U Circolu pulske Zajednice talijana izvedena predstava“ Lui, lei e l’altro“
Casanova u Noći kazališta
Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije iz arhiva Petre Bernarde Blašković
Protekli tmurni vikend ljubiteljima kazališta uljepšala je 17. Noć kazališta koja se na 50tak mjesta diljem Hrvatske odvijala u subotu 15. studenog. U Puli se moglo birati između dvije predstave. Naime, U INK‑u je gostovao riječki HNK s dramom „Tri sestre, ja“, koja nudi originalan uvid u sam proces nastanka jedne predstave, dok je istovremeno u Circolu pulske Zajednice Talijana izvedena „Lui, lei e l’altro“ ‑nova predstava poznate Puležanke s osječkom adresom Petre Blašković. Mi smo se odlučili za Circolo i uživali u neuobičajenom hibridu između opere i glazbene komedije koji je ljetos, povodu 300. obljetnice rođenja znamenitog Giacoma Casanove, premijerno izveden u rovinjskoj Zajednici Talijana.
Predstava počinje dopisivanjem Giacoma i njegove majke Zanette, gdje on nju nagovara na susret, a ona ga od toga s vidnom nelagodom na sve načine pokušava odgovoriti, iz razloga koji tijekom predstave postaju jasniji kroz niz komičnih, ali i tragičnih situacija. Suprotno očekivanjima, Casanova nije „Lui“ nego „l’altro“ iz naslova, budući se zaplet – kako je to uobičajeno za „comedie buffe“ vrti oko dvoje zaljubljenih mladih, a Giacomo je u njihovom odnosu tek staro smetalo. Ubacivanje izmišljenih likova Rosine Morosini iz SanVincentia (Savičente) i Rosaura da Grisignana (iz Grožnjana), temeljeno je na činjenici da su Casanova i njegova majka više puta boravili u Istri. Majku – u to vrijeme poznatu glumicu Zanettu Farussi (za koju je čak i slavni Goldoni napisao jednu predstavu) su podržavali i venecijanski mecene Grimani i Morosini, vlasnici tamošnjeg teatra San Samuele u kojem je debitirala, kao i kaštela u Savičenti. Oni su pomagali Zanetti i kad je vrlo mlada ostala udovica sa šestero djece, a s njihovom kazališnom družinom odlazila je na turneje šireći Mletačku kulturu, te je tako nastupala i u Istri.
Umetanjem dva mlada lika nije tek naglašena ta poveznica s Istrom, već je postignuta i mogućnost uklapanja i opernog segmenta u predstavu, kroz niz poznatih opernih arija tog vremena, od Mozarta do Rossinia. Majstorski su ih izveli mezosopranistica Lora Pavletić iz ljubljanske Opere u ulozi Rosine i tenor Kristian Marušić kao Rosauro, uz pratnju tršćanskog pijaniste Matjaža Zobeca na klavir čembalu.
Petra Blašković, koja glumi majku, potpisuje režiju ali i tekst predstave. Osim navedenih fikcionalnih detalja koje je sama dopisala, sastavila ju je na temelju Casanovinih Memoara i dnevničkih zapisa, kao i povijesnih zapisa iz tog doba.
„To je već peto ili šesto uprizorenje koje posvećujem Casanovi, iz različitih rakursa. Pošto ga je majka rano napustila i nisu imali neki odnos, ovaj me put zanimalo kako bi izgledao njihov susret u zrelijoj dobi u kom bi on dobio priliku upitati zašto je baš njega ostavila, a ostalu djecu nije. Što se tiče Rosine i Rosaura, ubacila sam i taj fiktivni moment kako bi oko njega gradila klasičnu goldonijansku komediju, gdje uvijek postoji mladi par u čiju se ljubav upliću stariji, ali inače su sve informacije navedene u predstavi koje se tiču Casanove i njegove majke stvarne“, pojasnila nam je Petra.
Zanimljivo je da je dan kasnije ista ekipa nastupila i u Zajednici Talijana u Šišanu. „Tamo smo nastupili s jednim drugim projektom- „Parla mi d’amore“, posvećenom belcantu. Riječ je o večeri klasičnih opernih arija s umetnutim zanimljivostima iz opernog svijeta. Tim je projektom i započela moja suradnja s Lorom Pavletić i njenom Međunarodnom glazbenom akademijom Crescendo u Buzetu. Već smo lani shvatile da imamo zajednički interes širenja ljubavi prema operi, a ovog sam ljeta istu ekipu pozvala da nastavimo suradnju i na dramsko-glazbenoj predstavi o Casanovi. To je jedan hibrid koji sam dugo priželjkivala i za mene je savršeni spoj proznog teksta i fenomenalnih opernih arija. To se ne radi često, a spaja neka moja dva svijeta koje obožavam. Zato mi je drago što sam na svom putu srela Loru i Kristijana, koji ne zaziru od dramske riječi nego su dapače ljudi koji shvaćaju da je ta nadopuna zapravo win-win kombinacija, jer oni koji vole dramski tekst dobiju ga, a možda otkriju nešto novo o operi i obrnuto-tko voli operu može uživati i u izgovorenom tekstu. Producenti subotnje predstave su moj obrt za kreativne djelatnosti „AParte“ i Lorina Akademija Crescendo. Dakle, sami se financiramo i imamo taj mali ansambl koji se želi baviti isključivo klasičnim kazalištem, tradicionalnim, širiti ljubav prema operi i nekim pomalo zaboravljenim formama poput goldonijanskih komedija. Radimo na Talijanskom jeziku, na dijalektu, Lora je Buzećanka, Kristijan Marušić iz Martinčići, Andrea Tich (koji u „Lui, lei e l’altro“ glumi Casanovu) je fiuman, član Talijanske drame riječkog HNK‑a, a Matjaž Zobec slovenski muzičar i glazbeni pedagog iz Trsta. Gajimo naše korijene i kulturu, nezavisna smo grupa koja svojim predstavama zastupa tu tzv. „dvojezičnost“ i nastupamo na tom drugom jeziku Istre. Postoji riječka Talijanska drama, ali evo i mi smo skupina profesionalaca koja to radi, jer nam je baš bitno, jednako kao i to da se bavimo već zaboravljenim i „prevaziđenim“ klasičnim kazalištem. Mi smo dinosaurusu kazališta i arheolozi jezika“, našalila se Petra.
