29. PUF – Međunarodni kazališni festival – drugi dan

Svijet mačaka i uzgajanje svijeta

Tekst Tajana ILIĆ • Fotografije Dejan ŠTIFANIĆ iz arhiva PUF-a

06.10.2023.

 

29. među­na­rod­ni kaza­liš­ni fes­ti­val PUF nas­ta­vio je s boga­tim pro­gra­mom u čet­vr­tak, 6. lis­to­pa­da, u Klubu i knji­ža­ri Giardini 2. U ugod­nom ambi­jen­tu knji­ža­re koju je pul­ska publi­ka dup­kom ispu­ni­la pred­stav­ljen je „Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman“. O ovo­me su zanim­lji­vom zbor­ni­ku raz­go­va­ra­le ese­jis­ti­ca, pro­du­cen­ti­ca i povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti Paola Orlić i jed­na od ured­ni­ca Mačkozbornika, teore­ti­čar­ka per­for­man­sa i kri­tič­ke ani­ma­lis­ti­ke: Suzana Marjanić. Na pozor­ni­ci im se tako­đer pri­dru­žio i prvi čovjek PUF‑a – Branko Sušac.

U zbor­ni­ku, koji je svje­tlo dana tre­bao ugle­da­ti još 2017. godi­ne, okup­ljen je niz rado­va raz­li­či­tih auto­ra i surad­ni­ka na temu mač­ke, odnos­no sim­bo­li­kom, feti­ši­za­ci­jom, demo­ni­za­ci­jom, te uop­će recep­ci­jom u knji­žev­nos­ti, fil­mu, medi­ji­ma, reli­gi­ji, jezi­ku, mito­lo­gi­ji, povi­jes­ti, te osta­lim sfe­ra­ma druš­tva i kul­tu­re. Gotovo 900 stra­ni­ca u 55 čla­na­ka i 10 “mač­ko­po­glav­lja” ovog impre­siv­nog dje­la pro­te­že se pre­gršt intri­gant­nog sadr­ža­ja širo­kog spek­tra, koji na kre­ati­van i izu­ze­tan način dopi­re do čita­te­lja naj­raz­li­či­ti­jih inte­re­sa, izu­zev onog neza­obi­laz­nog – mač­ke. Nije nima­lo neo­bi­čan izbor ove teme kao dio pro­gra­ma 29. PUF‑a, osvr­ne­mo li se na lik crne mač­ke koja na žutoj poza­di­ni kra­si ovo­go­diš­nji pla­kat fes­ti­va­la, no naj­bo­lje je to sinoć u pros­to­ru Kluba i knji­ža­re sli­ko­vi­to para­fra­zi­rao i poen­ti­rao Branko Sušac, izja­viv­ši kako “neza­vis­na sce­na i alter­na­tiv­ni teatar mora ima­ti devet mačjih živo­ta uko­li­ko mis­li opstati.”

Paola Orlić potom je upi­ta­la sugo­vor­ni­ke vje­ru­ju li u mačju inter­na­ci­ona­lu, na što je Suzana Marjanić pot­vr­di­la da vje­ru­je, pogo­to­vo u onu sla­ven­sku, dok je Branko Sušac nado­dao da ove živo­ti­nje sva­ka­ko među­sob­no komu­ni­ci­ra­ju, pa će nas, u slu­ča­ju kak­ve katak­liz­me ili apo­ka­lip­se, mač­ke spa­si­ti. Suzana Marjanić potom je počas­ti­la broj­nu publi­ku krat­kom pre­zen­ta­ci­jom i uvi­dom u tema­ti­ku zbor­ni­ka u raz­li­či­tim medi­ji­ma, te pozva­la zain­te­re­si­ra­ne da poša­lju vlas­ti­te tek­s­to­ve na temu sla­ven­skih mača­ka do kon­ca ove godi­ne. Sam kraj ovog ugod­nog susre­ta, za koji se tra­ži­la sto­li­ca više, upri­li­čio je pjes­nik Enes Kišević koji će svoj nas­tup u sklo­pu PUF‑a odr­ža­ti u subo­tu, 7. lis­to­pa­da u pod­ne u Klubu i knji­ža­ri Giardini 2. Oduševljenu publi­ku počas­tio je inter­pre­ta­tiv­nim čita­njem pje­sme o, ni više ni manje nego psu, te nas­ta­vio s dir­lji­vom izved­bom svi­ma dobro poz­na­te „Balade iz pred­gra­đa“ Dobriše Cesarića, što su pozor­ni slu­ša­te­lji nagra­di­li gro­mo­glas­nim pljeskom.

