Suvremeni umjetnik je istinski sljednik drevnih šamana
Otvorena izložba Branka Gulina „Šaman – Zanatlija – Umjetnik“ u Svetim srcima
Tekst Boris VINCEK / Fotografije Igor DRAŽIĆ
• Izložba Branka Gulina naziva „Šaman – Zanatlija – Umjetnik“ otvorena je u petak, 18. veljače u pulskom muzejsko galerijskom prostoru Sveta srca. Izložba s umjetnošću povezuje sfere arheologije i antropologije, za što koristi različite tehnike i likovne izraze, poput videa, performansa, kiparstva, slikarstva i crteža. Osnovna ideja autora je rasvijetliti neke aspekte porijekla umjetnosti i umjetnika te povezati ulogu suvremenog umjetnika s onom koji su nekad imali šamani, što se i danas može susresti u nekim zajednicama američkih Indijanaca.
- U svojih deset godina postojanja Sveta srca su ugostila cijeli niz pulskih umjetnika, a danas nam je došao na red Branko Gulin. On je dugogodišnji suradnik muzeja i prije njegovog boravka u SAD‑u koje je trajalo 17 godina surađivao je s nama na cijelom nizu projekata – a ponajviše u performanisma. Najviše pamtim jedan koji je bio povezan sa Šandaljom koji je nastao u Ljubićevoj pećini koja je meni bitna iz različitih razloga. Kad se vratio iz SAD‑a jedna od prvih stvari koja je napravio bila je kontaktirati muzej s prijedlogom za izložbu u Svetim srcima koja bi integrirala suvremenu umjetnost, arheologiju i antropologiju. Uz različite muke i peripetije uspjeli smo tu izložbu i realizirati i jako mi je drago što je Branko večeras s nama i da ima mogućnost prezentirati dio svojih radova u ovom prostoru. Branko je meni isto izuzetno bitan jer mi je prije više od 30 godina bio velika podrška kad sam upisivao arheologiju tako da je za sve „gluposti“ koje sam radio u tom polju on jedan od sukrivaca, kazao je ravnatelj Arheološkog muzeja Istre i predao riječ umjetniku.
- Zahvalio bih se Darku Komši što je moj prijedlog prihvatio kada sam iz neba pa u rebra došao u muzej i donio odluku da mu predam neke materijale koji su opisivali ovu izložbu i koji su objašnjavali moje afinitete. Jako mi je bilo bitno da je to bilo prihvaćeno spontano i bez većih priprema. Ovaj prostor je najljepši izlagački prostor u Hrvatskoj, a možda mu samo Meštrovićev paviljon može konkurirati. Imao sam jako dobre suradnike iz AMI‑a koji su jako lijepo sve odradili s najvišim stupnjem profesionalnosti i zato im se zahvaljujem. Nadalje, zahvalio bih se kazalištu Dr. Inat na suradnji koja mi je pomogla u nekoliko elemenata, a posebno izvođačima rituala zmije – Sabini Aničić i Vladimiru Butkoviću te Branku Sušcu koji mi je bio na raspolaganju i pitao kako mi može pomoći te da li je sve u redu, što mi je jako puno značilo. Trebam se zahvaliti Davidu Belasu i Lejli Hasanagić koji su „uskočili“ na performans majke zemlje, kazao je Gulin i zahvalio se svima ostalima koji su mu pomogli pri realizaciji izložbe. Riječ je potom prepustio Kristini Tamari Kučiš Franić koja je objasnila na koji način se umjetnost razvijala od pamtivijeka do danas i na koji je to način Gulin uspio prezentirati u svojoj izložbi.
U centralnom djelu izložbenog prostora nalazi se instalacija scenografija dvaju rituala: „Rituala Majke zemlje i plodnosti“ te „Rituala Zmije“ koji su izvedeni uživo tijekom otvorenja izložbe. Kiparski i slikarski radovi te crteži izloženi u donjem djelu galerije inspirirani su arheološkim nalazima i antropološkim saznanjima o ritualima. Na katu galerije izloženi su autorovi recentni slikarski radovi koji predstavljaju sadržaj njegovog zanimanja jer kako sam Gulin kaže: „Suvremeni umjetnik je, između ostalog, istinski sljednik drevnih šamana, posrednik između sfere duhovnog i sfere materijalnog. On svojom individualnom akcijom, angažiranim i kreativnim radom postaje iscjelitelj i „čuvar“ istinskog integriteta suvremenog čovjeka i zajednice.“
Branko Gulin autor je koji je 80-ih i 90-ih godina bio prisutan na likovnoj sceni Istre i Hrvatske. Od 2002. do 2019. živio je i radio u SAD‑u, gdje je stekao nova saznanja i iskustva o umjetnosti i umjetničkoj praksi izvan europskog kontinenta. Gulinova biografija iznimno je raznovrsna i bogata. Po struci muzealac, radio je kao kustos u ondašnjem Muzeju narodne revolucije Istre (sadašnjem Povijesnom i pomorskom muzeju) u Puli i kao voditelj Grafičke zbirke u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, a niz godina je bio ravnatelj Muzeja Grada Rovinja. U SAD‑u je 12 godina bio asistent u ljevaonici umjetnina akademskog kipara Nicholasa Legerosa, gdje je dogradio formalna i praktična znanja iz likovnog područja. U ljevačkoj struci stekao je iskustva u rangu majstora lijevanja umjetnina u bronci. Neki od radova koji su nastali u tom periodu predstavljeni su na ovoj izložbi.
Zatvaranje izložbe uz promociju knjige autora bit će održano 31. ožujka u 19 sati.
