Drugi dan 23. Media Mediterranea festivala udruge Metamedij

07.08.2021.

„Iscenirana autentičnost“ na izložbi gostujućih autora

• 23.Media Mediterranea fes­ti­val u orga­ni­za­ci­ji udru­ge Metamedij nas­ta­vio je s pro­gra­mom u petak, 6. kolo­vo­za na pul­skom Forumu gdje je u Augostovom hra­mu otvo­re­na izlož­ba Hrvoja Hiršla „Kolaps“, a u Europskom cen­tru za mir i razvoj otvo­re­na je izlož­ba osta­lih gos­tu­ju­ćih auto­ra uz per­for­mans Nike Mihaljevića.

Prije otva­ra­nja izlož­bi pri­sut­ni­ma su se obra­ti­li direk­tor fes­ti­va­la Marino Jurcan i auto­ri­ca kus­to­ske kon­cep­ci­je i teme fes­ti­va­la „Inscenirana auten­tič­nost“, Ivana Tkalčić. Jurcan je poz­dra­vio okup­lje­ne i zahva­lio Arheološkom muze­ju Istre na ustu­pa­nju pros­to­ra za ins­ta­la­ci­ju Hrvoja Hiršla te je pre­dao riječ kus­to­si­ci Tkalčić. Ona je pojas­ni­la da se tema ne refe­ri­ra samo na turi­zam već i na pro­ble­me auten­tič­nog i ins­ce­ni­ra­nog na druš­tve­nim mre­ža­ma. Riječ je potom pre­uzeo Hiršl koji je u krat­kim crta­ma opi­sao svoj rad.

- Ovo što ćete moći vidje­ti u hra­mu je kul­mi­na­ci­ja dvi­je godi­ne istra­ži­va­nja koje je zapo­če­to na Max Planck ins­ti­tu­tu i na kra­ju zavr­še­no na Institutu za fizi­ku u Zagrebu pod vod­stvom dr. Nevena Šantića. Sama ins­ta­la­ci­ja je s jed­ne stra­ne umjet­nič­ki rad, a s dru­ge stra­ne i jedan znans­tve­ni ins­tru­ment koji nikad ne bi bio izgra­đen jer za time ne bi ima­li potre­be. Sama tema je pove­ća­nje eks­pe­ri­men­ta dvos­tru­kog pro­cje­pa koji poka­zu­je da se čes­ti­ce svje­tlos­ti – foto­ni – pona­ša­ju dru­ga­či­je kada se mje­ri, a pot­pu­no dru­ga­či­je kada se ne mje­ri. Dakle, rela­ci­ja vala i čes­ti­ce je sama tema pro­jek­ta, a eks­pe­ri­ment je onaj koji pos­tav­lja pita­nje same pri­ro­de stvar­nos­ti jer impli­ci­ra da se real­nost pona­ša na jedan način kada ju net­ko pro­ma­tra te da je ovis­na o mje­re­nju i svjes­nom pro­ma­tra­ču. Istraživanje je veza­no na moje dugo­go­diš­nje istra­ži­va­nje o raz­nim struk­tu­ra­ma i nevid­lji­vim feno­me­ni­ma koje poku­ša­vam vizu­ali­zi­ra­ti i pove­za­ti s ljud­skim iskus­tvom, kazao je Hiršl.

Prije otva­ra­nja izlož­be gos­tu­ju­ćih auto­ra u Europskom cen­tru za mir i razvoj kus­to­si­ca Tkalčić je pojas­ni­la na koji način su okup­lje­ni umjet­ni­ci refe­ri­ra­li na temu festivala.

