­če prev­last nad zbi­ljom), u cje­li­ni se odu­pi­re žan­rov­skim kla­si­fi­ka­ci­ja­ma te pred­stav­lja vrhun­ski pri­log hrvat­ske kine­ma­to­gra­fi­je ten­den­ci­ja­ma europ­skog moder­nis­tič­kog fil­ma, u koje­mu zaplet i lik nisu ključ­ne odred­ni­ce film­skog pri­zo­ra, već to pos­ta­je sama vizu­al­nost doča­ra­va­nja ugo­đa­ja. U tom smis­lu donek­le i her­me­ti­čan za širu publi­ku, film je popra­ćen nego­do­va­njem na fes­ti­va­lu u Puli, iako je 1968. s uspje­hom pri­ka­zan na fes­ti­va­lu u New Yorku te iste godi­ne nagra­đen i Zlatnom meda­ljom Film. klu­ba u Napulju.

Vatroslav Mimica stu­di­rao je na Medicinskom fakul­te­tu u Zagrebu. Od 1942. godi­ne ile­ga­lac je SKOJ‑a a godi­nu kas­ni­je odla­zi u rat. Nakon rata bavi se knji­žev­nom i kaza­liš­nom kri­ti­kom, jedan je od ured­ni­ka časo­pi­sa Izvori. U film ula­zi 1950. godi­ne i to ispr­va kao direk­tor Jadran fil­ma. Kao reda­telj debi­ti­ra fil­mom U olu­ji (1952). Nakon tog fil­ma sni­ma kome­di­ju Jubilej gos­po­di­na Ikla (1955). S Vladimirom Tadejem, 1957. godi­ne, piše sce­na­ri­je za više crta­nih fil­mo­va Zagreb fil­ma. Iste godi­ne reži­ra i svoj prvi crta­ni film Strašilo. Nakon toga sli­je­di niz ani­mi­ra­nih fil­mo­va s koji­ma pos­ti­že veli­ki uspjeh u svi­je­tu (nagra­de na veli­kom bro­ju među­na­rod­nih fes­ti­va­la) te se name­će kao jedan od prva­ka Zagrebačke ško­le ani­mi­ra­nog fil­ma – Samac (1958), Happy End (1958), Inspektor se vra­tio kući (1959), Kod foto­gra­fa (1959), Jaje (1959), Mala kro­ni­ka (1962), Tifusari (1963). Scenarist je zapa­že­nih crta­nih fil­mo­va Muha (Aleksandar Marks i Vladimir Jutriša, 1966), Krotitelj div­ljih konja (Nedjeljko Dragić, 1966) i Pozivnica (Branko Ranitović, 1970). Godine 1961. u Italiji reži­ra spek­takl Tvrđava Samograd / Solimano il conqu­is­ta­to­re (1961) a zatim, u Zagrebu, uspješ­ne krat­ko­me­traž­ne igra­ne fil­mo­ve Telefon (1962) i Ženidba gos­po­di­na Marcipana (1963). Nakon reži­je crta­nog fil­ma Vatrogasci (1971) napu­šta ani­ma­ci­ju i u pot­pu­nos­ti se posve­ću­je igra­nom fil­mu. Snima film Prometej s oto­ka Viševice (1965) za koji, na fes­ti­va­lu u Puli, osva­ja Veliku zlat­nu are­nu i Srebrnu are­nu za reži­ju. Osim toga, film je nagra­đi­van i na fes­ti­va­lu u Moskvi. Slijede, tako­đer nagra­đi­va­ni, fil­mo­vi Ponedjeljak ili uto­rak (1966), Kaja, ubit ću te! (1967) i Događaj (1969). Svi ti Mimičini fil­mo­vi čine važan dio stva­ra­lač­kog uspo­na autor­skog fil­ma biv­še Jugoslavije šez­de­se­tih godi­na proš­log sto­lje­ća. Nakon toga sli­je­de Hranjenik (1970), Makedonski dio pak­la (Makedonskiot del od pek­lo, 1971), Posljednji podvig diver­zan­ta Oblaka (1978), u koji­ma je temat­ski vid­lji­va zaokup­lje­nost ratom, bor­bom za fizič­ku i duhov­nu slo­bo­du, gol­go­tom i eti­kom revo­lu­ci­je. Posebnu cje­li­nu u Mimičinu opu­su čine fil­mo­vi Seljačka buna 1573 – nagra­đen Velikom bron­ča­nom are­nom u Puli – i nje­gov zad­nji igra­ni film Banović Strahinja (1981).

Program klu­ba Pulske film­ske tvor­ni­ce finan­cij­ski podr­ža­va­ju Zaklada kul­tu­ra Nova, Hrvatski audi­ovi­zu­al­ni cen­tar i Grad Pula.

Priredio B. V.