R.O.JC.: PREDSTAVLJANJE ROMANA “MARATONAC” NEBOJŠE LUJANOVIĆA
Pisanje je kontrolirani proces
• Peta „Književna večer u dnevnom“ održana je u dnevnom boravku Društvenog centra Rojc u sklopu programa Književne večeri u Dnevnom, u četvrtak 6. svibnja, a publici je predstavljen cjelokupan rad Nebojše Lujanovića s osvrtom na roman “Maratonac”.
Nebojša Lujanović pisac je i znanstvenik. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku te kao docent održava nastavu iz teorije književnosti i kulturalnih studija. Autor je pripovjedaka, eseja i književnih recenzija i više od trideset znanstvenih radova. Njegovi radovi objavljivani su u domaćim i inozemnim književnim i stručnim časopisima. Pisao je i romane „Stakleno oko”, „Godina svinje”, „Orgulje iz Waldsassena”, „Oblak boje kože”, „Južina” i „Maratonac”, zbirku priča „S pogrebnom povorkom nizbrdo”, priručnik za kreativno pisanje „Autopsija teksta” te znanstvene knjige „Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja” i „U rovovima interpretacija-strategija i tragedija nelegitimnog čitanja”. Sudjeluje i u kulturnom životu organizirajući književne tribine i festivale, a vodi i radionice kreativnog pisanja.
U svom romanu „Maratonac” piše o trčanju i rekreaciji kao sastavnim dijelovima njegove osobnosti. Sport je za njega način života, a trčanje predstavlja borbu sa sobom, sa svojim sumnjama, ograničenjima. Poanta je da čitatelj iz knjige izvuče borbu, bilo što sa čime se čovjek bori, probija granice, primjerice ambicija, posao, bolest. Nikako mu nije namjera motivirati, stimulirati ili nagovarati čitatelja na aktivnosti koje on prakticira, već samo jasno predočiti relaksaciju, životni „ispušni ventil” u čovjeku koji se nosi sa svakodnevnim životnim okolnostima. Ističe da za njega postoje dvije vrste pisaca, oni koji pišu borbeno, „mazohistički”, i kojima je pisanje životni poziv, kada na kraju knjiga ispadne kvalitetno iscrpno štivo, i oni kojima je pisanje usputna aktivnost i hobi iz užitka, pa tako knjige objavljuju rijetko. „Maratonac” je roman o trčanju koji predstavlja svojevrsnu žrtvu: „otrčao si maraton, iscrpio se i krećeš ponovno”, ali i s dozom satisfakcije na kraju jer se svaka borba i muka s vremenom i isplati.
Lujanović uspoređuje maratonsku borbu s citatima Bukowskog: „ako nešto radiš , radi do kraja, jedino tada je trud isplativ”. Govori kako je za njega pisanje kontrolirani proces i nije nešto što teče, već se dijelovi sastavljaju i kreiraju, a on se s vremenom osjeća kao arhitekt koji nadgleda cijeli proces. Roman je pisan u 2. licu jednine zbog izbjegavanja nelagode, jer on sam ne voli pisati o sebi i posebno naglašavati vlastito „ja”. Lujanović ističe da su njegove prethodne knjige obuhvaćale teme ispravljanja društvene nepravde, obračuna sa svijetom, stereotipima, marginalizacijom, a s vremenom se promijenio set tema te se fokusirao na vlastiti mir, što se može osjetiti i u „Maratoncu”, gdje čovjek više nema planova, vidi dječju igračku i asocira ga na dom te se poželi vratiti doma.
Lujanović govori kako se odvažio pisati i dječji roman te kako je iznimno teško pisati knjige za djecu, a koje su ujedno i odraslima zanimljive. Osvrće se i na čitateljsko tržište za koje govori da je oskudno i da postoji problem hiperprodukcije. Ističe kako je danas egzistencija pisaca ugrožena te su pisci uz svoj poziv prisiljeni baviti se dodatnim angažmanima za kazališta ili putovati kako bi se opskrbili honorarima i preživjeli jer se troškovi ne mogu amortizirati. Lujanović govori da ipak više zarađuje od znanstvenog rada te se trudi da su mu znanstvene knjige kreativne jer je za njega znanost svojevrsna kreativnost.
“Književna večer u Dnevnom” je program koji se održava u sklopu projekta R.O.J.C.: Razvijamo-Omogućavamo-Jačamo-Cijenimo. Projekt su sufinancirali Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Tekst Tea VEREŠ
