Izložba portretne fotografije Ane Lorencin „Yaya in Wonderland“ u galeriji HUiU

12.03.2021.

Izložbu por­tret­ne foto­gra­fi­je “Yaya in Wonderland” auto­ri­ce Ane Lorencin bit će mogu­će raz­gle­da­ti od čet­vrt­ka, 18. ožuj­ka do utor­ka, 6. trav­nja u pul­skoj gale­ri­ji HUiU. Otvorenje izlož­be bit će odr­ža­no u čet­vr­tak, 18. ožuj­ka u 19 sati na par­ki­ra­li­štu pre­ko puta gale­ri­je, a borav­lje­nje u pros­to­ru izlož­be bit će orga­ni­zi­ra­no u gru­pa­ma od pet oso­ba uz pošti­va­nje epi­de­mi­olo­ških mjera.

„Vrijeme je širok pojam, a mje­ne unu­tar nje­ga odu­vi­jek su fas­ci­ni­ra­le paž­lji­ve pro­ma­tra­če. Upravo ti trenuci/mjene u vre­me­nu ins­pi­ra­le su auto­ri­cu izlož­be „Yaya in Wonderland“, čije foto­gra­fi­je „zaus­tav­lja­ju tre­nut­ke u vre­me­nu“ na poma­lo baj­ko­vit Carrollovski pogled na život. Scenografija i odje­ća pri­ka­za­ne na foto­gra­fi­ja­ma dubo­ko su pro­miš­lje­ne te sadr­že mno­go skri­ve­nih deta­lja dje­lo­mič­no enig­mat­skih, ali paž­lji­vo i mimi­krij­ski uklop­lje­nih u cje­li­nu. Fotografije ima­ju kolo­ris­tič­ku pati­nu te je na nji­ma vid­ljiv utje­caj rene­san­s­nih sli­ka­ra i este­ti­ke opće­ni­to. Spajaju proš­lost i buduć­nost u sva­kom por­tre­tu na poma­lo komi­čan način, budu­ći da je pro­tok vre­me­na kons­tan­tan, ali i nebi­tan, poru­ču­ju­ći da je sve mogu­će, dozvo­lje­no, bez­vre­men­sko i bez­tren­dov­sko. I ono naj­važ­ni­je, kroz ovaj opus foto­gra­fi­ja, auto­ri­ca nam poka­zu­je koli­ko život u svim nje­go­vim sfe­ra­ma ne tre­ba­mo shva­ća­ti pre­tje­ra­no ozbilj­no, već si ima­mo pra­vo dozvo­li­ti da se suprot­sta­vi­mo nje­go­voj surovosti.

„Vrlo važ­na kom­po­nen­ta na foto­gra­fi­ja­ma je i nakit auto­ri­ce Maje Čerljenko. Model nosi cha­in­ma­il­le koma­de izra­đe­ne od vječ­no moć­nog čeli­ka. Chaimaillle ili Mail flek­si­bi­lan je mate­ri­jal, poput vre­me­na, a sas­tav­ljen je od među­sob­no pove­za­nih alki­ca, odnos­no kru­go­va koji su odu­vi­jek kroz povi­jest kori­šte­ni kao zaštit­ni pokrov, kako u zapad­nim, tako i istoč­nim kul­tu­ra­ma. Chainmaille je sim­bol pro­la­ska vre­me­na – nje­go­ve stal­ne mje­ne – sve ide u krug. Vrijeme, sati, povi­jest se ponav­lja. Ime Mail dola­zi od fran­cu­ske rije­či mail­le, što je izve­de­ni­ca latin­ske rije­či macu­la koja u slo­bod­nom pri­je­vo­du ozna­ča­va ispre­ple­te­nu mre­žu, kao što je i vri­je­me ispre­ple­te­na mre­ža godi­na, sati, minu­ta…“, piše u opi­su izložbe.

Ana Lorencin rođe­na je u Puli 1980. godi­ne. Danas živi i radi u Medulinu, a, kako nagla­ša­va, kre­ativ­nost je sila koja je odu­vi­jek pokre­će. U ranim dva­de­se­ti­ma godi­na, rade­ći u jed­noj tvrt­ki, upoz­na­la se je s digi­tal­nom foto­gra­fi­jom te su za nju u tom tre­nut­ku stva­ri sje­le na svo­je mjes­to – zalju­bi­la se u foto­gra­fi­ju. Potom je kupi­la prvi digi­tal­ni apa­rat i kre­nu­la u pus­to­lo­vi­nu koja i dan danas tra­je. Proteklih 15 i više godi­na Ana u foto­gra­fi­ji pro­na­la­zi svo­je uto­či­šte i kanal za izra­ža­va­nje svo­jih emo­ci­ja, pogle­da na život. Iako se ne želi eti­ke­ti­ra­ti, naj­ra­di­je se svr­sta­va u por­tre­tis­te i kon­cep­tu­al­ne foto­gra­fe, budu­ći da želi kre­ira­ti poseb­ne svje­to­ve i stva­ra­ti svo­je­vr­s­no viđe­nje este­ti­ke. Tijekom stva­ra­lač­kog rada sudje­lo­va­la je u broj­nim izlož­ba­ma, samos­tal­nim i grup­nim. Od samos­tal­nih izlož­bi izdva­ja­mo one u Multimedijalnom cen­tru Luka u Puli te u pros­to­ri­ma Kina Valli. Što se tiče grup­nih izlož­bi, tu su „Photodistorzija“, bien­nal­na izlož­ba foto­gra­fi­ja odr­ža­na u Poreču, izlož­ba fina­lis­ta “Salon foto­gra­fi­je Vinkovci” te mno­go­broj­ne huma­ni­tar­ne izlož­be u orga­ni­za­ci­ji MedulinArta. Ana je sura­đi­va­la i s Majom Čerljenko za koju je izra­di­la foto­graf­ske mate­ri­ja­le potreb­ne za nje­zi­nu autor­sku sli­kov­ni­cu “Kad se miće ruke slo­že”. Sudjelovala je i na naj­ve­ćem hrvat­skom fes­ti­va­lu foto­gra­fi­je “Photodays Rovinj”, gdje je bila dvos­tru­ki fina­list i pohva­lje­ni autor. Bez obzi­ra na broj­ne foto­gra­fi­je koje je do sada sni­mi­la, Anu i nada­lje na uče­nje i istra­ži­va­nje poti­če stva­ra­laš­tvo, odnos­no tež­nja pre­ma naj­bo­ljoj foto­gra­fi­ji koja je još uvi­jek tamo neg­dje u nje­zi­noj glavi.

Priredio B. V.