Dani Inata u Društvenom centru Rojc – premijera i predstavljanje knjige
„Blanž rola“ i „Nisam se pripremila”
• U Društvenom centru Rojc od 17. do 23. prosinca su održani Dani kazališta Dr. Inat koji su nam donijeli različite medijske i umjetničke pristupe od proze, poezije i predstava prepoznatljivog izričaja neverbalnog kazališta u produkciji sadašnjih i bivših članova kazališta Dr. Inat. Na danima Inata gostovao je festival suvremenih umjetničkih praksi Treća koza koji je predstavio audio vizualne uratke koji se bave ekološkom tematikom.
Na Danima je premijerno odigrana predstava „Blanž rola“ iz recentne produkcije Inata koju je režirala Sabina Aličić Butković s kojom u predstavi igra Vladimir Butković. Predstava je to koja propituje simboliku bijele boje koja asocira na čistoću i nevinost, prosinačke radosti i optimizam kojeg će glumci porušiti kroz vlastite sukobe i traženje sebe. Atmosferična glazba, glumci odjeveni u bijele trikoe i blještava scenografija uvukli su nas u scene na kojima se izmjenjuje želja za kontrolom, neurotična potreba za savršenosti u kojoj likovi odbacuju neželjene djelove sebe tako da peru ruke.
„Svi smo u jednom trenutku jedno, u drugom drugo, radimo neke svoje poslove, puno se očekuje od nas, mediji nam nameću nešto što bi trebali biti i zapravo pranjem ruku rješavamo se nečega što ne želimo biti“, komentirala nam je Sabina Aličić.
“Blanž rola ili bijela rola“ djeluje kao skup prizora iz bračnog ili zajedničkog intimnog života, ali to može biti i bilo koje drugo okruženje. Pitanja koja se postavljaju jesu što ako dvije osobe ne mogu živjeti tako da igraju po pravilima ovog drugoga i što kada to zajedništvo počne gušiti jedno drugo?
Dva lika na sceni nekad žele prisnost, a u drugom trenutku prolaze kroz vlastite konstrukcije i idealizacije. Kao igru sjena, iza paravana gledamo kako Vladimir Butković prolazi kroz osobnu katarzu i napokon postaje ono što zapravo je.
„Moj lik ne želi bjelinu i dolazi do svojevrsnog sivila. Ali to je samo privremeno, jer na kraju doživljavam svojevrsni poraz. Izgledam samouvjereno i hrabro, ali samo se pretvaram jer je u meni izražena nesigurnost, anksioznost i manjak samopouzdanja. Svi se mi zapravo pretvaramo da smo ono što nismo“, komentira Vladimir Butković.
Sabina Aličić crtanjem krokija njegovog lika pokušava ga kontrolirati i zadržati u toj bjelini, ali ne uspijeva jer nevinost i čistoća – to je sve naravno laž. „Blanž rola“ je sukob očekivanja koje imamo prema samima sebi koji će eskalirati u stvarnom sukobu između likova, ali i u unutarnjem konfliktu koji likovi prolaze. Bjelina na kraju doživljava svoj svojevrsni poraz i otvara se prostor za crno.
Predstava „Blanž rola “ je odigrana 17. prosinca i reprizno 23. prosinca, dok je u subotu 18. prosinca predstavljena nova zbirka pripovijedaka i pjesama „Nisam se pripremila“ pulske književnice Snježane Akrap – Sušac. Predstavljanje knjige nije bilo klasično čitanje nego je izvedeno u formi performansa u kojem osim autorice sudjeluju Maja Gregorović koja je ujedno i urednica knjige i Vladimir Butković koji je autor fotografija u knjizi.
