28. Sa(n)jam knjige u Istri: Predstavljanje knjige “Ogledalo za krletku” Amira Alagića
“Roman koji je iskrvario iz mene“
• Emir Imamović Pirke i Amir Alagić četvrtog dana Sajma knjige u Istri, 28. studenog, razgovarali su o Alagićevom romanu „Ogledalo za krletku“, Puli, Banjaluci, povratku i odlasku. Imamović je istaknuo kako se zbog ubojstva u njegovoj zadnjoj knjizi, „Ogledalo za krletku“, čini kako je riječ o krimiću, na što je Alagić rekao: „Ovo je jedna od knjiga koja iskrvari iz čovjeka – ima tu krvi autora i likova, ali krimić nije“.
Alagić je pojasnio kako koristi taj žanr, hibrid emocije i krimića da ispriča priču, njegova urednica je to nazvala pseudo krimićem. Imamović je upitao radi li se o emocionalno teškoj priči.
„Nije ju bilo teško napisati, iako je teška, krvava“, odgovorio je Alagić ispričavši kako mu se cijela priča „odvrtila“ u glavi tokom noći, dobio je ideju, pa izgradio priču. „Imao sam u glavi jasan glas pripovjedača“, napomenuo je.
Naime, kako je rekao, Alagić je na početku pandemije korone imao kreativnu blokadu i već ga je počela hvatati panika da nakon romana „Tunela“, više ništa neće napisati.
„Nesvjesno mi se vratilo iskustvo rata, ta psihoza koja je i onda vladala, mada ovo nije bilo ni blizu traumatično“, rekao je. No potom se nešto uzburkalo u njemu te je napisao ovaj roman čija je tema konačni odlazak.
Alagić je u Pulu došao kao izbjeglica iz Banja Luke 1996. godine i od tada tu živi. Za vrijeme rata proživio dvije godine pakla, iako je ujedno u to vrijeme živio i kao tipičan tinejdžer, a u romanu ne govori izravno o ratu. „Bio mi je cilj da se prešućivanjem, snaga tih ratnih zbivanja osjeti još jače“, naglasio je.
Roman ne piše iz pozicije suca, ni žrtve, a tijekom pisanja nije imao traume, bilo mu je to, kako je rekao, čudno iskustvo koje se ne događa često.
Na Banjaluku, koju ponekad posjeti, gleda kao mjesto svoga djetinjstva, rata, ali i kao svaki drugi grad. Ispričao je kako se kad ode tamo osjeća kao duh, kao da tamo nikad nije ni živio.
„Zavaravam se da sam Mediteranac, iako znam da nisam, ali kad dođem tamo ne osjećam se ni kao Banjalučanin. Nisam ni tu, ni tamo“, rekao je.
U knjizi uz njega ima i izmišljenih likova, ali i stvarnih, roman je to o odrastanju, izgubljenim gradovima, poraženim ljudima.
„Odrastao sam s djedom i dadom, kako sam zvao baku. Stan u kojem smo živjeli nedavno je prodan i s ovom knjigom se događa taj neki odlazak, naime ja tamo više nemam gdje biti“, rekao je Alagić i pročitao odlomak iz knjige u kojem opisuje suživot s djedom i bakom, njihov topli odnos i njegovu ljubav prema njima.
Na pitanje bi li bio pisac i da nije proživio iskustvo rata i izbjeglištva, kaže da ne zna, ali da vjerojatno bi, samo bi pisao o drugim temama.
Tekst Paola ALBERTINI
Fotografije P. ALBERTINI i arhiva Sa(n)jam knjige u Istri
