Razgovor: novinarka i književnica Mirjana Dugandžija
Razgovarala Paola ALBERTINI / Fotografije Manuel ANGELINI i Tone Stojko / iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri
Redakcijski život je u novinarstvu nenadomjestiv
Mirjana Dugandžija dugogodišnja je novinarka, književnica, bavi se temama iz kulture, radila je u Vjesniku, Nacionalu i Globusu, a trenutno radi intervjue za Jutarnji list. Objavila je roman „Nekoliko dana kolovoza“, knjigu kolumni i kratkih priča „Indijančeva noć“ te zbirku priča „Rujanska kupačica“. Prozu objavljuje u Književnoj republici, Europskom glasniku, na Trećem programu Hrvatskog radija i drugdje. Gostovala je na proteklom Sajmu knjige u Istri gdje je predstavila svoju novu knjigu. Na Sajmu u Puli predstavila je svoj treći naslov „Rujanska plivačica“, pa smo od Dugandžije prvo htjeli doznati o kakvoj je knjizi riječ?
- To je knjiga od 11 priča o ženama, ali je dovoljno univerzalna da su se svi od tih događaja mogli dogoditi i muškarcu. Ona govori o ljubavi, gubitku ljubavi i o nedostatku ljubavi, o ljubavnim stresovima, ljubavnim neredima, o tome što se događa kad se s krajem ljubavi ne možete suočiti na način koji bi možda bio zdraviji od onih s kojima se suočavaju junakinje tih priča.
Radili ste u nekadašnjem Vjesniku, pisali za Nacional i Globus, a trenutno ste u Jutarnjem za koji radite intervjue.
- Da, sad radim intervjue za Nedjeljni Jutarnji što je za mene u ovom trenutku ok. Ja nisam mladi novinar, nisam na početku karijere nego već polako idem prema kraju i to je za mene taman neka mjera onoga što mogu napraviti i što radim dobro.
Kako birate sugovornike koji su mahom zanimljivi iako iz različitih branši?
- Uvijek nastojim birati sugovornike koji su meni zanimljivi, a s obzirom na to da radim u mainstream novinama oni moraju imati i neku prepoznatljivost u javnosti. Ne idem za tim tko je važan, uvijek mi je draže da mi je ta osoba zanimljiva, nego da je važna. Ali kako radim u novinama, moram i o tome voditi računa. Ono što izgovori osoba koja je po nečemu važna ili zaslužna, zaslužni kulturni djelatnik ili tome netko sličan, onda se taj intervju gotovo radi sam jer je sve što ta osoba kaže važno.
Čest je slučaj da novinar postane pisac. Je li to neki prirodni tijek događaja?
- Kad ste u novinarstvu, morate u njemu i ostati jer vam je to kruh. No za mene je velika razlika pišem li za novine ili literaturu. Od novina živim a od literature, naravno, ne mogu živjeti. To je skoro pa luksuz koji si priuštim. Ali ako volite pisanje, ako volite riječi i ako su vam one važne, ako vam je književnost važna, ako vam je važan način na koji književnost funkcionira, a funkcionira tako da govori na način kojim ne razgovaramo i ne pišemo nikada, nego samo u književnosti, ako vam je to važno, onda vam je napisati knjigu – nagrada. Ako pišete važno je zadovoljiti vašu unutarnju definiciju književnosti.
Kako vidite novinarstvo danas, kakvu perspektivu imaju mladi novinari koji tek dolaze, s obzirom na sadašnju situaciju u medijima?
- Velike se promjene u medijima danas događaju, jedva da ih mogu pratiti, tu su portali, društvene mreže… Ono što ostaje je dobro novinarsko pisanje i to se ipak uvijek nekako prepozna. Budućnost medija je upitna, na to pitanje ne mogu odgovoriti ni mnogo iskusniji i mudriji od mene. Meni je žao da uslijed ove pandemije, sad već dvije godine, ne funkcioniraju redakcije. Ljudi rade od kuće, to je svakako i bolje u ovoj situaciji, ali oni uopće ne znaju što znači redakcijski život koji je nenadomjestiv u novinarstvu. Nema se tamo vremena puno pričati, ali te male informacije koje razmijenite dok prolazite pored nečijeg stola ili pričate dok neki zapale iako vi ne pušite, to su sve jako dragocjene stvari, a u krajnjoj liniji to čini i čar novinarskog posla. Razmjenu informacija, upoznavanja, to se sad radi telefonom ili mailom, ali to nije to.
Koji su vaši uzori, što volite čitati?
- Kundera mi je omiljeni pisac, nisam ga čitala godinama pa sam ga nedavno opet uzela u ruke. „Gospođa Bovary“ mi je najbolja knjiga ikad, a volim i Prousta. Obožavam ruske pisce i priče, volim Gogolja, Čehova, Nabokova… Od naših autora prvi mi je Krleža.
Imate li kakve planove ili ideje za iduću knjigu?
- Nikad ništa ne planiram, to moraju biti neki unutrašnji procesi koji me dovedu pisanju, bilo da se oni dogode iz jednog razgovora ili susreta iz kojeg nikne priča, bilo da ta priča cijela pokriće u stvarnosti ili se pak nije stvarno dogodila.
Razgovarala Paola ALBERTINI
Fotografije Manuel ANGELINI i Tone Stojko / iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri
