Odjeci 72. Pule – Razgovor s Danielom Kušanom: „Nagrada publike puno mi znači“
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Pula Film Festivala
„Bumbarovo ljeto“ dječji je film koji je dobio najveću ocjenu publike, 4.83, na 72. Puli i okrunio se nagradom Zlatna vrata. Redatelj i jedan od scenarista filma, Daniel Kušan već je uspješno radio više dječjih filmova od kojih su najpopularniji oni o Koku. „Bumbarovo ljeto“ prikazano je u sklopu glavnog natjecateljskog programa ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala, u punoj Areni. Film se već počeo prikazivati u kinima, a o svemu smo porazgovarali s Kušanom, inače sinom književnog velikana, Ivana Kušana.
Otac vam je bio Ivan Kušan uz čije romane su odrastale mnoge generacije. Kako je za vas bilo odrastati uz njega?
- Za mene je on prvenstveno bio otac kao i svaki drugi, sa svim svojim osobnim vrlinama i manama. S druge strane, kao i druga djeca, upijao sam njegove romane i uživao u njima. Ali odrastanje uz njega, kao i uz majku, glumicu Helenu Buljan, značilo je odrastati uz ljubav prema svim vrstama umjetnosti: literaturi, muzici, kazalištu. Vjerojatno sam se i zato opredijelio baviti filmom jer on objedinjuje sve druge umjetnosti u svom procesu.
Ekranizirali ste i njegove romane, „Koko i duhovi“ te „Ljubav ili smrt“, oba filma su potukla sve rekorde gledanosti. Koliko je za vas bilo zahtjevno, pa i emotivno, te kultne romane staviti na veliko platno?
- Imao sam veliki osjećaj odgovornosti. Znao sam u startu da će se kad tad povući pitanje hoću li pretvoriti neki njegov roman u film. Ali nisam to htio napraviti dok nisam bio siguran da imam dovoljno iskustva. S druge strane, znao sam da u te ekranizacije moram unijeti i puno sebe i svojih dječačkih iskustava, kao što je moj otac to učinio s romanima. To je bilo vrlo emotivno i izazovno, ali imao sam sreće da me otac u tome podržavao i pomagao mi.
Možemo li očekivati još koju ekranizaciju Kušanovih romana? Naime, materijala ima…
- Postoje još dva romana u kojima nema Koka, a koji su vrlo „filmični”. To su „Lažeš, Melita“ i „Domaća zadaća“. No, nakon sudjelovanju u serijalu od četiri filma o Koku, od kojih sam sam režirao dva, mislim da je vrijeme da se taj zadatak prepusti nekim novim autorima s novim vizijama i afinitetima, ako za to budu imali interesa.
Ovaj ste put ekranizirali roman Maje Gluščević, „Tajanstveni svjetionik“ koji je naslovljen „Bumbarovo ljeto“. Kako je došlo do ideje?
- Ideju je potaknuo Ivan Maloča iz producentske kuće Interfilm koji je započeo ovaj projekt prije više od deset godina. Bilo je izazovno financirati ga jer je produkcijski zahtjevan a inflacija je učinila filmske budžete sve slabijima. Na projektu se izmjenjivalo više redatelja a ja sam se uključio tek u zadnje tri, četiri godine.
Projekcija „Bumbarovog ljeta“ bila je u Areni, a to je ujedno bila i premijera. Reakcije su bile odlične, pljesak dug i glasan. Kakvi su dojmovi i kako su na to reagirali mali glumci iz filma?
- Mislim da je to za njih bilo prekrasno i uzbudljivo iskustvo, a možda i lekcija da se kvalitetan i uporan rad nagrađuje. Premda mi je ovo već treći put, i meni je uvijek izlazak pred pulsku publiku predivan doživljaj, pa mislim da mora biti i njima.
Dobili ste Zlatna vrata na ovogodišnjoj Puli. Koliko vam znači nagrada publike?
- Puno mi znači. Ovo je film koji je rađen prvenstveno za publiku, a dobra reakcija publike znači da smo dobro radili. No, posebno sam sretan jer je ocjena publike koju smo dobili najveća ocjena bilo kojeg hrvatskog filma na Puli u zadnjih deset godina, veća i od svih filmova o Koku. A ove godine je bila i jako velika konkurencija, publiku je oduševilo više filmova, a pobjeda je uvijek „slađa” kad je ostvarena u jakoj konkurenciji.
Film je već stigao u kina, što nije čest slučaj, a još je k tome i ljeto. Očekujete li gledanost?
- Nadam se da će što više ljudi vidjeti film, bilo to u kinu ili kasnije, na televiziji ili na streaming servisima. Lijepo je da što filmovi za djecu imaju jako dug „život” jer stalno dolaze nove generacije mlade publike.
Koliko su dječji hrvatski filmovi danas bitni, u moru američkih „blockbustera“, Netflixa i ostalih platformi uz koje današnji klinci odrastaju? Naime, stječe se dojam da im je hrvatski film ipak najbliži, pa i najdraži.
- Je, i drago mi je da je tako. Djeca, naravno, vole vidjeti nešto svoje, likove i mjesta koja su im bliska. Mi se s Amerikancima ne možemo natjecati u budžetima koji su kod njih stotinu i više puta veći, ali možemo u dobrim pričama i zanimljivim likovima.
Kakvi su vam planovi za dalje? Naime, vrlo ste svestrani i film nije vaš jedini interes…
- Imam jako puno interesa. Volim se baviti fotografijom, a jednoga dana želim napisati roman. No, sljedeći filmski projekt na kojem radim je „Morska vila”, filmski mjuzikl s pjesmama grupe Daleka obala. Također nakon ljeta planiram pronaći malo više slobodnog vremena da supruga i ja napokon možemo naučiti plesati tango.
