(Ne)vidljivi: Izvrstan Solo za sedam izveden na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta
Premijera povodom Svjetskog dana plesa
• Tekst Paola Albertini
• Fotografije iz arhive INK‑a
Svjetski dan plesa u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula i ove je godine obilježen na najbolji mogući način – najnovijom plesnom predstavom, „Solo za sedam“ koreografkinje Andree Gotovine u kojoj je briljiralo sedam mladih plesača.
Barbara Božac, Klara Pavlinović, Mark Marić, Noa Pavlinović, Noah Cvijanović, Rina Renier i Vito Floričić zadivili su žarom kojim plešu i lakoćom kojom se punih 45 minuta kreću po sceni.
Fascinantno je kako profesionalno tako mladi ljudi, svi srednjoškolci, izvode nimalo jednostavnu koreografiju koju su sami osmislili a Gotovina je to povezala u jednu dramsku cjelinu.
Sam, ali ne i usamljen
„Biti sam ne znači uvijek biti usamljen. Samoća pruža priliku zaviriti u vlastiti unutarnji svijet i prepustiti se melankoliji, tom divnom stanju uma. Iako ne postavlja pitanja, često nudi odgovore te pomiče vlastite kreativne granice.
„Tko su to ONI? Mladi ljudi u sve više otuđenom i usamljenijem svijetu. Izgubljeni između djetinjstva i odrasle dobi teže pripadnosti, a najčešće se osjećaju sami iako među drugima. Solo za sedam predstavlja sedam samoća, sedam odabranih trenutaka i sedam individualnih međuprostora kada u odsutnosti sreće promatramo ljepotu tuge“, stoji u opisu predstave.
Vrlo dobro su ta stanja svojom izvedbom izrazili plesači, a ima tu uz melankoliju i samoću i trenutaka sreće, druženja kao i u životu svakog (mladog) čovjeka a i trenuci usamljenosti nisu prikazani kao nešto loše, naprotiv kao ono potrebno i jednako ugodno. Jasno su iz njihovih pokreta vidljive emocije i izazovi kojima se susreću u svojoj svakodnevici, previranja, propitkivanja, traženja samoga sebe i svog mjesta pod suncem.
Plesali su izvrsno i sami i u paru, disali kao jedno i bili vrlo uigrani. Neosporan je tu talent i trud tih mladih ljudi, ali i rad s Gotovinom koja iz predstave u predstavu dokazuje svoju predanost i usmjerenost radu s mladima. Svojstveno joj je da mlade aktivno uključi u rad na predstavi, potiče ih da istražuju i svoje emocije izražavaju plesom. Ne čudi stoga što je otpratila već zavidan broj pulskih plesača na akademije diljem Europe a s razlogom je i dobitnica grba Grada Pule.
Upečatljiva glazba koja „ulazi u uho“
Autor glazbe Carlos Andres Fagin i ovoga je puta pokazao svoje umijeće – glazba je vrlo upečatljiva i dugo nakon predstave ostaje u uhu. Trenutci tišine jednako su važni i značajni u predstavi jer naglašavaju trenutke samoće, melankoliju i sjetu.
Valja istaknuti i svjetlo za koje je zadužen Dario Družeta a koje dodatno ističe trenutke samoće, ali i zajednička druženja uz ples u klubu.
Poruka povodom Svjetskog dana plesa
Umjetnički ravnatelj INK, Luka Mihovilović uoči premijere pročitao je međunarodnu poruku koju je ove godine povodom 29. travnja, Svjetskog dana plesa napisala Kang Sue – Jin iz Južne Koreje, plesačica i umjetnička ravnateljica Korejskog državnog baleta.
U poruci se osvrnula na katastrofu uzrokovanu Covidom 19 koja je zaustavila slobodan život koji smo poznavali te ograničila pa čak i zaustavila umjetnost plesa u njegovom izvornom obliku.
„Iako se situacija poboljšava, plesne izvedbe i dalje su pod brojnim restrikcijama. Zbog toga još brižnije čuvamo dragocjene uspomene na vremena kada su ples i plesači blistali poput dragulja, prenoseći nam ljudsku patnju i tjeskobu, volju i želju za životom, te osvjetljavajući svijet“, stoji između ostalog u poruci.
Upravo su to dokazali i izvođači i autori predstave „Solo za sedam“ koju nesumnjivo čeka dobar kazališni put. Brojna ih je publika ispratila gromoglasnim pljeskom i nekoliko puta zvala na bis.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
