Izložba Hanakam & Schuller „Nove avanture u razgledavanju“ u Muzeju Lapidarium

Priredio B. V. • Fotografije iz arhiva MML

30.07.2025.

Izložba Markusa Hanakama i Roswithe Schuller nazi­va „Nove avan­tu­re u raz­gle­da­va­nju“ otvo­re­na je u subo­tu, 26. srp­nja u novi­grad­skom Muzeju Lapidarium. Izložba osta­je otvo­re­na do 10. kolovoza.

Markus Hanakam i Roswitha Schuller dola­ze u Novigrad od 2016. godi­ne, i od tada sva­ke godi­ne izla­žu, ili samos­tal­no ili skup­no, u jed­nom od muzej­skih pros­to­ra. S novim pro­jek­tom „Nove avan­tu­re u raz­gle­da­va­nju“ umjet­nič­ki dvo­jac istra­žu­je stal­no pro­mje­njiv odnos izme­đu puto­va­nja, umjet­nos­ti i ljud­ske želje za raz­gle­da­va­njem svi­je­ta. Pritom reflek­ti­ra­ju i iro­ni­zi­ra­ju povi­jes­ne nara­ti­ve o puto­va­nji­ma (od hodo­čaš­ća do današ­njeg ‘turiz­ma’), ali i suvre­me­ne umjet­nič­ke stra­te­gi­je i sred­stva izražavanja.

“Značenje rije­či „turi­zam“, kako se uglav­nom shva­ća u moder­nom svi­je­tu, uve­li­ke se raz­li­ku­je od feno­me­na kojim se taj ter­min opi­si­vao u antič­ka vre­me­na. Moderni turi­zam – sa svo­jim impli­ka­ci­ja­ma slo­bod­nog vre­me­na nasu­prot radu i seku­lar­nog bije­ga u uda­lje­ni pros­tor odmo­ra, užit­ka ili kul­tur­ne izgrad­nje – za veći­nu lju­di nema dimen­zi­ju sve­tos­ti. S dru­ge stra­ne, grč­ko-rim­ska anti­ka bila je svi­jet oča­ran pri­sut­noš­ću mno­gih bogo­va; puto­va­nje i raz­gle­da­va­nje nika­da se nisu mogli u pot­pu­nos­ti odvo­ji­ti od uči­na­ka hodo­čaš­ća. Doista, grč­ka riječ za hodo­čaš­će – Θεωρία (theōria) – zna­či „spek­takl“ ili „vizi­ja“, kao u kon­cep­tu „raz­gle­da­va­nja“.” „Turizam i puto­va­nja“ u: Klasična tra­di­ci­ja, ur. Anthony Grafton, Glenn W. Most i Salvatore Settis, Harvard, 2010.

Izlažu se skul­p­tu­ral­ni pne­umat­ski objek­ti veli­kih for­ma­ta i ‘sli­ke’ poput Trompe‑l’œil, čije povr­ši­ne opo­na­ša­ju tek­s­tu­re kame­na i mra­mo­ra iz muzej­ske zbir­ke Lapidarium.  Međutim, mizan­s­cen­ska loka­ci­ja razvi­je­na poseb­no za Novigrad tran­sfor­mi­ra pavi­ljon muze­ja u sce­no­gra­fi­ju nalik znans­tve­noj fantastici.

Čin raz­gle­da­va­nja, nekoć aktiv­nost rezer­vi­ra­na za eli­tu, evo­lu­irao je tije­kom sto­lje­ća od puto­va­nja samos­poz­na­je i inte­lek­tu­al­nog boga­će­nja do moder­nog kul­tur­nog istra­ži­va­nja. S radom „Nove avan­tu­re u raz­gle­da­va­nju“ („New Adventures in Sightseeing“) umjet­nič­ki dvo­jac istra­žu­je stal­no pro­mje­njiv odnos izme­đu puto­va­nja, umjet­nos­ti i ljud­ske želje za spoz­na­jom svi­je­ta. Mizanscenska loka­ci­ja Muzeja-Museo Lapidarium sadr­ži dje­la koja obu­hva­ća­ju anti­ku, Grand Tour i rani sred­nji vijek, isto­vre­me­no istra­žu­ju­ći pre­sje­ci­šta suvre­me­nih umjet­nič­kih praksi.

