Izložba fotografija Ane Travizi „Kamene impresije“ u Rovinju

14.09.2020.

Povodom pros­la­ve i obi­lje­ža­va­nja Dana Grada Rovinja i blag­da­na sv. Eufemije, CVU Batana Rovinj orga­ni­zi­ra izlož­bu foto­gra­fi­ja „Kamene impre­si­je“ auto­ri­ce Ane Travizi, koja se otva­ra u uto­rak, 15. ruj­na u 20 sati.

„Pravi znans­tve­nik u pot­pu­nos­ti posve­ću­je svoj život iza­bra­nom podru­čju. A pra­vi istra­ži­vač ne može, a i nema valja­nog raz­lo­ga, da se u slo­bod­no vri­je­me odvo­ji ili uda­lji od svo­jih život­nih izbo­ra i cilje­va. Ta tvrd­nja je pot­pu­no na mjes­tu kada se odno­si na eko­lo­gi­nju Anu Travizi, dok­to­ri­cu biolo­ških zna­nos­ti. Svoju pre­da­nost pri­ro­di, pro­že­tu emo­ci­ja­ma i straš­ću – bilo to mor­sko dno ili pla­nin­ski vrho­vi – Ana osim kroz znans­tve­ne rado­ve i peda­go­šku dje­lat­nost izra­ža­va i kroz umjet­nost, toč­ni­je svo­jim broj­nim opu­si­ma autor­ske foto­gra­fi­je. Fotografija je njen dugo­go­diš­nji i redo­vi­ti otklon od sis­te­ma­ti­ke, neo­p­hod­ne egzak­t­nos­ti, doka­zi­vos­ti i pro­vjer­lji­vos­ti koja se podra­zu­mi­je­va u zna­nos­ti, a kako i ona sama kaže: … pri­ro­du pro­ma­tram na dva nači­na: struč­ni i doživ­ljaj­ni. U prvom nači­nu foku­si­ram se na doku­men­tar­ni pris­tup, u dru­gom na osob­nu impre­si­ju koju nas­to­jim podi­je­li­ti s lju­di­ma koji vole i dub­lje doživ­lja­va­ju pri­ro­du, kra­jo­li­ke, arhi­tek­tu­ru, umjet­nost, dale­ke kra­je­ve … pone­kad “skri­ve­ne moti­ve” i deta­lje koji mi pri­vu­ku pažnju.

„Ana Travizi otva­ra pita­nja i moguć­nos­ti kori­šte­nja geolo­ških kon­ce­pa­ta i mate­ri­ja­la kao meta­fo­ru ljud­skog sta­nja, pos­tan­ka, tran­sfor­ma­ci­je i unu­traš­njeg istra­ži­va­nja usmje­re­nog ka samos­poz­na­ji: … Suprotno općem shva­ća­nju o bez­vre­me­nos­ti, čvr­sto­ći i nepro­mje­nji­vos­ti kame­na, iza­zov i ins­pi­ra­ci­ju nala­zim u upra­vo suprot­nim zna­čaj­ka­ma kame­na – nje­go­voj pro­mje­nji­vos­ti i troš­nos­ti. U raz­no­vr­s­nim tek­s­tu­ra­ma, boja­ma i obli­ci­ma kame­nih povr­ši­na i relje­fa net­ko ne vidi ništa, net­ko vidi “višu silu”; ja vidim umjet­nič­ki prst pri­ro­de. Personifikacija! Priroda pos­ta­je gra­fi­čar, sli­kar, skul­p­tor… – ali kamen je upra­vo taj upor­ni i oko­rje­li per­for­mer koji nas osvje­šta­va i poru­ču­je nam da se okru­že­ni pri­rod­nim i geomor­fo­lo­škim poja­va­ma … oslo­ni­mo na vlas­ti­te oči i vlas­ti­tu maštu i na taj način osvi­jes­ti­mo potre­bu da kroz pri­ro­du pro­la­zi­mo otvo­re­nih oči­ju jer nas umjet­nost okru­žu­je na sva­kom kora­ku. Tko nauči gle­da­ti, shva­ti­ti će da i naoko neza­nim­ljiv obič­ni kamen može biti malo umjet­nič­ko dje­lo, kaže auto­ri­ca. Čak i oni koji lje­po­te pri­ro­de pra­te samo kao pro­ma­tra­či, snaž­no reagi­ra­ju na raz­no­li­kost izne­na­đe­nja kame­nih struktura.

„Neka Anine sta­ze i dalje budu kri­vu­da­ve ali jas­no usmje­re­ne, neka budu opas­ne ali neka nas vode do naj­ne­vje­ro­jat­ni­jeg pogle­da – na suhi lišaj, na pro­ša­ra­ni kamen, na str­mu sti­je­nu. Potom neka se Anine sti­je­ne uzdig­nu – u obla­ke i iznad njih“, piše Lavoslava Benčić u pred­go­vo­ru kata­lo­ga izložbe.

Priredio B. V.