Avangarda i improvizacija – u Studentskom kampusu otvoren 31. PUF

Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije D. KNAPIĆ i arhiva PUF-a

02.07.2025.

Predstavom Anno Domini 2025 u uto­rak, 1. srp­nja je u par­ku biv­še Mornaričke bol­ni­ce, odnos­no novog pul­skog Studentskog kam­pu­sa, otvo­re­no 31. izda­nje među­na­rod­nog kaza­liš­nog fes­ti­va­la PUF, koji će se do 5. srp­nja odvi­ja­ti na raz­nim pul­skim loka­ci­ja­ma. Naglasak ove mani­fes­ta­ci­je uvi­jek je na neuobi­ča­je­nim, avan­gard­nim i „rub­nim“, ne isklju­či­vo kaza­liš­nim, umjet­nič­kim izričajima.

 

 

Anno Domini je tra­di­ci­onal­ni site-spe­ci­fic pro­jekt kroz koji doma­ći i stra­ni umjet­ni­ci u  deset dana pred poče­tak fes­ti­va­la zajed­no stvo­re pred­sta­vu koja se, kao svo­je­vr­s­na cere­mo­ni­ja otva­ra­nja PUF‑a, sva­ki put odi­gra­va na novoj atrak­tiv­noj pul­skoj loka­ci­ji koja ina­če nema kaza­liš­nu funk­ci­ju. Projekt je to koji kroz zajed­nič­ko stva­ra­nje omo­gu­ću­je zajed­niš­tvo i raz­mje­nu zna­nja, te pro­mi­če inter­kul­tu­ral­nost i nove među­na­rod­ne surad­nje. Ideja da se sva­ke godi­ne na dru­gom mjes­tu u sklo­pu PUF‑a reali­zi­ra jedan Anno Domini potek­la je od osni­va­ča i dugo­go­diš­njeg umjet­nič­kog direk­to­ra ovog fes­ti­va­la – Branka Sušca, pul­skog reda­te­lja, kaza­liš­nog peda­go­ga, te osni­va­ča i vodi­te­lja kaza­li­šta Dr. Inat. On je s pra­vom pono­san što je s raz­nim kaza­liš­nim eks­pe­ri­men­ti­ma prvi ula­zio u broj­ne loka­ci­je od kojih su mno­ge (npr. vin­ku­ran­ski kame­no­lom Cave Romane, tune­li Zerostrasse ili dvo­ri­šte biv­še Tvornice tri­ko­ta­že „Arena“) danas pos­ta­le živah­ni pros­to­ri okup­lja­nja i kulture.

Ove godi­ne Anno Domini pot­pi­su­je mađar­ska kore­ograf­ki­nja, ple­sa­či­ca i ples­na peda­go­gi­nja Rita Gobi, poz­na­ta po hra­brom eks­pe­ri­men­ti­ra­nju i pre­ciz­noj mini­ma­lis­tič­koj kore­ogra­fi­ji. Pored ple­sa­ča iz svo­je Gobi dan­ce com­pany, oko ove je pred­sta­ve oku­pi­la i mla­de čla­no­ve pul­skog Soul Flowa – pros­to­ra za ples i pokret, te polaz­ni­ke dram­skog ples­nog stu­di­ja INK‑a. Kako je kaza­la Gobi, ušav­ši prvi put u pros­tor par­ka s poput oto­ka kruž­no pos­tav­lje­nim klu­pa­ma osje­ti­la je praz­ni­nu i potre­bu da ga ispu­ni živo­tom. Tako je zamis­li­la da 17 plesača/vježbača „tre­ni­ra“ u pli­vač­koj opre­mi i kre­će se ili „pli­va“ kroz taj pros­tor od jed­nog do dru­gog oto­ka s klu­pa­ma. Brojeći izno­va i izno­va do deset – poput neka­daš­njih fiskul­tur­ni­ka – čas na hrvat­skom, čas na mađar­skom jezi­ku, za sobom pov­la­če publi­ku koja ih prati.

 

 

„Vijencem ljud­skih tije­la i pre­ciz­nim geome­trij­skim kons­truk­ci­ja­ma stva­ra­mo ener­gi­ju, skul­p­tu­re, crte­že, foto­gra­fi­je, dono­si­mo pokret u tiši­nu“, kaže u let­ku pred­sta­ve Rita Gobi, te nas­tav­lja: „Tijekom izved­be istra­žu­je­mo mikro­svi­jet pri­ro­de, goto­vo nevid­lji­ve pro­ce­se koje uve­li­ča­va­mo. Temeljni motiv pred­sta­ve je krug, otok. Krug, koji tra­di­ci­onal­no sim­bo­li­zi­ra cik­lič­nost pri­ro­de, u ovom se radu pojav­lju­je kao tije­lo koje se nepres­ta­no mije­nja kroz kruž­ne pokre­te… Klupe – jedi­ni rek­vi­zit i vizu­al­ni ele­ment pred­sta­ve za mene ima­ju zna­če­nje koje nadi­la­zi nji­ho­vu osnov­nu funk­ci­ju. One sim­bo­li­zi­ra­ju zajed­nič­ki život, pros­tor koji nudi bez­broj­ne moguć­nos­ti, pozi­va na igru i otkrivanje…“

Nakon ove razi­gra­ne izved­be, PUF se pre­se­lio u pros­tor kaza­li­šta Dr. Inat u Rojcu, gdje je pul­ski diri­gent i glaz­be­nik Neven Radaković pod nazi­vom “O tome kako nešto i ništa tre­ba­ju jed­no dru­go” sa svo­jim impro­vi­za­cij­skim orkes­trom sas­tav­lje­nim od pul­skih glaz­be­ni­ka i mul­ti­me­dij­skih umjet­ni­ka izveo pos­ljed­nju u nizu ovo­go­diš­njih SoundPainting radi­oni­ca i cik­lu­sa kon­ce­ra­ta nove, eks­pe­ri­men­tal­ne i impro­vi­zi­ra­ne glaz­be reali­zi­ra­nih u surad­nji s udru­gom Rondo Histriae. SoundPainting radi­oni­ce nami­je­nje­ne su umjet­ni­ci­ma posve­će­nim istra­ži­va­nju zvuč­ne umjet­nos­ti, zvuč­ne poezi­je te umjet­nos­ti per­for­man­sa i zvuč­nog kaza­li­šta, koji svo­je nadah­nu­će i pola­zi­šte za osmiš­lja­va­nje izved­be­nih ala­ta pro­na­la­ze u Soundpaintingu i Conductionu – eks­pe­ri­men­tal­nim praksama/znakovnim jezi­ci­ma za skla­da­nje u real­nom vre­me­nu. Uz Radakovića ovom su pri­go­dom nas­tu­pi­li polaz­ni­ci ovo­go­diš­nje radi­oni­ce: Iva Gortan, Igor Zenzerović, Marko Kalčić, Vibor Juhas, Andrea Rojnić, Carlos Fagin, Marko Grbac, Borko Rupena i Marco Quarantotto.