MSUI: Otvorena izložba i predstavljena monografija Harija Ivančića
Slikarstvo je jedinstven jezik koji nas ujedini u iskustvu i doživljaju
• U prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre, 16. prosinca je održano otvorenje retrospektivne izložbe i predstavljanje likovne monografije Harija Ivančića. Riječ je o nastavku ciklusa retrospektivnih izložbi značajnih istarskih umjetnika srednje generacije čiji je cilj širu javnost upoznati sa stvaralaštvom koje je kreiralo istarsku suvremenu likovnu scenu te su do sada predstavljeni sažeti opusi Erosa Čakića, Egidia Budicina, Roberta Paulette, Đanina Božića, Bojana Šumonje, Zdravka Milića i Fulvija Juričića.
Čak 90 radova Harija Ivančića izloženo je u netom adaptiranoj centralnoj dvorani MSUI.
Ravnateljica Muzeja, Ketrin Miličević Mijošek uoči otvorenja rekla je kako je Ivančić istarski umjetnik, akademski slikar koji je svojim radom posljednjih 30 godina zaslužio našu punu pažnju.
„Hari je skroman, ali njegov rad je zaista vrijedan i sigurna sam da ćete i sami to osjetiti, itekako ima težinu, dubinu i otkriva da je zaista posvetio svoj život ovom pozivu i na tome mu hvala“, izjavila je te istaknula podršku Istarske županije, Ministarstva kulture i medija, Grada Pule, Grada Buzeta i Turističke zajednice Grada Pule.
Ravnateljica je istaknula kako je izložba kao i monografija bila velik pothvat: „Uložen je velik trud i rad, ne samo nas nego i autora te čitavog niza suradnika“.
Publikacija na gotovo 350 stranica obiluje vrijednim reprodukcijama, bibliografijom, popisom izložbi i umjetnikovim životopisom te predstavlja zaokruženu cjelinu koja iako posvećena rasvjetljavanju autorova opusa, što joj je dakako i primarni cilj, doprinosi i boljem razumijevanju slikarskog medija predstavljajući ujedno i primjer dobre prakse istraživačko znanstvene interpretacije.
Pročelnik za kulturu Istarske županije, Vladimir Torbica kazao je da mu je iznimno drago da je prva izložba nakon obnove prostora MSUI, upravo ova Harija Ivančića.
„Hari je samozatajan, ali njegova su djela impozantna i u ovom prostoru zasigurno neće pasti u drugi plan, kako se dogodilo s nekim drugim radovima“, rekao je dodavši da ga kao Istrijana njegovim radovima vuku motivi – zemlja i prekrasne boje, eksplozija kolorita jer su boje duboko ukorijenjene u našoj zemlji.
Ivana Mance Cipek, autorica teksta monografije, likovna umjetnica i kritičarka, stručna suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu rekla je da se crteži na izložbi i u monografiji preklapaju.
„Monografija je važan oblik znanja o umjetnosti, predstavlja jedan opus. Puno sam surađivala s Harijem prije pisanja teksta, posjetila sam njegov atelje, razgledala njegova umjetnička djela, Hari mi je mnogo toga sam pripremio, zajednički smo birali što će ući na izložbu, što u monografiju“, ispričala nam je.
Mance Cipek ističe kako je umjetnički rad Ivančića izrazito vrijedan primjer suvremene umjetničke prakse u mediju slikarstva.
„Medij slikarstva je jedan stari medij, u njemu se tijekom stoljeća puno toga dogodilo. Zbog toga je zadaća koje se umjetnik uhvati kad slika pretvori u jednu relevantnu, suvremenu, umjetničku činjenicu, jedno umjetničko djelo, veliki pothvat i uspjeh“, izjavila je.
Ističe kako je Ivančić vrsta umjetnika koji je izrazito samozatajan, izrazito uporan, ali i izrazito samosvjestan: „On djeluje uvjeren da ono što radi u konačnici ima smisla, on ima publiku i stvara novu vrijednost“.
Kaže kako njegov posao nije uvijek lagan, okolnosti umjetniku ne idu uvijek u susret, ponekad je klima pozitivnija, ponekad negativnija, ponekad se preferiraju jedne vrsta umjetnosti, ponekad druge, no bitnim smatra da umjetnik u svemu tome ustraje i radi ono što smatra da treba raditi pa su rezultati, kao u ovom slučaju, vidljivi.
Hari Ivančić prilikom otvaranja izložbe rekao je da je prošlo skoro 33 godine od otvaranja njegove prve izložbe.
„Za ovih 30 godina rada život mi je doveo mnoge drage osobe koje su mi obogatile život i na tome sam zahvalan, slikarstvo je jedinstven jezik koji nas ujedini u iskustvu i doživljaju“, izjavio je istaknuvši podršku obitelji, prijatelja te Grada Buzeta koji mu je ustupio atelje.
Zahvalan je ravnateljici Miličević Mijošek koja je prihvatila prijedlog da se njegova izložba održi u MSUI, a koja je, istaknuo je, uporna i posvećena radu u Muzeju.
Ivančić kaže kako je od početka iskren prema slici. „Svaki umjetnik na praznom platnu želi napraviti dobru sliku, a dobra slika je površina s načelom reda unutar sebe, ponekad se čovjek s time igra, a ponekad se bori“, rekao nam je Ivančić nakon otvorenja izložbe.
Oduvijek ga, veli, zanima istarski krajolik. Počelo je s istarskim gradovima, mnogih polja, došlo je na tri polja, dva polja, jednog polja, a onda je zaorao u zemlju. „Istarska zemlja, crvena, siva i bijela, izuzetno me fascinira“, kaže.
„To su motivi koji mi najviše pružaju mogućnost da izrazim ono što nosim u sebi, to pretakanje slojeva, skrivanje, otkrivanje. Boja i struktura su dva elementa koja oduvijek radim i koja daju doživljaj slici“, rekao nam je Ivančić.
Zadnje slike su mu gotovo apstraktne, prije je svaka imala horizont, bar komad neba i zemlje, sad se događaju slike gdje je taj horizont nestao, gdje ta priča počinje biti apstraktna.
Ivančić kaže kako ima sreću da može živjeti od slikarstva iako je to jako nepredvidivo. No oko sebe ima ozbiljne ljude koji vjeruju u to što radi i pomažu njegovu umjetnost.
Monografijom je izuzetno zadovoljan, posebno je istaknuo suradnju s dizajnerom Nedjeljkom Špoljarom i Ivanom Mance Cipek. Na kraju je istaknuo kako je počašćen što upravo on ima priliku izlagati u novouređenom prostoru MSUI.
Izložba se može razgledati do 29. siječnja, a bit će otvorena i prilikom Noći muzeja kad će se u MSUI održati i glazbeni program.
Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