Festival svoj pro­gram potom seli u Dnevni bora­vak i dvo­ri­šte Rojca pre­da­va­njem-per­for­man­som „Anarhiv!“ tran­sdis­ci­pli­nar­ne mre­že FoAM. U mis­tič­nom, goto­vo sno­vi­tom ambi­jen­tu uz svi­je­će pul­sku je publi­ku doče­ka­la izvo­đa­či­ca i suos­ni­va­či­ca FoAM‑a, Maja Kuzmanović, koja je okup­lje­ne pozva­la da se vode vlas­ti­tim osje­ti­li­ma pri­li­kom uži­va­nja u doživ­lja­ju per­for­man­sa, vođe­na FoAm-ovim motom “grow your on wor­l­ds” (uzga­jaj vlas­ti­te svje­to­ve). Uz impre­siv­ne vizu­al­ne pro­jek­ci­je za koje je zas­lu­žan Nik Gaffney, publi­ka je goto­vo u tran­su pra­ti­la milo­zvu­čan ton gla­sa izvo­đa­či­ce, koja je u pri­sus­tvu svi­je­ća i raz­li­či­tih arte­fa­ka­ta istra­ži­va­la teme od nihi­liz­ma, teh­no­lo­gi­je, eko­lo­gi­je, kas­nog kapi­ta­liz­ma, do moguć­nos­ti osmiš­lja­va­nja mogu­ćih buduć­nos­ti i svje­to­va, te para­lel­nih sadaš­njos­ti. Harmonija doživ­lja­ja prvog dije­la izla­ga­nja publi­ku nije osta­vi­la rav­no­duš­nom, a umjet­ni­ca je po zavr­šet­ku pozva­la okup­lje­ne na nefor­mal­no dru­že­nje u dvo­ri­štu Rojca. U živah­noj se atmo­sfe­ri igra osje­ti­la nas­ta­vi­la u bla­go­da­ti pos­lu­že­nog sto­la, gdje je publi­ka u ugod­nom raz­go­vo­ru mogla oku­si­ti hra­nu i piće koju je umjet­ni­ca uz pomoć surad­ni­ka poslužila.

FoAM dje­lu­je na podru­čju umjet­nos­ti, zna­nos­ti, pri­ro­de i sva­kod­nev­nog živo­ta, sa stu­di­ji­ma u Bruxellesu, Amsterdamu, Tallinnu, Falmouthu i Vadedijima. Za PUF su pri­pre­mi­li pose­ban izbor anar­hi­vi­ra­nih mate­ri­ja­la. „Neizvjesna vre­me­na zah­ti­je­va­ju maštu kao i utje­hu, pro­tu­otro­ve za nihi­li­zam, pohle­pu i rav­no­duš­nost. Traže pri­mje­re kako bi stva­ri mogle biti dru­ga­či­je. Kroz rije­či, zvu­ko­ve, sli­ke, miri­se, igre i ins­tru­men­te, Anarhiv ih pri­kup­lja iz cije­le FoAM-ove mre­že.“ Anarhiva na taj način pove­zu­je ključ­na umjet­nič­ka dje­la, pri­če i lju­de uklju­če­ne u FoAM, te, kako sami navo­de: „labo­ra­to­rij za spe­ku­la­tiv­ne kulture.“