Sačuvani snovi – projekcija filmova iz arhive Kino kluba Jelen u Pulskoj filmskoj tvornici
Filmski kritičar i redatelj Elvis Lenić je u svojstvu moderatora predstavio izbor filmova iz arhive legendarnog pulskog amaterskog Kino kluba Jelen, u četvrtak 10. prosinca u Klubu Pulske filmske tvornice. Ovom je prigodom prikazano ukupno 14 filmova, a događaj se mogao pratiti i online.
U Kino klubu Jelen osnove filma od 1962. do 1990. savladavali su brojni Puljani, a iz njega je potekao i MAFAF, najveća manifestacija amaterskog filma na području bivše države. Arhiva Kluba (filmska, ali i dokumentarna, fotografska, tehnička, tzv. sekundarna filmska građa) godinama je ležala na tavanu Zajednice tehničke kulture Pula i prijetilo joj je ozbiljno oštećenje, čime bi nepovratno nestao veliki dio filmskog identiteta Pule, Istre i Hrvatske. S ciljem njihova očuvanja Pulska filmska tvornica kao slijednik kluba je 2009. počela sa „selidbom“ svih pronađenih predmeta i filmova, a od 2017. godine arhiva je donirana Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, gdje je primjereno pohranjena i biti će baza za formiranje buduće Zbirke neprofesijskog filma Istre.
Većina od 70-ak u arhivi sačuvanih filmova, na žalost, nema i tonske zapise, jer su se u to vrijeme oni još snimali na odvojene trake, koje su – u putešestvijima same arhive – negdje zametnute. Tako su i prikazani filmovi bili bez tona, ali većina je i tako osakaćena bila dovoljno razumljiva i zanimljiva, posebno Puljanima, koji su se mogli prisjetiti nekih drugih vremena svog grada, pogađajući lokacije na kojima su kadrovi snimani. Također, osim ako to nije specificirano na uvodnoj i odjavnoj špici, mnogim je filmovima nemoguće utvrditi naslov, autore, kao ni godinu izrade, što predstavlja dodatnu poteškoću u procesu arhiviranja.
Večer je otvorio film Branka Kosovića „Proljeće mladosti“ iz 1967. godine. Nakon uvodnog kadra u kojem vidimo mladića kako trči na vrhu Arene, središnji dio filma prikazuje klasični doček „štafete mladosti“ u amfiteatru, a potom i skokove sa Svete stijene i druge prizore opuštenog života mladih tog vremena.
Uslijedile su dvije šaljive minijature, u kojima se pojavljuje i tada mladi Daniel Načinović – u „Općoj opasnosti“ poigrava se prometnim znakovima, a u filmu „Potreba“ nazire se i šaljiva kritika u to doba uobičajenih doušnika čiji je zadatak bio pratiti sumnjivce i „nepodobne“.
„Fudbal i parče perfekta“ Željka Durakovića, unatoč nedostatku zvuka, simpatična je minijatura u kojoj se dva prijatelja spore oko nogometa, što eskalira do toga da se u jednom kadru nalaze na sukobljenim stranama, jedan s ustaškim, drugi s četničkim obilježjima, ali film se dovršava pomirljivo, oboje ponovno zajedno cugaju, a na stolu im je (umjesto Politike i Vijesnika) La voce del popolo.
Dva kratka dokumentarna filma kritički progovaraju o nemaru ondašnjih gradskih vlasti: film „Fasade“ Josipa Rifa sučeljava derutne gradske prostore s, u to vrijeme novoizgrađenim, neboderima na Verudi ili zgradom ekonomske škole, dok u „Propasti jedne kulture“ Ivana Đukića vidimo 60-ih godina zatvorenu zgradu INK‑a i njene zapuštene prostore. Film „Obala“ Živote Pajića također šeta raznim gradskim vedutama, problematizirajući i današnju boljku Pule kao grada kojem se život, za razliku od drugih mediteranskih gradova, uglavnom događa podalje od obale. Još jedan prikazani film „Prodaja konjskog mesa“ M. Gunarića dokumentaristički prikazuje razne gradske prostore, ali na jedan pomaknutiji autorski način, s mnogim začudnim momentima.
„Iluzije“ Ota Šireca, ambiciozniji je uradak koji je svojevremeno polučio velik interes publike, dijelom i stoga što se u njemu pojavljuje nekoliko gradskih ljepotica, među kojima i Gorka Ostojić-Cvajner, u kupaćim kostimima.
Prikazana su i tri kratka filma vrlo aktivnog autorskog dvojca Mario Rubbi i Miro Ploj – „Agonija smisla“, „Maricien“ i „Amen“(iz 1970.). Za potonji u arhivi ima puno materijala koji pokazuju „križni put“ koji su autori morali proći – sve dozvole koje su morali ishodovati kod socijalističkih vlasti kako bi ostvarili svoj naum-snimiti „performans“ prolaska kroz grad u procesiji s velikim križem.
„San o djevojčici i jajetu“ Valtera Aličajića možda je najpoetičniji od prikazanih filmova. Prati djevojčicu koja iz sela dolazi u grad i svima nudi jaje koje nitko ne želi. Zanimljivo je u tom filmu vidjeti i pojavu prvih punkera koji se na Korzu druže s dugokosima.
U smislu dokumenta vremena možda je najzanimljiviji film večeri bio „Kako smo snimili film“ trojca Gordić/Jaranovič/Berković. Prije svega edukativnog karaktera, film prati cijeli proces izrade filma koji je nekoć bio znatno kompliciraniji nego danas.
Sve u svemu, zanimljiva večer i izbor filmova, a lijepa vijest je da je u izradi i monografija Kino kluba Jelen, uz poseban prilog s odabranim filmovima, koji će tako biti dostupni široj publici.
Tekst Daniela KNAPIĆ
