31. PUF – drugi dan: O kozama i ženskim fantazijama
Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije iz arhiva PUF-a
31. Međunarodni kazališni festival PUF svog je drugog dana, u srijedu 2. srpnja, donio još dva atraktivna ostvarenja. Prvo, pod nazivom „The stone, the sorrow“ je u Istarskom narodnom kazalištu izveo portugalski koreograf, izvođač i vizualni umjetnik Daniel Matos. U prijevodu „Kamen, tuga“, predstava je – kako objašnjava najavni letak, nastala kao reakcija na ubrzanu degradaciju napuštenih kamenoloma diljem Portugala, premda u njoj baš i nema nekih naznaka da bi joj tema bili kamenolomi, nego više općenita degradacija našeg već odveć izranjavanog svijeta.
Iz letka dalje doznajemo kako u kokreaciji s tri plesne partnerice: Liom Vohlgemuth, Eliom Pangaro i JoanomSimones, Matos kroz svoju „koreografiju na granici između javnog i privatnog traži brzinu koja gledatelja vodi u mitološki prostor utočišta i pucanja, stvarajući pejzaž –ogledalo koje oscilira između nježne pastoralne i profane senzualnosti“. Na sceni su nas dočekali Matos s dvije partnerice, u ulozi dviju koza i jarca ili mitskog Pana, dajući nam zamišljati neki budući, post-apokaliptični svijet u kojem će se oni koji prežive možda vratiti nekoj „u se, na se, i poda se“ jednostavnosti , bez tehnoloških distrakcija, ili se pak samo zapitati tko danas živi kvalitetnije i ispunjenije živote – nevine životinjice usklađene sa svojim prirodnim nagonima ili mi koji se dičimo kako smo svojim „znanstvenim napretkom“ evoluirali iznad animalnog?
Svojom multidisciplinarnom praksom (studirao je najprije vizualne umjetnosti, a diplomirao ples na ESD – IPL, Escola superior de danca u Lisabonu) na brojnim međunarodnim gostovanjima, Matos istražuje tijela kao biografska polja, te prihvaća stvarnost kao politički prostor transgresije, rituala i afekcije. Publici je uz letak priložio i prilično osobno pismo roditeljima, datirano s danom izvedbe, za koje ne znamo da li im ga je i doista uputio, ili ga je odaslao tek energetski, kao svojevrsno ritualno otpuštanje, jer je činom dijeljenja s nepoznatima ponekad lakše iskazati teške teme koje tište bliske odnose. Pismo završava rečenicom: „Sad želim puno voljeti, voditi ljubav na plaži, gledati krajolike u daljini i misliti da je mijenjanje svijeta jednako moguće kao i napisati: Zbogom.“
Druga predstava te večeri – „Jeka/Echo“ odigrana je u prostoru Kazališta Dr. Inat u Rojcu i koprodukcija je dvije zagrebačke kreativne skupine – izvedbenog kolektiva Tricycle trauma i Teatra Cirkus Punkt. Dominantni motiv predstave je udvajanje i naše su-postojanje „s obje strane ogledala“, ovdje i onkraj „nevidljivog vela“. To je dočarano igrom dviju ženskih figura (Ivana Pedljo i Lidija Kraljić) koje jedna drugu odražavaju, čas u crvenim čas u crnim haljinama i cipelicama, kroz niz snovitih slika. Sumornom i zlokobnom atmosferom Jeka nam zrcali egzistencijalni kaos i nestabilnost naizgled čvrstih oblika u ovom krhkom i lako nestajućem materijalnom univerzumu. Inspirirana horor fikcijom Thomasa Ligottija i radom Davida Lyncha, posebno kultnom serijom Twin Peaks, predstava se temelji na Ligottijevoj rečenici „Od užasa postojanja možemo se sakriti jedino u samom srcu užasa.“ Ukorijenjena u ideji da je postojanje stalno na rubu iskliznuća u neočekivanu propast i noćnu moru, ova vješto odigrana predstava nas je na poetičan i mističan način prošetala samim rubom provalije u nepoznanicu koja nas čeka „s druge strane“.
Treći dan 31. PUF festivala večeras donosi tri programa: u 20.30 u INK‑u češka umjetnička skupina Spitfire Company izvest će predstavu „Fucking beautiful spring“, zatim će u 22 sata u Kazalištu Dr. Inat u Rojcu srpska umjetnica Nataša Milojević izvesti performans „Sama“, dok za 23 sata u Art parku poznata pulska kostimografkinja i izrađivačica lutaka Marina Štemberger pod naslovom „Puf off: Funky Patchwork Pičvajz“ priprema modnu reviju iznenađenja.
