IZLOŽBA ROBERTA PAULETTE „VERUDA BOOGIE – WOOGIE“ u MSUI‑u

18.09.2020.

Izložba Roberta Paulette nazi­va „Veruda Boogie – Woogie“ bit će otvo­re­na u petak, 25. ruj­na u 20 sati u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre. Umjetnik pred­stav­lja recent­nu pro­duk­ci­ju, šez­de­se­tak rado­va nas­ta­lih 2019. te u većoj mje­ri 2020. godi­ne koju, kako i sam naziv izlož­be daje nas­lu­ti­ti, posve­ću­je upra­vo Verudi, pul­skoj grad­skoj čet­vr­ti u kojoj živi i stva­ra goto­vo puna četi­ri desetljeća.

„Posljednja  samos­tal­na izlož­ba Roberta Paulette u pros­to­ri­ma Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre / Museo d’ar­te con­tem­po­ra­nea dell’Istria, odr­ža­na je pot­kraj 2011. godi­ne (Nebo/Il Cielo, 2. 12. – 23. 12. 2011.) te je s vre­men­skim odma­kom izno­va nas­ta­la potre­ba i u sli­je­du stvo­re­na moguć­nost ponov­nog pred­stav­lja­nja auto­ro­ve recent­ne pro­duk­ci­je upra­vo ovdje, u Puli, na istom mjes­tu… Radovi zas­tup­lje­ni na izlož­bi nas­ta­li su s namje­rom i u kore­la­ci­ji sa poten­ci­ja­lom i gaba­ri­ti­ma muzej­skog pros­to­ra. Rezultat su umjet­ni­ko­va istra­ži­va­nja, pro­pi­ti­va­nja i intros­pek­ci­je; pro­ce­sa mapi­ra­nja mjes­ta i vre­me­na, kre­ta­nja i „sta­ja­nja“, bilje­že­nja kako će sam umjet­nik reći „što gor­kog – što slat­kog živo­ta“ kojeg je „pro­veo unu­tar goto­vo nepre­ki­nu­tog prav­ca ne duljeg od 2 km“ upra­vo na Verudi, pul­skoj grad­skoj čet­vr­ti  kojoj posve­ću­je ovu izložbu.

„Paralelno pose­žu­ći za raz­li­či­tim medi­ji­ma i for­ma­ti­ma, raz­li­či­tim voka­ci­ja­ma i naoko opreč­nim poeti­ka­ma i nji­ho­vim dobro odmje­re­nim pri­sut­nos­ti­ma unu­tar cje­li­ne izlož­be­nog pos­ta­va, u istom pros­to­ru susre­ću se i sret­no koeg­zis­ti­ra­ju suvre­me­no i tra­di­ci­onal­no, aps­trak­t­no i figu­ra­tiv­no, fizič­ko i misa­ono, ete­rič­no i tak­til­no koje umjet­nik dovo­di do savr­še­ne rav­no­te­že izmje­nju­ju­ći i mire­ći podru­čja nape­tos­ti i flu­id­nos­ti pos­ti­žu­ći time dina­mič­nu cje­li­nu, vizu­al­ni orga­ni­zam koji pro­go­va­ra isto­vre­me­no o intim­nos­ti i ritu­al­nos­ti vlas­ti­to­ga živo­ta koli­ko i o uni­ver­zal­nos­ti ljud­skog biva­nja u pros­to­ru i vremenu.

„Među rado­vi­ma sli­kar­ske pro­ve­ni­jen­ci­je naići ćemo i na geome­trij­sku aps­trak­ci­ju (akri­li na plas­tič­nim stol­nja­ci­ma sa pre­poz­nat­lji­vim pat­tern moti­vi­ma) i na ulja na plat­nu većih for­ma­ta koja odi­šu čis­tom sli­kar­skom slo­bo­dom u kojoj obli­ci, ges­te i kolo­rit vode glav­nu riječ, a svo­je­vr­s­no su oživ­lja­va­nje auto­ro­vog ruko­pi­sa iz 80 – ih. Naići ćemo i na pro­bra­ne kola­že (tek otrg­nu­te lis­to­ve iz broj­nih blo­ko­va i biljež­ni­ca) koji nas­ta­ju goto­vo na dnev­noj bazi, a može­mo ih tuma­či­ti kao vizu­al­ne ekvi­va­len­te dnev­nič­kih zapi­sa u koji­ma se autor osvr­će na pojav­nos­ti iz svo­je bli­že i dalje oko­li­ne, na oso­be, zbi­va­nja, doga­đa­je… kao umjet­nič­ki čin izra­že­ne medi­ta­tiv­nos­ti i ritu­al­nos­ti. U ins­ta­la­ci­ja­ma i assam­bla­ge-ima koje zauzi­ma­ju poseb­no mjes­to unu­tar pos­ta­va, pre­poz­nat ćemo auto­ro­vu inven­tiv­nost u opred­me­ći­va­nju slo­že­nih meta­fo­ra koje pos­ti­že koris­te­ći pred­me­te iz sva­kod­nev­ne upo­ra­be.  Riječ je o svo­je­vr­s­noj iko­no­gra­fi­ji sva­kod­ne­vi­ce, o pre­obra­ža­ju naoko obič­nih pa i odba­če­nih stva­ri koje, dove­de­ne u nov kon­tekst, sa sobom dono­se i jake ele­men­te nara­ci­je. Nazivi  rado­va pomo­ću kojih gle­da­telj dobi­va dodat­nu moguć­nost išči­ta­va­nja svih slo­je­va zna­če­nja tu su i da pot­vr­de auto­ro­vu pri­vr­že­nost Verudi na kojoj se goto­vo četi­ri deset­lje­ća odvi­ja nje­go­vo „hodo­čaš­će“, život čovje­ka – umjet­ni­ka koji je dodat­no pod­cr­tan za ovu pri­go­du nas­ta­lim video rado­vi­ma, svje­tlos­nim ins­ta­la­ci­ja­ma, tek­s­to­vi­ma i nacrtima.

