Gostovanje predstave „Palunkova žena“ u kazalištu Dr. Inat u Rojcu
Je li poriv za žrtvom i predavanjem sebe drugome – slabost ili snaga žene?
• Triko Cirkus Teatar iz Zagreba nas je u neverbalnoj, komičnoj, gestualnoj solo izvedbi „Palunkova žena“ dobro zabavio impresivnom izvedbom na svili, ali i naveo da se propitujemo o tome što je ženama potrebno za samorealizaciju. Ova cjelovečernja predstava izvedena je u Puli, u petak 19. lipnja, na daskama kazališta Dr Inat u Rojcu kao rezultat suradnje udruge Čarobnjakov šešir unutar projekta GRAD(imo) ROJC.
Autorice predstave redateljica Iva Peter Dragan i dramaturginja Marija Antić navode „u bezimenosti koja nas žene prati kroz povijest, u toj bezimenosti junakinje, upuštamo se u traženje onoga što se poima suštinom ženskog: možemo li potpuno ostvariti svoju ženskost i bez muškarca? Zašto su žene tako uporno i nepokolebljivo vjerne, je li poriv za žrtvom i predavanjem sebe drugome – slabost ili snaga žene?“
„Ribar Palunko i njegova žena“ jedna je od osam pripovijedaka iz knjige Priče iz davnine koje je Ivana Brlić-Mažuranić oblikovala na temelju sadržaja i likova iz slavenske mitologije i hrvatske usmene predaje. Palunkova žena, kojoj ne znamo ime, jako je voljela svog muža i snažno se oduprijela raznim iskušenjima kako bi spasila svog sina Vlatka i muža Palunka od zatočeništva Morskog kralja. U toj priči ljubav i odanost pobjeđuju ljudske slabosti, a glavna joj je tema ženska bezuvjetna vjera i požrtvovnost.
„Predstava je miks fizičke komedije, uz mrvicu slapsticka i s elementima suvremenog cirkusa koji promišlja jako puno o pokretu, ali je malo i taman, ponekad publici nepristupačan jer je hermetičan. Zato smo radili na tome da predstava u prvom redu bude fizička komedija, koja je gestualna, neverbalna, ali puno otvorenija prema kazalištu i publici, jer uspostavlja direktnu vezu s publikom – jedan na jedan“, rekla nam je o kazališnom žanru Iva Peter Dragan.
U svojoj solo izvedbi Iva Peter Dragan glumi Palunkovu ženu koja se beskompromisno žrtvuje za svog muža, dok istovremeno mašta o realizaciji svojih osobnih snova, a to je bavljenje cirkusom, koje će realizirati tek kad je on ostavi. Izvedba je prožeta sekvencama akrobacije i plesa na svili uz svjetlosne i glazbene podloge.
„Ja ovdje utjelovljujem jedan stereotip na koji smo mi ovdje na Balkanu navikli, a to je ono kako su živjele naše mame i naše bake jer one su se žrtvovale u svakom pogledu za svoju obitelj, a posebno u onom profesionalnom. Ja kao majka troje djece imam, na sreću, potpuno razumijevanje i podršku pa mogu spojiti svoj obiteljski život sa svojim poslom. No, ono na što tu ukazujem je da žene same sebi stavljaju uteg, a to proizlazi iz kulturološkog nasljeđa koje smo dobili i koje živimo“, govori autorica Iva Peter Dragan.
Pred kraj predstave oni se ponovo susreću, no nije potpuno jasno hoće li Palunkova žena napraviti korak prema njemu ili će nastaviti prema sebi i svom profesionalnom životu. Je li Palunkova žena uvidjela da joj jedino partnerska ljubav može donijeti potpunu sreću?
„Mi u nezavisnom kazalištu, osim što imamo hrpu problema koje institucije nemaju, imamo i određenu slobodu koju oni nemaju, a to je da na predstavi možemo raditi i nakon što je gotova. Predstava je živo tijelo, zato volimo dobiti mišljenja od publike, kako bi iskoristili tu mogućnost da još malo „pročistimo“ naš kazališni jezik i dobijemo točno ono što želimo reći. Mi jesmo neodlučne na kraju, pa ostavljamo prostora publici da osjeća i da razmišlja o mogućem ishodu, i daje nam feedback“.
Na predstavi su surađivali kostimografkinja Tajana Štasni, dizajner svjetla Milan Kovačević, majstor tona Tomica Kraljić, a glazbu je obradio Nikolas Sinković.
Triko Cirkus Teatar profesionalna je kazališna skupina, nagrađena nagradom publike za najbolje nezavisno kazalište u 2012. godini. Pokrenuli su klaunsku platformu u Hrvatskoj i obogaćuju cirkusku scenu brojnim radionicama cirkuskih vještina; akrobacije, klaunske animacije, žongliranja, akrobacije u zraku koje vode renomirani cirkuski pedagozi iz cijelog svijeta.
Kazališna izvedba “Palunkova žena” realizirana je u sklopu projekta GRAD(imo) ROJC kojem je svrha unapređenje modela upravljanja u DC‑u Rojc, a provodi ga Savez udruga Rojca u partnerstvu s Gradom Pula i udrugama Čarobnjakov šešir, Merlin, Zelena Istra i Metamedij.
Tekst Ana FORNAŽAR
Fotografije Igor DRAŽIĆ
