Retrospektivna izložba Harija Ivančića u Muzeju suvremene umjetnosti Istre

Otvorenje retros­pek­tiv­ne izlož­be i pred­stav­lja­nje likov­ne mono­gra­fi­je Harija Ivančića na pro­gra­mu su u petak, 16. pro­sin­ca u 19 sati u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre. Riječ je o nas­tav­ku cik­lu­sa retros­pek­tiv­nih izlož­bi zna­čaj­nih istar­skih umjet­ni­ka sred­nje gene­ra­ci­je čiji je cilj širu jav­nost upoz­na­ti sa stva­ra­laš­tvom koje je kre­ira­lo istar­sku suvre­me­nu likov­nu sce­nu te su do sada pred­stav­lje­ni saže­ti opu­si Erosa Čakića, Egidia Budicina, Roberta Paulette, Đanina Božića, Bojana Šumonje, Zdravka Milića i Fulvija Juričića.

„Retrospektivna izlož­ba istar­skog umjet­ni­ka, aka­dem­skog sli­ka­ra Harija Ivančića, poput mono­gra­fi­je, nas­ta­la je kao rezul­tat istra­ži­va­nja, vred­no­va­nja i samo­na­met­nu­te potre­be za novim, sadr­žaj­ni­jim i kom­plek­s­ni­jim išči­ta­va­njem umjet­ni­ko­va opu­sa i nje­go­vim cje­lo­vi­tim pred­stav­lja­njem. Obuhvaćajući raz­dob­lje od pos­ljed­nja tri deset­lje­ća (1989. – 2022.)., oba for­ma­ta razot­kri­va­ju umjet­nič­ku osob­nost koja dale­ko od vre­ve regi­onal­nih i naci­onal­nih umjet­nič­kih žari­šta, u istar­skom Buzetu, pre­da­no, pos­to­ja­no i kon­ti­nu­ira­no gra­di svoj likov­ni jezik, svo­ju for­mu i izri­čaj, svoj odnos sa sli­kar­skom tra­di­ci­jom i umjet­nos­ti uop­će zado­bi­va­ju­ći time svo­je zas­lu­že­no mjes­to i u pro­gram­skim lini­ja­ma Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre.

„Izložba kao vre­men­ski (ali ne i sadr­žaj­no – iskus­tve­ni), ipak limi­ti­ra­ni for­mat, a mono­gra­fi­ja kao traj­ni doku­ment, pri­do­no­se kon­tek­s­tu­ali­za­ci­ji Ivančićeva opu­sa unu­tar kor­pu­sa regi­onal­nog i naci­onal­nog suvre­me­nog sli­kar­stva i suvre­me­ne umjet­nos­ti uop­će, pra­te­ći nje­gov rad od samih poče­ta­ka do danas. Autorica mono­graf­skog tek­s­ta, uva­že­na povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i likov­na kri­ti­čar­ka, viša znans­tve­na surad­ni­ca na Institutu za povi­jest umjet­nos­ti u Zagrebu, dr.sc. Ivana Mance Cipek, u cije­los­ti je oprav­da­la dano joj povje­re­nje, te kroz dobro pro­miš­ljen i kon­cep­cij­ski raz­ra­đen pris­tup Ivančićev opus sagle­da­la dvo­ja­ko. Iščitavanjem svih oso­bi­tos­ti, stal­nos­ti i mije­na Ivančićevih razvoj­nih faza defi­ni­ra­nih seri­ja­ma i cik­lu­si­ma, nji­ho­vim pos­tav­lja­njem u vre­men­ski sli­jed i kon­ti­nu­um, ogo­li­la je samu srž Ivančićeva umjet­nič­kog istra­ži­va­nja i dala pri­li­ku za nje­go­vu reva­lo­ri­za­ci­ju. Dovodeći u vezu Ivančićevo dje­lo sa tra­di­ci­jom moder­nog pej­zaž­nog sli­kar­stva i moguć­nos­ti­ma nje­go­vog pos­to­ja­nja u suvre­me­nim umjet­nič­kim datos­ti­ma kao i dono­se­ći uvid u rani­ja tuma­če­nja umjet­ni­ko­va opu­sa, dala je traj­ni i vri­je­dan dopri­nos razu­mi­je­va­nju likov­nog puta ovog istar­skog umjetnika.

„Publikacija na goto­vo 350 stra­ni­ca obi­lu­je vri­jed­nim repro­duk­ci­ja­ma, bibli­ogra­fi­jom, popi­som izlož­bi i umjet­ni­ko­vim živo­to­pi­som te pred­stav­lja zaokru­že­nu cje­li­nu koja iako posve­će­na ras­vjet­lja­va­nju auto­ro­va opu­sa, što joj je daka­ko i pri­mar­ni cilj,  dopri­no­si i boljem razu­mi­je­va­nju sli­kar­skog medi­ja pred­stav­lja­ju­ći ujed­no i pri­mjer dobre prak­se istra­ži­vač­ko znans­tve­ne inter­pre­ta­ci­je“, navo­di rav­na­te­lji­ca MSUI‑a Ketrin Milićević Mijošek.

Hari Ivančić je rođen 26. stu­de­no­ga 1967. godi­ne u Pazinu. Školu za pri­mi­je­nje­nu umjet­nost i dizajn (odjel gra­fi­ke) zavr­šio je u Zagrebu. Godine 1994. diplo­mi­rao je sli­kar­stvo na zagre­bač­koj Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u kla­si prof. Vasilija Jordana. Član je HDLU‑a Istre i Rijeke te Hrvatske zajed­ni­ce samos­tal­nih umjet­ni­ka. Sudjelovao je na broj­nim samos­tal­nim i skup­nim izlož­ba­ma u zem­lji i ino­zem­s­tvu te mu se rado­vi nala­ze u broj­nim ins­ti­tu­ci­ja­ma i pri­vat­nim zbir­ka­ma. Živi i radi u Buzetu.

Priredio B. V.

• Hari Ivančić
• MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI ISTRE