Otvorena izložba „Valvasor u Istri – 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjske“ u pulskom Kaštelu
Jedno od temeljnih djela za kulturnu povijest Pazinske knežije i Kastavskog kapetanata
• Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
• Valvasor je na tim djelima radio čitav svoj život da bi svega nekoliko godina nakon njihova izdavanja, umro u siromaštvu • Djelovi knjige transkribirani su s gotice te prevedeni s njemačkog na hrvatski • Osim bakroreza, brojni tekstovi iz ove knjige važni su za povijest, geografiju, etnologiju i svekoliki identitet Istre •
• Povodom 333. godišnjice od izlaska knjige „Slava Vojvodine Kranjske“ u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, na pulskom kaštelu, 8. srpnja pred brojnom publikom otvorena je izložba „Valvasor u Istri“ koja se može pogledati svaki dan od 9 do 21 sat. Riječ je o monumentalnom djelu stoga je ravnatelj Muzeja, Graciano Kešac uoči otvorenja izložbe izrazio zadovoljstvo što imaju priliku predstaviti njegova autora, Johanna Weicharda Valvasora. Izložba je rađena na temelju njegovih vrlo vrijednih knjiga koje su u vlasništvu muzeja.
Polihistor Johann Weichard Valvasor 1689. godine tiskao je knjigu koja se sastoji od tri sveska, „Slava Vojvodine Kranjske“ za koju se pripremao više od deset godina. Sve svoje enciklopedijsko znanje o povijesnim zbivanjima, društvenim običajima, zemljopisnim datostima, plemićima, kaštelima, crkvama i gradovima prikupljeno je na području koje smatra Kranjskom i ukoričio u knjigu od 3532 stranice i opremio je s 528 bakroreza i 24 priloga.
Knjiga je postala jedno od temeljnih djela za kulturnu povijest onog dijela Istre koja je pripadala austrijskom carstvu odnosno Pazinske knežije i Kastavskog kapetanata. Osim bakroreza, brojni tekstovi iz ove knjige važni su za povijest, geografiju, etnologiju i svekoliki identitet Istre. Jedna od autorica izložbe, Sunčica Mustač rekla je da su originalne knjige za fundus muzeja nabavili prije deset godina.
„To je jedno od najbitnijih djela za povijest Kranjske u koju je tada kad je napisana, krajem 17. st. spadao i velik dio Istre. Zato nam je knjiga i zanimljiva“, rekla je Mustač.
Dodala je kako u to doba nije bilo ni financijskih ni tehničkih mogućnosti izdati tako opsežne monografije te da je on uspio napraviti nešto što je do tada bilo jako teško.
Valvasor je bio plemićkog roda, rođen je u obitelji kao jedan od sedamnaestoro djece, no roditelji su im unatoč tome mogli priuštiti izvrsno obrazovanje pa se on školovao na Isusovačkoj gimnaziji u Ljubljani. Tamo je zahvaljujući svojim učiteljima dobio prvi poticaj za istraživanjem i za putovanjima. Gimnaziju je upisao već s 11 godina i pohađao je sve do 18. kad je krenuo njegov istraživački put koji je trajao 14 godina.
„Za njega se ne može reći da je bio klasičan bonvivan koji ima novaca pa putuje, on je stvarno novac upotrijebio za putovanja koja su mu koristila za znanstvena istraživanja“, napomenula je Mustač.
Kako je ispričala, Valvasor je bio u vrhu tadašnje znanosti, umjetnosti, povijesti i družio se s kemičarima, biolozima, znanstvenicima, postao je član Kraljevskog društva, a radovi su mu objavljivani u najpoznatijim znanstvenim časopisima u Europi. Po završetku gimnazije odlučio je putovati i tijekom 14 godina skupljao je iskustvo. Potom je iz Ljubljane došao natrag u Kranjsku, kupio svoj dvorac koji je opremio knjigama i tiskarskom radionicom te plaćao ljude da mu pomažu, sve ne bi li izdavao knjige.
„Tako kreće priprema za ovo djelo. Naime, naručio je crtače da obilaze Kranjsku, crtaju gradove, mjesta, on opisuje tla, geologiju, etnografiju, urbanizam… Jednostavno, radi enciklopediju“, priča Mustač.
Veli da Valvasor dugi niz godina opisuje, piše, potom izdaje prvo grafike i bakroreze te na osnovu toga piše još tekstova o plemićima, povijesti, biologiji… Valvasor s tim materijalom odlazi tražiti tiskaru, međutim tada u Kranjskoj nije bilo tiskara koja to može tiskati, bilo je nemoguće sav taj materijal obraditi, a on je uz sve to imao i priloge te preko 500 bakroreza.
No, on je shvativši da mu to nema tko obraditi prodao sve svoje terene i dvorce, opremio tiskaru u dvorcu koji je zadržao i sam tiskao to djelo. Vani je 1679. izašlo stotinjak primjeraka knjige i bez obzira na to što je knjiga bila hit, to ga je osiromašilo.
„On se nakon toga više nije oporavio. Prodao je kuću, dvorac i sve svoje zbirke i nakon toga on jednostavno umire u siromaštvu“, ispričala je Mustač.
Napomenula je da nam je Valvasor važan jer je imao nevjerojatnu želju da podjeli svoje znanje. Naime, on u jednom trenutku piše da ako postoji i jedna osoba koju to zanima, sve je vrijedilo.
„Uz to, mi sada imamo neprocjenjivu dokumentaciju nastalu prije velikih obnova i zahvaljujući tim njegovim bakrorezima, mi sada imamo dokumentaciju za obnovu Kaštela“, naglasila je Mustač.
Katarina Marić je uz Sunčicu Mustać autorica izložbe. Njih su dvije transkribirale ona poglavlja koja se odnose na Istru – opisi krajolika, špilja, rijeka, Učke, popis župa, opis gradova, trgovišta Kranjske, uključujući i istarska trgovišta sa svojim pripadajućim bakrorezima.
„Nas dvije smo je transkribirale i prevele na hrvatski na čemu smo danonoćno radile puna četiri mjeseca“ rekla je Marić dodavši da su se prilično namučile jer je gotica izuzetno teška a njemački iz 17. stoljeća je, kaže, prilično je gramatički neuravnotežen pa se moralo jako paziti da se ondašnji pojmovi razumiju.
„Na izložbi smo to pokušali pojasniti dodatnim tekstovima stavljenim u džepove koji su na izbor onima koji žele znati više“, dodala je Marić.
„Bila nam je velika privilegija ali i dogovornost raditi na ovoj izložbi“, napomenula je.
„Dizajner izložbe, Matija Ferlin, osmislio je vrlo zanimljiv postav iako nije bilo lako raditi samo s jednim predmetom, međutim, postavio je izložbu tako da vi zapravo ulazite u knjigu te imate priliku čitati dijelove koji vas najviše zanimaju“, rekla je Marić.
Pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Vladimir Torbica otvorio je izložbu rekavši kako je ona „uobičajeno izvrsna“.
„Vrlo je fluidna, promjenjiva, meni se jako dopada što tematizira ono što je Valvasor činio jer on na neki način simbolizira svoje ali i naše vrijeme. Od toga da ga mnogi prisvajaju, Slovenci, Nijemci, Hrvati, do toga da su granice ovdje zabilježene, danas neke druge a sutra će se one biti opet drugačije“, rekao je Torbica.
Zaključio je kako je izložba iznimno dobar uvod u projekt „Godine istarskih kaštela“.
Pozvao je prisutne da izložbu otvore velikim pljeskom za trojac – Sunčica Mustač, Katarina Marić i Mauricio Ferlin.