Autorica je poglavlja nazvala “Balkanski nokaut“, „Ženski nokaut“, „Opći nokaut“, „Osobni nokaut“ i „Nokaut“ za epilog. U svom pogovoru Dragan Popadić piše „Kao da smo ušli u ring i Snježanine nas riječi mlate sa svih strana. Doduše, ne tako snažno kao bokser, dosta blaže, uz dosta humora, satire i blagog cinizma. Više kao opomena, a ne stvarna želja da nas nokautira. Autorica nas podsjeća da ne živimo u raju, nije to ni pakao, ali jeste neprikladno mjesto jer ga ljudi takvim čine“.
U drugom djelu knjige pod nazivom „Život ili smrt…na kraju –trt“ pjesnikinja donosi šaljive ili ljubavne pjesme – kako za koga, pjesme o smrti i životu, stablu, banani…
Na daskama Inata, za stolom sjede njih troje, ispred njih je zdjela s umjetnim jabukama i bijelo cvijeće u vazi, te primjerci knjige. Gregorović citira Popadića koji u pogovoru kaže: “Svima nama treba jedan veliki flaster duše. Da ga zalijepimo i da manje boli. Da prekrije ranu. Da smanji bol. Barem privremeno. Jer svijet se pretvorio u jednu veliku bolnicu, dijelom u mrtvačnicu.”
Snježana je već režirala u Inatu razne performanse i predstave pa je i na svom predstavljanju knjige imala određenu dramaturgiju, popraćenu glazbom i neobičnom scenografijom, pa u jedom trenutku na stol dolaze maska za ronjenje, mlijeko za sunčanje i naočale za sunce. U izvedbi glumci – izvođači kao lajt motiv koriste naslov knjige. Nisu se pripremili za čitanje poezije pa se šale na taj račun i pred publikom odabiru što će čitati, tko će čitati i što bi zapravo bilo najbolje pročitati.
„Meni je nezamislino govoriti poeziju, a da nije popraćena glazbom, nekom slikom ili plesom. Volim taj sinkretizam umjetnosti, kao u staroj Grčkoj kad se pjevalo, plesalo i govorilo uz poeziju. Naziv knjige i performansa je inspiriran idejom da mi nikad nismo dovoljno pripremljeni za život, koliko god nam roditelji htjeli pomoći da neke teške trenutke savladamo ili donesemo neke važne odluke. Ali kad ti trenuci dođu mi nikad nismo spremni i ne može nam nitko pomoći, kao što niti njima nije nitko prije njih pomogao“, komentirala je Snježana Akrap-Sušac.
U pogovoru Berislav Latković piše „ Kada govori i pjeva o smrti, rađanju, nokautima, jeseni i ostalim sumornim temama, Snježana jednovremeno govori o ljubavi i ljepoti. Ona zapravo slavi život“.
Branko Sušac, voditelj kazališta Dr. Inat o Danima Inata je rekao: „ Sve se nekako posložilo da imamo dvije predstave sadašnjih i starih članova Inata, a uz njih i predstavljanje knjige autorice koja je već režirala predstave u Inatu. Mi prije svega predstavljamo dobre predstave, u jednom djelu se vratio Inat svom iskonu, a to je eksperiment u teatru i na tome će se opet graditi nove predstave“.
U sklopu Dana Inata igrala je i predstava bivše članice Inata, umjetnice Irene Boćkai koja je u utorak 21. prosinca izvela premijeru svoje predstave „Bear with me“ koja je njen diplomski rad.
„Bear with me“ je izvedba o stvaralačkom procesu rada na predstavi u čijem su fokusu polarni medvjedi. Predstava je izvedena u formi izvedbenog predavanja koje spaja umjetničko i akademsko s ciljem prijenosa znanja. Boćkai je u Pulu dovela i Festival suvremenih umjetničkih praksi „Treća koza“ na kojem smo imali prilike vidjeti pet kratkih filmova. Filmovi daju umjetnički odgovor na klimatske promjene i ekološku krizu te produbljuju ekološko i etičko razumijevanje našeg odnosa s prirodom koja nas okružuje.
Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR
