Gostovanje “Dalmatinske kuhinje” Hrvoja Korbara

B. V.

29.10.2025.

Predstava split­ske PlayDrame “Dalmatinska kuhi­nja” ins­pi­ri­ra­na anto­lo­gij­skom kuha­ri­com Dike Marjanović – Radica gos­tu­je u INK‑u u sri­je­du, 29. lis­to­pa­da u 20 sati. Kroz pri­pre­mu jed­nog obro­ka autor tek­s­ta i reda­telj Hrvoje Korbar ispri­čao je pri­ču o obi­telj­skim odno­si­ma, ponaj­pri­je odno­su maj­ke i sina, pri­ču o odras­ta­nju, odva­ja­nju i ponov­nom spajanju.

Glumački dvo­jac na 32. Festivalu glum­ca osvo­jio je dvi­je nagra­de — Nadežda Perišić Radović dobit­ni­ca je nagra­de “Fabijan Šovagović” za naj­bo­lje glu­mač­ko ostva­re­nje, a Zdravko Vukelić dobit­nik je nagra­de “Ivo Fici” za naj­bo­lje glu­mač­ko ostva­re­nje mla­dog glum­ca do 28 godina.

“Obiteljski ili kuhinj­ski stol prva je pozor­ni­ca s kojom se susre­će­mo u živo­tu. Njegovi dobro čuva­ni ritu­ali, usta­lje­ni ras­po­red sje­de­nja, stol­nja­ci, ubru­si, posu­đe i ser­vi­si sce­no­gra­fi­ja su koja se pre­no­si kroz gene­ra­ci­je obi­te­lji, poje­di­ni zaple­ti se repe­ti­tiv­no odi­gra­va­ju sva­ke nedje­lje, raz­go­vo­ri naiz­gled ne vode nika­mo, ulo­ge su nam una­pri­jed dodi­je­lje­ne i od njih je teško pobje­ći. Glavni junak sva­kog obje­da je briž­no pri­prav­lje­no jelo, koje govo­ri o nama, o našem iden­ti­te­tu, o našem odno­su pre­ma živo­tu („hra­ni­mo se da bismo živje­li, ali hra­ni­mo se da bismo i uži­va­li“), druš­tve­nom sta­tu­su, sli­ci koju o sebi želi­mo stvo­ri­ti i nje­go­va­ti. Hrana je umjet­nost, hra­na je sje­ća­nje, hra­na je lju­bav. A sve to ima i svoj tekst – kuha­ri­ce, koje su dugo bile mar­gi­na­li­zi­ra­ne sma­tra­ju­ći se tri­vi­jal­nim, sva­kod­nev­nim, pomoć­nim i narav­no – žen­skim tek­s­to­vi­ma. Prva među nji­ma je „Dalmatinska kuhi­nja“ Dike Marjanović Radica, knji­ga koja je dos­ti­gla kul­t­ni sta­tus i pos­ta­la kanon regi­onal­ne kuhi­nje, ali i mno­gi dru­gi tek­s­to­vi o hra­ni, nje­zi­noj povi­jes­ti, kul­tu­ri jede­nja i nje­zi­nim nepres­ta­nim dina­mič­nim pro­mje­na­ma. Jer hra­na je, baš kao i iden­ti­tet, dina­mič­na, flu­id­na, neza­us­tav­lji­va. „Kuhanje je umjet­nost, slič­na kipar­stvu, sli­kar­stvu i muzi­ci, samo ga tre­ba pri­hva­ti­ti s lju­bav­lju i zano­som“, sto­ji na počet­ku Radičine knji­ge. Dodat ćemo samo – i kaza­li­štu. Jer uos­ta­lom, što raz­li­ku­je spre­ma­nje dobrog obje­da od spre­ma­nja jed­ne dobre kaza­liš­ne pred­sta­ve?”, piše autor tek­s­ta i reda­telj Hrvoje Korbar.