POVIJESNI I POMORSKI MUZEJ ISTRE: PREDSTAVLJENO MONUMENTALNO KNJIŽEVNO DJELO
Valvasor u Istri – 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine kranjske
• Tekst i fotografije Paola ALBERTINI
• Promocija knjige „Valvasor u Istri 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjske“ održana je u srijedu, 28. prosinca u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre. Naime, uz izložbu o veličanstvenom tristo trideset i tri godine starom djelu Johanna Weicharda Valvasora „Slava vojvodine Kranjske“ čije se predstavljanje održalo ljetos, Povijesni i pomorski muzej pripremio je i promociju vrijednog djela.
Autorice izložbe „Valvasor u Istri“, Katarina Marić i Sunčica Mustač otkrile su rezultate opsežnog istraživanja povijesnog njemačkog jezika Valvasorove Slave i prezentirale svoje prijevode svih tekstova s temom Istre koje su ukoričile u knjigu pod nazivom „Valvasor u Istri“. Opise istarskih gradova, kaštela, crkava, prirode i ljudi, te naravnih i nadnaravnih pojava koje su ih prožimale, autorice su na taj način odlučile predstaviti svekolikoj publici.
Tom je prilikom ravnatelj Muzeja, Gracijano Kešac istaknuo da je „Valvasor u Istri“ više od izložbe te da će promocijom knjige zaokružiti čitavu priču. Prisutne je pozdravila i pročelnica za kulturu i razvoj civilnog društva Grada Pule, Emina Popović Sterpin istaknuvši kako je riječ o iznimnom projektu te zahvalila autoricama na sjajnom izdanju knjige. Pročelnik za kulturu Istarske županije, Vladimir Torbica složio se da je riječ o iznimnom radu i pridružio se čestitkama cijelome timu.
O knjizi su govorili i dr. sc. Marijan Bradanović, redovni profesor na katedri za povijest umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te dr. sc. Dean Krmac iz povijesnog društva Histria iz Kopra. Dr. sc. Dean Krmac iz povijesnog društva Histria iz Kopra istaknuo je da posrijedi nije katalog izložbe te da je ova knjiga puno više od kataloga: „Riječ je o transkripciji dijelova knjige s gotice koji se odnose na Istru te prijevod s „mittelhochdeutscha“ na standardni njemački a potom na hrvatski jezik”.
Istaknuo je kako je Valvasor zajedno sa svojim prijateljima bakrorescima, književnicima i savjetnicima pisao, a 1689. objavio enciklopedijski konstruiranu knjigu na čak 3532 stranice, opremivši je s 528 bakroreza i 24 priloga.
„Od te su knjige nama najpoznatije grafike istarskih mjesta, kaštela i utvrđenih gradova, često samostalno reproduciranih u javnosti koje nam i danas najbolje služe za rekonstrukciju nekadašnjeg izgleda povijesnih jezgri“, naglasio je dr. Krmac.
Najzanimljivijim smatra topografski dio, a Valvasor je još tada primijetio i zapisao da u Istri ima puno više vina nego vode. „Valvasorova saznanja koristila su se na raznim istraživanjima, a podaci za Istru sada su ujedinjeni na jednom mjestu“, zaključio je dr. Krmac.
Knjiga uz originalni frühneuhochhdeutsch transkript sadrži i grafike s izložbe te prijevode na hrvatski, talijanski i engleski jezik. Dr. sc. Marijan Bradanović, redovni profesor na katedri za povijest umjetnosti Sveučilišta u Rijeci smatra fascinantnim da i danas vjerodostojne Valvasorove grafike iz 1689. godine vjerno pokazuju današnje ostatke kula i ulaza u pojedina istarska mjesta. „Za sve istraživače je sjajno što napokon imaju knjigu“, zaključio je te se posebno zahvalio autoricama.
Jedna od autorica, Sunčica Mustač istaknula je da je Valvasorov bio literarno nadaren te da je napisao pravo književno djelo u kojem je grafika često zamjenjivala tekst.
„Dobili smo pitku knjigu punu detalja do sad ne prevedenih informacija“, rekla je istaknuvši kako je Valvasor znao je da mu se mukotrpan rad neće isplatiti no ipak je prodao svu imovinu ne bi li ga napisao.
„Bila je to isključivo ljubav prema baštini zahvaljujući kojoj mi sad idemo utabanim putevima“, rekla je Mustač. Katarina Marić dodala je da im je 333 godine od izlaska originala bilo izuzetno važno da ovo djelo dobije zasluženo mjesto, iako je bilo vrlo teško prevađati ga. „Valvasor priča suvremenu priču o trajnim istarskim vrijednostima – vinu, ulju, plodnom tlu“, kaže Marićte ističe da, iako je umro rano i u siromaštvu, nijedan mu put nije bio predug ni napor pretežak.
Kako bi sve prošlo u skladu s tradicijom pripovijedanja, govornike je pratila živa glazba iz vremena originalnog Valvasorovog djela. Naime, okupljeni su imali priliku poslušati concertino Valvasoriano. Izveli su ga Dario Marušić i Marino Kranjac.
