Izvrsno uprizoren „Amarcord“ na daskama INK‑a oduševio publiku
Kostimi, scenografija, gluma, dinamika, glazba… sve su to odlike sjajne predstave “Amarcord” premijerno uprizorene u Istarsko narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula, u petak, 21. listopada. Riječ je o koprodukciji INK s HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.
Predstava je rađena prema kultnom Fellinijevom filmu za kojim ni najmanje ne zaostaje, naprotiv. Kako je i sam film vrlo teatralan, cijela priča jako dobro izgleda i na kazališnim daskama. Ipak, nije lak zadatak imao argentinski redatelj Luciano Delprato koji je i autor ove adaptacije. Redatelj je mislio i na najmanje detalje i našao odlična rješenja za svaku, pa i najzahtjevniju scenu.
Ponekad je to bilo uz pomoć rekvizita, ponekad uz igru svjetla, a često uz pomoć impozantne scenografije koju potpisuje Balen Parra, a čija je asistentica Puljanka Paola Lugarić. Oblikovatelj svjetla Dario Družeta izvrsno je odradio zahtjevan posao.
Dinamična predstava
Iako traje punih sto minuta, predstava je zbog dinamike vrlo gledljiva i ni na trenutke nije zamorna. Radnja predstave, kao i filma, događa se tridesetih godina prošlog stoljeća, no aktualna je i danas. Problemi odrastanja i starenja, lijepi ali i oni tužni životni događaji – od vjenčanja do sprovoda, zorno su prikazani zahvaljujući sjajnom glumačkom ansamblu.
Igraju sve redom glumci riječkog HNK: Olivera Baljak, Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Aleksandra Stojanović Olenjuk, Biljana Lovre, Ivna Bruck, Serena Ferraiuolo, Jasmin Mekić, Dean Krivačić, Giueseppe Nicodemo, Edi Čelić, Mario Jovev, Andrea Tich i Deni Sanković.
Veliki glumački ansambl na trenutke se čini i većim no što je, zbog brze izmjene scena. Svi glume groteskno, pomalo karikirano, no ne i pretjerano – taman koliko treba za zorni prikaz Fellinijevih likova.
Već u prvoj sceni zbog boja kostima i izgleda likova (posebno frizura) jasno je da je riječ o Fellinijevom djelu. Ovdje valja istaknuti sjajne kostime za koje je također zaslužna Balen Parra, a asistent joj je bio Ivan Botočki.
Predstava obiluje i pokretom, ima tu mnogo plesa i prepoznatljive glazbe koja odražava duh Fellinijeve Italije.
Kultne scene i u predstavi
Valja istaknuti dvije scene po kojima mnogi pamte Amarcord, a koje je Delprato vrhunski uprizorio. Prva je kad je psihički bolestan zio provodi vrijeme sa svojom obitelji no iznenada se popne na stablo i viče „Voglio una donna!“ Redatelj je ovdje dosjetljivo upotrijebio kazališnu lutku koja se umjesto zia „penje na stablo“.
Još jedna kultna scena Amarcorda je ona kada mladi Titta sretne prodavačicu duhana iznimno velikih grudi kojom je zbog toga fasciniran te ju, na njen izazov podigne. Ona se na to uzbudi i pokaže mu svoje ogromne grudi te ga natjera da ih ljubi na što se on počne gušiti.
Predstava je prepuna smiješnih scena, duhovitih replika, sjajnih prizora stoga ne čudi da ju je publika nagradila glasnim i dugotrajnim pljeskom.
Tekst Paola ALBERTINI
Fotografije iz arhive INK‑a