- U ovom pros­to­ru izla­žu Luana Lojić s radom „Bits of real: for deve­lop­ment pur­po­ses only“, Tjaša Kalkan s radom „Posejdonov gnjev“, Luka Kedžo s radom „Who Lives Here, Who Lives Here?“, zatim Alex Brajković i rad „Generative Contemplation“ te Lana Stojićević s radom „Sunny Side“, a Niko Mihaljević će nakon uvod­nih rije­či odr­ža­ti per­for­mans nazi­va „Need Your Love So Bad“. Svi nabro­ja­ni auto­ri zajed­no s Hrvojem Hiršlom su kva­li­tet­ni suvre­me­ni umjet­ni­ci mla­đe gene­ra­ci­je koji su izla­ga­li na broj­nim samos­tal­nim i grup­nim izlož­ba­ma u Hrvatskoj i u svi­je­tu, a pra­ti ih i niz među­na­rod­nih i doma­ćih nagra­da. Način na koji smo pove­za­li ovo­go­diš­nji kon­cept fes­ti­va­la i rado­ve auto­ra jest da pri­ka­že­mo nji­hov način čita­nja situ­aci­je u kojoj se tre­nut­no nala­zi­mo jer nude jedan dru­ga­či­ji pogled na smje­ro­ve za buduć­nost, kaza­la je Tkalčić.

Niko Mihaljević nam je nakon per­for­man­sa pojas­nio na čemu se bazi­ra nje­gov rad: „Zvučna izved­ba blu­es ever­gre­ena „Need Your Love So Bad“ kojeg su popu­la­ri­zi­ra­li Fleetwod Mac svo­jom obra­dom iz 1968. pro­uča­va odnos izme­đu kano­na kon­cep­tu­al­ne umjet­nos­ti šez­de­se­tih, poput nači­na pro­miš­lja­nja Sol LeWitta i pop glaz­be. Performans je nas­tao spon­ta­no, za vri­je­me rezi­den­ci­jal­nog borav­ka u New Yorku, kada sam naišao na MIDI pod­lo­gu na You Tubeu koja slu­ži kao pod­lo­ga za gita­ris­te uz pomo­ću koje mogu vjež­ba­ti svi­ra­ti elek­trič­nu gita­ru te sam odlu­čio napra­vi­ti neku vrstu seri­jal­ne kara­oke izved­be gdje gita­ru zamje­nju­je zvi­ždu­ka­nje. Performans se sas­to­ji od deset tro­mi­nut­nih izved­bi pje­sme, dok je sama for­ma vrlo ozbilj­na pošto se refe­ri­ra na seri­jal­ne kom­po­zi­ci­je vizu­al­ne umjet­nos­ti. Sadržaj je dos­ta pitak i beni­gan, nali­ku­je kara­oke izved­bi. Mogli bi reći da je rad više neka vrsta benig­ne dosa­de, u prin­ci­pu si zarob­ljen u nekom loopu koji tra­je pola sata i ništa se baš pre­tje­ra­no ne doga­đa, tako da se istra­žu­je i neki odnos ugo­de i neugo­de. Publika dru­ga­či­je reagi­ra, neki­ma bude jako napor­no neki­ma dobro, ovi­si o situ­aci­ji“, kazao je Mihaljević.

Ivana Tkalčić, kus­to­si­ca ovo­go­diš­njeg fes­ti­va­la kaza­la nam je da je rad, izme­đu osta­log iza­bran zbog zanim­lji­vos­ti tre­nut­ka tran­zi­ci­je jed­nog for­ma­ta u dru­gog. „Originalna blu­es pje­sma tran­sfor­mi­ra­na je u odre­đe­ni digi­tal­ni zvuk, ali je kroz Nikov način zvi­ždu­ka­nja pru­že­na jed­na nova dimen­zi­ja koja je bila zanim­lji­va za ovaj fes­ti­val u smis­lu auten­tič­nos­ti. Važno je pre­poz­na­va­nje odre­đe­ne auten­tič­nos­ti ori­gi­nal­nog rada na kojeg se autor refe­ri­ra te pro­na­la­zak novih nači­na pogle­da ili reali­za­ci­je novih smje­ro­va za buduć­nost iz nekih pri­jaš­njih mate­ri­ja­la” kaza­la je kustosica.

Festival Media Mediterranea zavr­ša­va s ovo­go­diš­njim pro­gra­mom u subo­tu, 7. kolo­vo­za u 20.30 sati pre­zen­ta­ci­jom i izlož­bom rado­va spe­ku­la­tiv­nog dizaj­na s radi­oni­ce ‘’Augmented Authenticity’’, uz gos­tu­ju­će auto­re te Spekulativni soun­d­track kojeg pot­pi­su­ju Branko Škara i Henry Marić u gale­ri­ji Društva arhi­te­ka­ta Istre (Smareglina ul. 1).

Fotografije Paolo VALENTI

Izvor