Slike stalne mijene – berlinska umjetnica Silke Eva Kästner u Gradskoj radionici
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
U srijedu navečer u vrtu Gradske radionice imali smo priliku upoznati još jednu zanimljivu umjetnicu- berlinsku slikaricu, multimedijalku i eksperimentatoricu, Silke Evu Kästner. Nakon uvoda Borisa Bogunovića, Silke se i sama predstavila, tumačeći svoje bitnije radove uz foto i video projekciju.
Silke živi i radi u Berlinu, gdje je studirala na University of Art Berlin, Kunsthochschule Berlin, a potom i na Glasgow School of Art. U osnovi je slikarica, ali kombinira i različite druge umjetničke tehnike i medije, surađujući s mnogim umjetnicima, od slikara do plesača i performera. Mnogo putuje i svoj pristup umjetnosti razvijala je u Indiji, Japanu, SAD‑u i drugdje, sudjelujući u različitim programima stipendiranja i razmjene umjetnika. U New Yorku je počela raditi „site-specific“ radove, koristeći ulice kao svoj atelier i velike zidne površine kao slikarsko platno. Posebno je zanima što se događa nakon što dovrši sliku, jer sve to zajedno doživljava kao dio umjetničkog procesa, koji uključuje i interakciju s prolaznicima. Oni nerijetko postaju i pomoćnici na projektu, pa se sve lako pretvori i u mali socijalni eksperiment. Svoje radove dokumentira fotografijama i filmom, a za ovo je predstavljanje odabrala tek dio tog materijala.
Ključnim za svoj rad Silke izdvaja princip kolaža, o čemu kaže: „Za mene je kolaž oblik divljeg razmišljanja, jer eksperimentira s naglim i nepredvidljivim kombinacijama u kojima ono što je opstalo od drugih radova vodi do novih slika. To čini dio kontinuiranog procesa, naime slikanje između bezvremenog i svjesnosti ukorijenjene u vremenu“.
Pričala je, npr. o uličnim intervencijama u kojima su joj ljudi pomagali bojati velike komade papira i drugih materijala koje je potom lijepila po zidovima, a sličan je projekt odradila i u jednoj galeriji. Dodala je kako se voli nakon nekog vremena vratiti na ta mjesta da osjeti kako se njen rad uklopio u dnevne interakcije određenog prostora. Prikazala je i video jednog projekta odrađenog u Indiji, točnije, na riječnoj tržnici gdje se trgovci naguravaju svojim barkama i svakog novog gledaju s nepovjerenjem. „Umetnula“ im se svojom barkom prekrivenom papirom. Znatiželja je trgovce prvo navela da bacaju povrće na barku kako bi potrgali papir i vidjeli što je ispod, komentirajući kako se mora učlaniti u „trade union“. Shvativši da im nije nikakva konkurencija njen su projekt prihvatili blagonaklono i na kraju je njena „umjetnička instalacija“ bila ispunjena donacijama u povrću.
Silke istražuje i kombinira različite boje i materijale koje nalazi u prostorima koje posjećuje, a čestu sudjeluje i s drugim umjetnicima, glumcima, plesačima i sl. koji „oživljavaju“ njene likovne intervencije. Zanimaju je promjenjive slike, pa je tako i jedan zid Gradske radionice, koji već jest oslikan, pretvorila u privremeni kolaž sastavljen od predmeta i materijala koje je tu pronašla.
Prikazala je još nekoliko primjera svog stvaralaštva. Možda najdojmljiviji je video koji opisuje projekt u kojem je najprije zašivala različite pronađene tkanine, a potom je to platno dala plesačima da ga „animiraju“. Njihov je performans snimala i postavila kao vizualnu podlogu za tekst koji u filmu čita i u kojem detaljno objašnjava svoj rad. Kretanje glumaca prekrivenih ogromnom patchwork tkaninom daje začudni „3D kolaž“, slike u stalnoj mijeni, na podlozi zelenog brežuljka. Postigla je time efekt da doslovno svaki „frame“ tog videa može biti umjetnička fotografija za sebe.
Slično je i s vrlo dugom apstraktnom slikom srolanom u svitak instaliran na zidu jednog restorana, koju posjetitelji mogu razgledati pomicanjem i namještati dijelove koji im se sviđaju, tako da je izložena slika stalno drugačija.
Osim brojnih sličnih projekata, za koje je višestruko nagrađivana, Silke posebno voli održavati radionice, za djecu i odrasle. To joj pruža dodatni kreativni zamah, a često i vrijedne ideje za nove projekte.
