Večer književnosti i umiranja u Gradskoj knjižnici Umag
Predstavljanje romana „Lorca Kôd“ Damira Zlatara Freya
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
U Gradskoj knjižnici Umag je u srijedu, 8. listopada predstavljen roman nazvan „Lorca Kôd“ čiji je autor kazališni redatelj Damir Zlatar Frey. O romanu u izdanju Frakture koji je tek nedavno objavljen su govorili autor, urednik Seid Serdarević, te novinarka i TV urednica Zrinka Turalija. Ravnatelj ustanove Neven Ušumović je predstavio navedene goste, prenio prisutnima svoj stručan uvod u tematiku i konstrukciju ovog djela, te sudjelovao u razgovoru sa nekoliko pitanja. Glumci Luana Kličić i Goran Jurica su pročitali ulomak knjige.
Ova je knjiga strukturirana u obliku triptiha, a u njoj važnu ulogu imaju sinestezija, glazba, religija i metafizika, kazao je Ušumović.
Serdarević je otkrio da je okosnica ove knjige ljubavni odnos dvaju muškaraca. Jedan lik utjelovljuje poznatog španjolskog pjesnika i dramatičara Federica Garciju Lorca, a drugi je imaginaran, on živi u drugoj državi, a rodio se nakon Lorcine smrti. Komunikacija među njima se odvija pisanom korespondencijom. Zlatar Frey u svojim djelima često koristi ovaj način interakcije među likovima, umjetnička dijela prenose ideje, pa Serdarević zaključuje da je dopisivanje među likovima analogija za umjetnost. Porijekla dvojice ljubavnika su vrlo različita, ali imaju i neke sličnosti što je, smatra urednik, najvažniji dio priče.
Saznajemo da su oni krhke osobe sa umjetničkom naobrazbom međutim, Lorca je bio ekonomski dobrostojeći, dok je Gabrijel, to je ime drugog glavnog lika, u kontrastu bio siromašan, nastavlja. “Autor je posvećen umjetnosti i znatiželjan, zna spojiti realno i magično, a roman je intiman”, dodaje urednik. U djelu se glavni likovi bore protiv sistema, a pisanje varira od melankoličnog do furioznog.
Onkraj realnog
Lorcin život i djela su jako važno nadahnuće u umjetničkom odrastanju autora ovog romana, zato je u prošlosti režirao njegovu predstavu zvanu “Krvavi svatovi”, ističe Serdarević, a s time se složila i Zrinka Turalija koja smatra da je Lorca kod remek dijelom ovog beskompromisnog autora. „On uspijeva prikazati metafizičnost pretačući snove u istinite rečenice, te razotkriva istinu na vidjelo“, navodi urednica, te napominje da je taj proces iscrpio mnogo energije autoru.
Najteži dio je bilo stvaranje jezika kojim je zapisivao svoja nadahnuća, u tim trenucima autoru nije bilo moguće komunicirati sa drugima ističe Frey. “Morao sam se smiriti, izolirati, čuti svaki znak koji je bio namijenjen meni, i dozvoliti da se desi neka vrsta smrti” kaže autor. U kontrastu sa žurbom koju potiče način života današnjice, te nikad većom količinom ružnih vijesti, ovaj je autor stvorio prazninu u kojoj je napisao ovu priču, dok se sam borio sa egzistencijalnim pitanjima.
Patos, logos, estetos
Frey je pisanje „Lorca koda“ usporedio sa klesanjem kamena, shvaćajući usput da nije važan on kao osoba nego glas koji iz njegovog djela dolazi. Važno mu je bilo da tekst ne bude potpuno racionalan, nego da ostane patosa u njemu, onakvog kakvog je taj španjolski pjesnik imao u svojim djelima, ali na moderan način, “ja živim taj patos”, dodaje. Ova grčka riječ ukazuje da djelo apelira na osjećaje čitatelja kojima im se želi pobuditi neke osjećaje, primjerice emocionalnu uzvišenost, zanos, strast, ili suosjećanje.
S druge strane, uredniku je bilo teško shvatiti prvobitnu verziju teksta, pa je od autora tražio da ga kroz racionalnost učini pristupačnijim čitatelju. Uzeli smo više vremena nego što je bilo predviđeno za realizaciju ove knjige, ukupno je ona potrajala pet godina, urednik je ujedno i vlasnik izdavačke kuće Fraktura, pa si može priuštiti pomicanje rokova, našalio se Frey.
Dalì
Književnik se nakratko osvrnuo na biografiju španjolskog pisca, bio je nemirno dijete, pomalo razuzdan mladić. Upoznao je i bio blizak sa likovnim umjetnikom Salvadorom Dalijem. Njih su se dvoje razlikovali po tome što je nadrealist Dalì potekao iz silno bogate obitelji, naglašava Frey kojoj ljubav nije ništa predstavljala, dok je Lorcina obitelj bila puna ljubavi. Dalì se bojao emocija, zaključuje, jer se bojao da će biti ostavljen.
“Damir Zlatar Frey u „Lorca kôdu“ ispisuje veličanstvenu posvetu umjetnosti i ustrajnosti, ali jednako tako i nerazumijevanju, stalnom negiranju čovjekove prirode, mržnji i smrti.”
