Gostovanje predstave “Maske” Dražena Šivaka

B. V.

28.03.2025.

Istarsko narod­no kaza­li­šte Gradsko kaza­li­šte Pula u čet­vr­tak, 17. trav­nja u 20 sati ugoš­ću­je iznim­nog kaza­liš­nog umjet­ni­ka Dražena Šivaka s kaza­liš­nom maj­sto­ri­jom “Maske”, jedins­tve­nim izved­be­nim pre­da­va­njem koje istra­žu­je sim­bo­li­ku, povi­jest i moć maske na sceni.

Šivak, autor, reda­telj i izvo­đač, vodi publi­ku kroz fas­ci­nant­no puto­va­nje – od prvih crte­ža u špi­lja­ma, pre­ko drev­nih vra­če­va, sta­rih Grka i com­me­die del­l’ar­te do kla­uno­va nosa danas, maska je bila kons­tan­ta koja je nosi­la važ­nost, kako za izvo­đa­ča koji je nosi, tako i za nje­go­vu publi­ku. Kroz vir­tu­oz­nu igru tije­lom i gla­som, razot­kri­va kako maska nije sred­stvo skri­va­nja, već upra­vo suprot­no – način otkri­va­nja isti­ne i sušti­ne lika.

Predstava Maske je oživ­lja­va­nje tra­di­ci­je com­me­die dell’arte i nje­zi­no pri­bli­ža­va­nje široj publi­ci. U for­mi izved­be­nog pre­da­va­nja, glu­mac na sce­ni objaš­nja­va zna­če­nje maski i arhe­ti­po­ve putu­ju­ći kroz kla­sič­nu dram­sku knji­žev­nost Hrvatske i svi­je­ta (Držić, Shakespeare, Molière), gle­da­te­lji pove­zu­ju sve­vre­men­ske pri­če o ljud­skim odno­si­ma te stva­ra­ju para­le­le s karak­te­ri­ma naših suvremenika.

Za vri­je­me kada su lju­di crta­li u polu­mra­ku špi­lje, maska se koris­ti­la u lovu. Drevni su vra­če­vi koris­ti­li maske kao dio ritu­al­nog per­for­man­sa u duhov­ne svr­he, koji je uklju­či­vao sve čla­no­ve ple­me­na. Stari Grci su ima­li ogrom­ne maske s modi­fi­ci­ra­nim otvo­rom za usta koji je funk­ci­oni­rao kao mega­fon, kako bi ih čula gole­ma publi­ka amfi­te­atra. U com­me­di­ji dell’arte, naj­ra­ni­jem obli­ku pro­fe­si­onal­nog kaza­li­šta koje je bilo domi­nant­no u Italiji od 16. do 18. sto­lje­ća, maske su ozna­ča­va­le nor­mi­ra­ne tipo­ve liko­va i nije bilo neo­bič­no da jedan glu­mac glu­mi jedan lik, odnos­no jed­nu masku, cije­li svoj život. A kla­un je nešto pot­pu­no dru­go od ono­ga što mis­li­mo da jest.

Maska se koris­ti­la i izvan kon­tek­s­ta orga­ni­zi­ra­ne izved­be – u pok­lad­nim igra­ma, sta­ro­grč­kim Velikim Dionizijama i dru­gim druš­tve­nim ritu­ali­ma. Ona omo­gu­ću­je pris­tup onoj stra­ni ljud­ske nara­vi koju bi mogli nazva­ti pri­mal­nom, živo­tinj­skom. Nije slu­čaj­na povez­ni­ca izme­đu živo­ti­nje i maske. Prva zabi­lje­že­na upo­tre­ba maske na špilj­skom crte­žu je upra­vo maska jed­ne koze. Vračevi su nosi­li maske duho­va živo­ti­nja koje su htje­li pri­zva­ti. Sve maske i liko­vi com­me­die dell’arte uzi­ma­ju za ins­pi­ra­ci­ju živo­ti­nje, a na glum­cu je odgo­vor­nost da balan­si­ra svo­ju živo­tinj­sku i ljud­sku pri­ro­du kako bi pos­ti­gao što bolji dojam kod publike.

Zahvaljujući Dubrovniku i Marinu Držiću dije­li­mo tra­di­ci­ju com­me­die dell’arte sa susjed­nom Italijom. Podjela na lju­de naz­bilj i lju­de nahvao u svi­je­tu pot­pu­no odgo­va­ra podje­li na lije­pe (bije­le) i ruž­ne (gru­be, grde) maška­re u kar­ne­va­lu. Sukob lju­di naz­bilj i lju­di nahvao ins­ce­ni­ra­ni je pok­lad­ni obra­čun reda i nere­da, koz­mo­sa i kaosa. A Pomet, legen­dar­ni lik iz Držićevog dram­skog tek­s­ta Dundo Maroje, svo­jom pro­ž­dr­lji­voš­ću i sna­la­ž­lji­voš­ću neo­do­lji­vo pod­sje­ća na tip­skog lika iz com­me­die dell’arte – Arlecchina.

Kritike su jed­no­glas­ne – Dražen Šivak svo­jom pre­ciz­noš­ću, fizič­kom eks­pre­siv­noš­ću i dubo­kom posve­će­noš­ću glu­mač­kom umi­je­ću stva­ra jedins­tve­no kaza­liš­no iskus­tvo. Njegova izved­ba hva­lje­na je zbog zadiv­lju­ju­će lako­će pre­obraz­be, pre­ciz­nos­ti ges­te i izra­žaj­nos­ti tije­la, dok humor i kla­une­ri­ja uno­se svje­ži­nu i poseb­nu neposrednost.

Predstava je nas­ta­la u kopro­duk­ci­ji Umjetničke orga­ni­za­ci­je Grupa i Dubrovačkih ljet­nih iga­ra, dra­ma­tur­gi­ju pot­pi­su­ju Karla Leko i Patrik Gregurec, kre­ativ­na surad­ni­ca je Maja Posavec. Izvedba tra­je 70 minu­ta, a nakon publi­ka imat će pri­li­ku raz­go­va­ra­ti s autorom.