• Tekst i fotografije Marko ŠORGO •
Otvorena izložba „Nije sve kako se čini“ u Zajednici Talijana Novigrad
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
U Zajednici Talijana Novigrada otvorena je skupna izložba nazvana „Nije baš sve kako se čini/Non è proprio come sembra“ u subotu, 17 lipnja. Postav kojeg čini pedesetak radova je djelo trojice fotografa i jednog likovno konceptualnog umjetnika, a autori su bili prisutni na otvaranju.
Naziv izložbe bi se trebao odnositi na autore, koji su sugrađanima prepoznatljivi po svojim zanimanjima, a zapravo kriju u sebi kreativne rekreativce. Projekt je organizirao Damjan Gasperini, inače i sam je jedan od autora, a trebao bi postati tradicionalni godišnji događaj za predstavljanje domaćih autora. Uratke su napravili Ivan Blašković, Matija Pavlin, Damjan Gasperini i Sandro Hačić.
Postav trojice fotografa je izmiješan. Ne nalazimo dakle odvojene radove, a redoslijed je nastao, objašnjava Gasperini, sam od sebe, fotografije su sve dimenzija 30 sa 50 cm, a većina je u boji.
Damjan Gasperini, rođen 1987 godine, profesor povijesti i zemljopisa, ima najširi raspon tematike, tako da je teško dokučiva zajednička tema, uzrok tomu vjerojatno leži u širokom spektru interesa autora. Ipak, moguće je iščitati zabrinutost za ekologiju i slobodu.
Matija Pavlin je rođen 1984 godine, izlaže radove koji odražavaju ljubav prema svome zavičaju, fotografije prikazuju od mini scene huštera, sve do panorama, hvatajući ponegdje trenutak. Zajednički nazivnik bi moglo biti nesvjesno nadahnuće grčko rimskom mitologijom, kroz bogove vina, mora, gromova, ljubavi te šume.
Sandro Hačić je samouki amater, rođen 1971, po zanimanju kućni majstor koji se specijalizirao u panoramskim fotografijama, za što se, kako ističe temeljito priprema. Voli refleksije, a samo jedan od radova je minimalističke tematike.
Ivan Blašković je zaposlenik muzeja i diplomirani ekonomist. Njegov postav je najbrojniji i jedini nije fotografske prirode. Nadalje, jedini je koji se bavi introspekcijom, te stanjem u svijetu. Imamo tako presjek različitih faza života i raspon raspoloženja, a i raznovrsne materijale, od stakla do čahura bojevog streljiva.
Umjetnik nabraja sve teme koje je kroz ovaj postav simbolički obradio, među njima: transhumanizam, njegovu osobnu borbu protiv fiksacija video igrama od 15. do 30. godine, ljudsku sklonost farmaciji kao placebo efekt, ratovi kao ekonomske poluge itd. Dobitnik je pohvale na natječaju za umjetnike amatere u Poreču, nazvanoj Profutura. Osim radova dvodimenzionalnog oblika, Blašković izlaže i jednu skulpturu od kristala, u obliku kugle. Nadahnuće, osim u sebi, autor nalazi i u različitim pogledima na svijet koji upozoravaju na negativne trendove u svijetu i u nas.
