Pulski film o iznimnom Vinkovčaninu svjetskog glasa
Odjeci 72. Pule : premijera dokumentarca Dražena Majića „Slavko Kopač: barbarska profinjenost“
Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije iz arhiva Pula Film Festivala
Brojna publika u četvrtak 17.srpnja u dvorani Ciscutti INK‑a srdačnim je pljeskom pozdravila autorski tim dokumentarnog filma „Slavko Kopač: barbarska profinjenost“, premijerno prikazanog nakon službenog kraja 72. Pula film festivala, kao posebna projekcija u sklopu programa Vremeplov. Ovaj je film hommage jednoj od najoriginalnijih umjetničkih osobnosti druge polovine prošlog stoljeća – Slavku Kopaču- slikaru, kiparu, filozofu i pjesniku čijoj se impozantnoj ostavštini, uslijed izbjegavanja komercijalizacije (ili-kako je to sam nazivao „prostituiranja“) vlastite umjetnosti, tek posljednjih godina u Hrvatskoj i Francuskoj posvećuje dostojna pozornost. Filmom je ujedno obilježena 30. obljetnica umjetnikove smrti 1995.u Parizu.
Redatelj filma, poznati pulski novinar, urednik i redatelj Dražen Majić, na premijeri je ponosno istaknuo da je cijela ekipa koja je na njemu radila iz Pule. Predstavio je snimatelja Gorana Legovića, montažerku Anitu Jovanov, direktoricu fotografije Maju Ivić i autora glazbe Josipa Maršića, te najzaslužniju za ovaj zahtjevni projekt – profesoricu Tamaru Floričić koja uz njega potpisuje scenarij i produkciju filma. Nakon što su na jednoj aukciji otkupili velik broj Kopačevih djela i drugih važnih predmeta iz njegove ostavštine ona i suprug Krisatijan su, s ciljem revalorizacije i kontekstualizacije autorova lika i djela, 2019. pokrenuli i udrugu Art rencontre, zahvaljujući kojoj je snimljen i ovaj film.
Rođen u Vinkovcima 1913. godine, Kopač nije imao ni 15 godina kada mu je u ruke došla monografija austrijskog slikara Egona Schielea koja je uvelike odredila njegovu životnu usmjerenost na slikarstvo. Studirao je na Akademijama u Zagrebu (gdje su mu rani uzori bili njegovi profesori, posebno Vladimir Becić), a potom i u Firenci gdje je, uz slikarstvo, studirao i filozofiju. Od 1948. živio je i stvarao u Parizu gdje je i pokopan na groblju Montmartre. Kako se u filmu kaže, jedan je od rijetkih umjetnika koji je u Pariz otišao ne kako bi od tog grada umjetnika nešto dobio, već kako bi podijelio svoj ogromni talent s kolegama sličnog senzibiliteta. U sinergiji s njima on je tamo neprestano istraživao nove mogućnosti likovne ekspresije kroz najneobičnije materijale i doslovno stvarao nove umjetničke trendove. U jednom od arhivskih isječaka uklopljenih u film Kopač tumači kako nikad nije volio utabane puteve, već se najbolje osjećao istražujući umjetničke „stramputice“.
Uz ostale, ističe se njegova vrlo plodna suradnja i dugogodišnje prijateljstvo sa slavnim francuskim slikarom Jeanom Dubuffetom, zajedno s kojim je pokrenuo i nadopunjavao kolekciju Art bruta („sirove umjetnosti“), čiji je bio i kustos gotovo 30 godina. Iako ga se, kao vrlo obrazovanog umjetnika, ne može podvesti pod tu kategoriju, za razliku od Dubuffeta čije se umjetnine prodaju za vrtoglave cifre, Kopač je dosljedno živio temeljnu filozofiju Art bruta da umjetnost ne smije biti izvor materijalnog blagostanja i da prodajna vrijednost ne bi smjele biti motivacija za istinsko stvaralaštvo. Surađivao i prijateljevao je i s tvorcem nadrealizma André Bretonom koji ga je iznimno cijenio i priređivao mu izložbe u svojoj galeriji À L’Étoile scellée. Također Michel Tapié, utjecajni art kritičar, kustos i kolekcionar uvrstio je 1952. Kopača u svoju knjigu Un Art Autre kao jednog od začetnika Informela.
Kako je pisalo u katalogu velike Kopačeve izložbe održane početkom 2022. u zagrebačkom Meštrovićevom paviljonu ( čiji je udruga Art rencontre bila suorganizator): „Art brut i Informel su umjetnički pravci inovativnih materijala koji odbacuju standardne, konvencionalne forme komunikacije i pristupa stvaranju, a u njima je Kopač stvorio svevremenska likovna djela koja svojim nevinim, otvorenim pristupom te vedrinom jasno komuniciraju osnovne ideje njegova stvaranja: poruke mira i uključivosti.“
Iste te 2022. godine – kao prvom umjetniku iz Hrvatske – renomirana pariška izdavačka kuća Gallimard objavila je veliku monografiju koju potpisuju tri autora: Pauline Goutain, Roberta Trapani i Fabrice Flahutez. Oni se, uz cijeli niz drugih likovnjaka, galerista, likovnih kritičara i Kopačevih bliskih prijatelja pojavljuju u filmu i daju svoj doprinos sklapanju puzla raskošnog Kopačevog životnog puta.
Zanimljivo je da je mnogo svojih djela (uz napomenu da „ne želi da ona završe na nekom buvljaku“) donirao hrvatskim institucijama, a 1989. je oslikao i veliki zastor naslovljen „Slavonija“ koji i danas krasi INK u Osijeku.
Ovaj je film prvi sveobuhvatni dokumentarno-istraživački prikaz bogatog umjetničkog naslijeđa tog iznimnog umjetnika koji je svojom originalnošću značajno obilježio francusku i europsku likovnu scenu nakon Drugog svjetskog rata. Kao što je Majić napisao u svojoj novinarskoj recenziji za druga dva dokumentarca koji su obilježili 72. Pula film festival – „Mirotvorca“ i „Fiume o morte“ – i ovaj bi njegov film vrijedilo uvrstiti u školske programe, te tako Kopaču dati mjesto koje mu u povijesti umjetnosti pripada.
