29. PUF – Međunarodni kazališni festival – drugi dan
Svijet mačaka i uzgajanje svijeta
Tekst Tajana ILIĆ • Fotografije Dejan ŠTIFANIĆ iz arhiva PUF-a
29. međunarodni kazališni festival PUF nastavio je s bogatim programom u četvrtak, 6. listopada, u Klubu i knjižari Giardini 2. U ugodnom ambijentu knjižare koju je pulska publika dupkom ispunila predstavljen je „Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman“. O ovome su zanimljivom zborniku razgovarale esejistica, producentica i povjesničarka umjetnosti Paola Orlić i jedna od urednica Mačkozbornika, teoretičarka performansa i kritičke animalistike: Suzana Marjanić. Na pozornici im se također pridružio i prvi čovjek PUF‑a – Branko Sušac.

U zborniku, koji je svjetlo dana trebao ugledati još 2017. godine, okupljen je niz radova različitih autora i suradnika na temu mačke, odnosno simbolikom, fetišizacijom, demonizacijom, te uopće recepcijom u književnosti, filmu, medijima, religiji, jeziku, mitologiji, povijesti, te ostalim sferama društva i kulture. Gotovo 900 stranica u 55 članaka i 10 “mačkopoglavlja” ovog impresivnog djela proteže se pregršt intrigantnog sadržaja širokog spektra, koji na kreativan i izuzetan način dopire do čitatelja najrazličitijih interesa, izuzev onog nezaobilaznog – mačke. Nije nimalo neobičan izbor ove teme kao dio programa 29. PUF‑a, osvrnemo li se na lik crne mačke koja na žutoj pozadini krasi ovogodišnji plakat festivala, no najbolje je to sinoć u prostoru Kluba i knjižare slikovito parafrazirao i poentirao Branko Sušac, izjavivši kako “nezavisna scena i alternativni teatar mora imati devet mačjih života ukoliko misli opstati.”

Paola Orlić potom je upitala sugovornike vjeruju li u mačju internacionalu, na što je Suzana Marjanić potvrdila da vjeruje, pogotovo u onu slavensku, dok je Branko Sušac nadodao da ove životinje svakako međusobno komuniciraju, pa će nas, u slučaju kakve kataklizme ili apokalipse, mačke spasiti. Suzana Marjanić potom je počastila brojnu publiku kratkom prezentacijom i uvidom u tematiku zbornika u različitim medijima, te pozvala zainteresirane da pošalju vlastite tekstove na temu slavenskih mačaka do konca ove godine. Sam kraj ovog ugodnog susreta, za koji se tražila stolica više, upriličio je pjesnik Enes Kišević koji će svoj nastup u sklopu PUF‑a održati u subotu, 7. listopada u podne u Klubu i knjižari Giardini 2. Oduševljenu publiku počastio je interpretativnim čitanjem pjesme o, ni više ni manje nego psu, te nastavio s dirljivom izvedbom svima dobro poznate „Balade iz predgrađa“ Dobriše Cesarića, što su pozorni slušatelji nagradili gromoglasnim pljeskom.

Festival svoj program potom seli u Dnevni boravak i dvorište Rojca predavanjem-performansom „Anarhiv!“ transdisciplinarne mreže FoAM. U mističnom, gotovo snovitom ambijentu uz svijeće pulsku je publiku dočekala izvođačica i suosnivačica FoAM‑a, Maja Kuzmanović, koja je okupljene pozvala da se vode vlastitim osjetilima prilikom uživanja u doživljaju performansa, vođena FoAm-ovim motom “grow your on worlds” (uzgajaj vlastite svjetove). Uz impresivne vizualne projekcije za koje je zaslužan Nik Gaffney, publika je gotovo u transu pratila milozvučan ton glasa izvođačice, koja je u prisustvu svijeća i različitih artefakata istraživala teme od nihilizma, tehnologije, ekologije, kasnog kapitalizma, do mogućnosti osmišljavanja mogućih budućnosti i svjetova, te paralelnih sadašnjosti. Harmonija doživljaja prvog dijela izlaganja publiku nije ostavila ravnodušnom, a umjetnica je po završetku pozvala okupljene na neformalno druženje u dvorištu Rojca. U živahnoj se atmosferi igra osjetila nastavila u blagodati posluženog stola, gdje je publika u ugodnom razgovoru mogla okusiti hranu i piće koju je umjetnica uz pomoć suradnika poslužila.

FoAM djeluje na području umjetnosti, znanosti, prirode i svakodnevnog života, sa studijima u Bruxellesu, Amsterdamu, Tallinnu, Falmouthu i Vadedijima. Za PUF su pripremili poseban izbor anarhiviranih materijala. „Neizvjesna vremena zahtijevaju maštu kao i utjehu, protuotrove za nihilizam, pohlepu i ravnodušnost. Traže primjere kako bi stvari mogle biti drugačije. Kroz riječi, zvukove, slike, mirise, igre i instrumente, Anarhiv ih prikuplja iz cijele FoAM-ove mreže.“ Anarhiva na taj način povezuje ključna umjetnička djela, priče i ljude uključene u FoAM, te, kako sami navode: „laboratorij za spekulativne kulture.“