Rebirth of the Jazzbina: Roj Osa meets Rob Mazurek u klubu Kotač

Beton’s Brew

Tekst Boris VINCEK • Fotografije Ivana-Nataša TURKOVIĆ

20.11.2025.

Koncertna ponu­da pre­po­ro­đe­ne Jazzbine nam je u subo­tu, 15. stu­de­nog ser­vi­ra­la izvr­stan kon­cert Roj Osa meets Rob Mazurek u ugod­no popu­nje­nom klu­bu Kotač Društvenog cen­tra Rojc.

Roj Osa čine Nenad Sinkauz – gita­re, elek­tro­ni­ka, Alen Sinkauz – bas, pul­sar 23 i Marco Quarantotto – bub­nje­vi, a zajed­no s rado viđe­nim gos­tom Robom Mazurekom na tru­bi, uda­ralj­ka­ma i gla­su u Puli su pred­sta­vi­li zama­man i uzbud­ljiv pro­jekt “Beton Kino”. Radi se o dvos­tru­kom albu­mu snim­lje­nom tije­kom umjet­nič­ke rezi­den­ci­je u Splitu i dopu­njen mate­ri­ja­lom s No Jazz Festivala. Tijekom pul­skog kon­cer­ta Mazurek i eki­pa nisu se zadr­ža­li na snim­lje­nom mate­ri­ja­lu pa je publi­ka mogla pos­lu­ša­ti i neke nove numere.

Suradnja Roja Osa i Roba Mazureka je glaz­be­na jeka u kojoj je mogu­će čuti mno­go ins­pi­ra­tiv­nih gla­so­va. Tu je tru­ba fusi­on Milesa sa žes­ti­nom „Bitches Brewa“ i ele­gan­ci­jom „Filles de Kilimanjaro“, gita­ra i bas ranih Tortoisea – od „Millinos Now Living Will Never Die“ do „Standardsa“ te bubanj kojeg opsje­da duh Tonija Williamsa. Jazz i više od toga – jer nit­ko u ovom pro­jek­tu ne bje­ži od svo­jih kori­je­na pa su se jeci pri­dru­ži­li i upor­ni gla­so­vi meta­la, fun­ka i punka.

Roj Osa je žilav orga­ni­zam, osti­na­to maši­na u kojoj se ulo­ge poput ritam i melo­dij­ske sek­ci­je mije­ša­ju i pre­ta­pa­ju, pre­ci­zan ins­tru­ment koji bez­greš­no seci­ra tem­po, gra­di­telj neo­do­lji­vih cres­cen­da i dina­mič­nih obra­ta. Svi su ins­tru­men­ti i elek­tro­nič­ki fil­te­ri koji ih nado­pu­nju­ju u kons­tant­nom dija­lo­gu uz poko­ji mono­log koji povre­me­no pre­uzi­ma glav­nu ulo­gu, no maj­stor cere­mo­ni­je je Mazurekova tru­ba koja vje­što mani­pu­li­ra emo­ci­ja­ma slu­ša­te­lja, reže, milu­je, viče i urla, njež­no zapla­če i uta­pa se u tuž­noj pri­či samo da bi se kas­ni­je nasmi­ja­la na račun tog tre­nut­ka slabosti.

Mazurekov stil svi­ra­nja je gol, izra­van, iskon­ski iskren i hra­bar – pri­mor­di­jal­ni krik ogo­lje­le duše koja nema što skri­va­ti i sprem­na je podi­je­li­ti sva­ki kutak vlas­ti­te inti­me. Projicirana na zvuč­ni zid Roja Osa, nje­go­va tru­ba vrti fil­mo­ve tvr­do­gla­vih bor­bi, zatro­va­nih pora­za, izne­nad­nih ushi­ta, neiz­bjež­nih pado­va, umi­ru­ju­ćih tje­še­nja i upor­nih ustra­ja­nja. Program Kina Beton regu­li­ra adre­na­lin, dopa­min i sero­to­nin – uzbu­đu­je, nagra­đu­je i smi­ru­je, a nje­go­vi selek­to­ri – bra­ća Sinkauz, Quarantotto i Mazurek – paž­lji­vo pro­bi­ru emo­tiv­na sta­nja koja nude opči­nje­noj publi­ci. Ova poto­nja bila je hip­no­ti­zi­ra­na od samog počet­ka kon­cer­ta pa je poziv na bis bio neiz­bje­žan. Povici i apla­uzi tije­kom nas­tu­pa bili su srča­ni sto­ga je lako zaklju­či­ti da je i ovaj put Jazzbina ispu­ni­la sva oče­ki­va­nja pa i više od toga.

Koncert je reali­zi­ran u surad­nji Kluba Kotač i ponov­no pokre­nu­tog među­na­rod­nog kon­cert­nog cik­lu­sa Jazzbina Pula, čime se nas­tav­lja pove­zi­va­nje lokal­ne eks­pe­ri­men­tal­ne sce­ne s rele­vant­nim akte­ri­ma svjet­ske impro­vi­zi­ra­ne glaz­be. Događaj je orga­ni­zi­ran uz podr­šku Ministarstva kul­tu­re i medi­ja RH i Grada Pule, a pro­duk­ci­ju pot­pi­su­ju Klub Kotač i Udruga Kontakt.