„Vrijeme koje smo pro­ve­li na Angewandteu (Sveučilište pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Beču) dje­lo­mič­no je utje­ca­lo na naš rad s pri­mi­je­nje­nim pred­me­ti­ma i arte­fak­ti­ma, raz­miš­lja­njem o tome što bi stva­ri mogle biti, što bi mogle radi­ti, koje rad­nje i ritu­ale omo­gu­ću­ju, ali isto­vre­me­no i kako funk­ci­onal­ne stva­ri dje­lu­ju kao tije­la i povr­ši­ne, kako se izra­đu­ju raz­li­či­te povr­ši­ne – čak i kao ilu­zi­je – ili kako ih može­mo zamis­li­ti da se osje­ća­ju. Pritom već više od 15 godi­na radi­mo s arhi­vom indus­trij­ski pro­izve­de­nih plas­tič­nih toka­re­nih dije­lo­va, koje koris­ti­mo kao svo­je­vr­s­ni modu­lar­ni sus­tav i za film, foto­gra­fi­ju i ins­ta­la­cij­ske rado­ve. Ili kao nacrt za veli­ke objek­te, koje reali­zi­ra­mo kao pne­umat­ska tije­la i figu­re“, navo­de Hanakam & Schuller.

„Preispitani nara­ti­vi „Novih avan­tu­ra u raz­gle­da­va­nju“ mogu se prov­la­či­ti i kroz izlo­že­ne kame­ne spo­me­ni­ke u Muzeju Lapidarium. Najznačajnija je zbir­ka iz ranog sred­njeg vije­ka, uklju­ču­ju­ći dobro oču­va­ni Mauricijev cibo­rij s kra­ja 8. sto­lje­ća, bez prem­ca u Istri i okol­nim regi­ja­ma. Pretpostavlja se da je izra­đen u radi­oni­ci u Cividaleu i pred­stav­lja pos­ljed­nji odjek „liut­pran­d­ske rene­san­se“, lom­bar­dij­ske umjet­nos­ti na novom karo­lin­škom dvo­ru. Nepoznati kipa­ri koji su koris­ti­li ukri­že­ne lji­lja­ne i „occ­hi di dado“ nesum­nji­vo su pro­naš­li ins­pi­ra­ci­ju u sje­ve­ro­is­toč­noj Italiji, odak­le su se karo­lin­ške poli­tič­ke tež­nje širi­le Istrom i Dalmacijom. S dru­ge stra­ne, kori­šte­nje moti­va koji pri­ka­zu­ju kri­že­ve pod arka­da­ma okru­že­nim drvi­ma živo­ta upu­ću­je na papin­ski Rim, odak­le potje­ču i papin­ske tež­nje pre­ma Istri. Stoga su dje­la obi­lje­že­na ide­jom dvo­smis­le­nos­ti: željom za utje­ca­jem (i osva­ja­njem) i gubit­kom zna­če­nja ono­ga što nazi­va­mo pri­mor­di­jal­nim pre­bi­va­li­štem. Nema sum­nje da je sin­kre­tič­ki puto­pis novi­grad­skih spo­me­ni­ka kao jezik sim­bo­la i meta­fo­ra ins­pi­ri­rao Hanakam & Schuller. Ali pred­stav­ljen na pot­pu­no dru­ga­či­ji i neo­bi­čan način“, navo­di Jerica Ziherl.

Markus Hanakam i Roswitha Schuller stu­di­ra­li su na Sveučilištu pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Beču. Kao duo rade od 2004. godi­ne. Njihovi rado­vi izla­ga­ni su u Haus der Kulturen der Welt u Berlinu, Eyebeam Center for Art + Technology u New Yorku, Palais de Tokyo u Parizu, The Garage Museum of Contemporary Culture u Moskvi, MAK‑u u Beču, MAK Center for Art and Architecture u Los Angelesu, The National Art Center u Tokiju i Muzeju Lapidarium Novigrad-Cittanova, među osta­li­ma. Nedavne samos­tal­ne izlož­be uklju­ču­ju CAA KunsthalleAndratx (2023.), Kunstforum Vienna i MACAAL Musée d’Art con­tem­po­ra­in afri­ca­in Al Maaden Marrakech (2025.). Sudjelovali su u broj­nim među­na­rod­nim pro­gra­mi­ma umjet­nič­kih rezi­den­ci­ja, uklju­ču­ju­ći i onaj s Galerie Krinzinger, koja ih pred­stav­lja od 2012. Umjetnici žive i rade u Beču.

Izložba je ostva­re­na uz pot­po­ru Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske, Istarske župa­ni­je – Upravnog odje­la za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost, Turističke zajed­ni­ce Grada Novigrada-Cittanove i Grada Novigrada-Cittanove.