„Veruda Boogie – Woogie (uz to što otvo­re­no pri­zi­va alu­zi­je i oda­je počast nizo­zem­skom sli­ka­ru i teore­ti­ča­ru Pietu Mondrianu i nje­go­vim naj­poz­na­ti­jim, a ujed­no i pos­ljed­njim dje­li­ma Broadway Boogie – Woogie, 1942./43. i Victory Boogie – Woogie, 1944.), u prvi plan pos­tav­lja sam pro­ces nas­ta­ja­nja umjet­nič­kog dje­la, pa i izlož­be kao cje­lo­vi­te for­me pre­zen­ta­ci­je u kojoj je umjet­nik ne samo gene­ra­tor i pokre­tač, već onaj koji nam  upra­vo uži­va­ju­ći u tom pro­ce­su, pre­no­si pri­ču… koli­ko nje­go­vu… toli­ko našu…“, piše kus­to­si­ca izlož­be Ketrin Milićević Mijošek.

Sukladno epi­de­mi­olo­škim uvje­ti­ma usu­gla­še­nim sa Stožerom civil­ne zašti­te Istarske župa­ni­je u cilju sprje­ča­va­nja šire­nja boles­ti COVID-19, uzro­ko­va­ne viru­som SARS-CoV‑2, te podu­zi­ma­nja dodat­nih mje­ra pre­dos­trož­nos­ti, otvo­re­nju izlož­be može pri­sus­tvo­va­ti ogra­ni­čen broj posje­ti­te­lja ( 22 oso­be na 100 m²) te je defi­ni­ran pro­to­kol pre­ma slje­de­ćem opi­su kojeg je nuž­no slijediti;

Ulaskom u Muzej i nakon oba­vez­ne dezin­fek­ci­je ruku, posje­ti­te­lji ostav­lja­ju osnov­ne podat­ke (ime i pre­zi­me, broj tele­fo­na) koje će dje­lat­ni­ci Muzeja upi­sa­ti u Evidenciju posje­ti­te­lja nakon čega će im beskon­tak­t­no biti izmje­re­na tje­les­na tem­pe­ra­tu­ra. Ukoliko mje­re­nje poka­že povi­še­nu tje­les­nu tem­pe­ra­tu­ru, posje­ti­telj može u raz­ma­ku od pet­na­es­tak minu­ta (zbog even­tu­al­nog napo­ra orga­niz­ma uzro­ko­va­nog vru­ći­na­ma) ponov­no zatra­ži­ti mje­re­nje. Posjetitelj koji ima pot­vr­đe­nu povi­še­nu tem­pe­ra­tu­ru neće moći pri­sus­tvo­va­ti otvo­re­nju izložbe.

Uz oba­vez­no i dobro­doš­lo odr­ža­va­nje fizič­ke dis­tan­ce od 2 metra, pre­po­ru­če­no je i noše­nje zaštit­nih maski. Izložba tra­je do 15. stu­de­nog 2020. i biti će popra­će­na dodat­nim sadr­ža­ji­ma; susre­ti­ma s umjet­ni­kom – raz­go­vo­ri­ma i struč­nim vod­stvi­ma orga­ni­zi­ra­nim za manje gru­pe posjetitelja.

Realizacija izlož­be omo­gu­će­na je uz pot­po­ru Upravnog odje­la za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske Županije, Ministarstva kul­tu­re Republike Hrvatske, Grada Pula i Turističke zajed­ni­ce Grada Pule.

Priredio B. V.