Rebirth of the Jazzbina: Marc Ribot predstavlja novi album „Map of a Blue City“

Marc Ribot, jedan od naj­uz­bud­lji­vi­jih i naj­o­ri­gi­nal­ni­jih gita­ris­ta današ­nji­ce, poz­nat po surad­nja­ma s Tomom Waitsom, Johnom Zornom, Elvisom Costellom i mno­gim dru­gi­ma dola­zi u Pulu u sklo­pu Jazzbine. Na kon­cer­tu koji će biti odr­žan u uto­rak, 4. stu­de­nog u 20 sati u pul­skom Circolu pred­sta­vit će svoj novi album “Map of a Blue City” na kojem se prvi put u kari­je­ri izra­ža­va pri­mar­no gla­som. Njegov glas – sirov, tje­sko­ban, čes­to govo­re­ni, pone­kad pje­va­ni – funk­ci­oni­ra poput pro­du­že­ne ruke nje­go­ve gitar­ske este­ti­ke: frag­men­ti­ran, ali emo­tiv­no pun. Ribotov “Map of a Blue City” ne nudi odgo­vo­re, ali nudi kar­tu — pla­vu kar­tu za one koji, poput nje­ga, još uvi­jek tragaju.

Album je objav­ljen u svib­nju 2025. pod eti­ke­tom New West Records, album pred­stav­lja zbir­ku pje­sa­ma koje su se “kuha­le” godi­na­ma, čak deset­lje­ći­ma, u Ribotovoj osob­noj arhi­vi. U tom smis­lu, ovo nije tek novi pro­jekt, već retros­pek­tiv­na kar­ta emo­tiv­nih i glaz­be­nih teri­to­ri­ja koje je Ribot pro­la­zio – kao umjet­nik, sin, otac, svje­dok povi­jes­ti i kro­ni­čar poli­tič­ke deziluzije.

Pjesme poput nas­lov­ne “Map of a Blue City”, “Say My Name” ili “Daddy’s Trip to Brazil” nude melan­ko­lič­ne, ali poli­tič­ki nabi­je­ne vinje­te, ispri­ča­ne iz pozi­ci­je onih koje druš­tvo ostav­lja na mar­gi­na­ma. U inter­v­juu za Kurated Music, Ribot objaš­nja­va ins­pi­ra­ci­ju za nas­lov­nu pjesmu:

“Moja kći je kao dije­te nacr­ta­la kar­tu koris­te­ći samo pla­vu boju. Kad sam je pitao što je to, rek­la je: ‘To je kar­ta pla­vog gra­da.’ Taj crtež mi se zape­ča­tio u pam­će­nju. Bio je to svi­jet tuge i lje­po­te koji sam prepoznao.”

Glazbeni jezik albu­ma je mini­ma­lis­tič­ki, no nika­da siro­ma­šan. Gitarske tek­s­tu­re, povre­me­ni guda­či, har­mo­nij i raz­lom­lje­ni rit­mo­vi stva­ra­ju ozra­čje nalik noć­nim raz­go­vo­ri­ma na rubu svi­jes­ti. Kako piše Glide Magazine, “album zvu­či kao kas­no­noć­ni dija­log koji ide u više smje­ro­va s prev­la­da­va­ju­ćom temom osje­ća­ja izgub­lje­nos­ti.”. Ribot ovdje ne pri­ka­zu­je svo­ju vir­tu­oz­nost (koju je doka­zao bez­broj puta), već ranjivost.

Map of a Blue City nije jed­nos­ta­van album. To je glaz­ba kao mapa a otpor kao for­ma. To nije Ribot u ulo­zi gita­ris­tič­kog kame­le­ona koji ska­če izme­đu sti­lo­va, već Ribot kao autor koji pje­va jer mora – o gubit­ku, neprav­di, nadi, i sje­ća­nju. Kritičari su slož­ni da je riječ o dje­lu zre­log umjet­ni­ka koji se, umjes­to u teh­nič­ku per­fek­ci­ju, usmje­ra­va na emo­ci­onal­nu iskrenost.

“Inspirativni gita­rist za Waitsa i Costella korak­nuo je ulo­gu sumor­nog kan­ta­uto­ra koji dije­li mudrost u 2 uju­tro, u ras­po­nu sti­lo­va od pus­tinj­skog blu­esa do drum’n’bassa,” piše Uncut Magazine. Jazzwise zaklju­ču­je: “Iznad jazza, pro­že­to huma­noš­ću… album godine.”

Marc Ribot (rođen 21. svib­nja 1954. u Newarku, New Jersey) ame­rič­ki je gita­rist, skla­da­telj i impro­vi­za­tor poz­nat po svom izra­zi­to eklek­tič­nom i neko­nven­ci­onal­nom sti­lu koji se pro­te­že kroz broj­ne žan­ro­ve: jazz, rock, avan­gar­du, kuban­sku glaz­bu, blu­es, no wave, eks­pe­ri­men­tal­nu glaz­bu i još mno­go toga. Njegov rad defi­ni­ra nepre­dvi­di­vost, eks­pe­ri­men­tal­ni duh i dubo­ka pove­za­nost s poli­tič­kim i umjet­nič­kim angažmanom.

Jazzbina se odr­ža­va pod pokro­vi­telj­stvom Ministarstva kul­tu­re i medi­ja RH. Grada Pule, Zaklade Kultura Nova, spon­zor­stvom Arena Hospitality Group. Partneri su Dnevni bora­vak Rojca, Radio Rojc i Radio na ledu.

• Circolo Zajednice Talijana Pula
• Jazzbina
• Marc Ribot