Dani arhitekture u Istri 2025: Izdavački razgovori – Ana Dana Beroš i Nataša Bodrožić

B. V.

26.11.2025.

Program Dana arhi­tek­tu­re u Istri 2025 nas­tav­lja se u čet­vr­tak, 27. stu­de­nog u 19 sati u pul­skoj gale­ri­ji DAI-SAI, pred­stav­lja­njem izda­vač­kih pro­je­ka­ta Društva arhi­te­ka­ta Istre na plat­for­mi LINA (Planet Krvavica i nje­zi­ni sate­li­ti) te izda­vač­kog pro­jek­ta Motel Trogir i knji­ge (Ne) vje­ruj pri­po­vje­da­ču. Slučaj dje­čjeg lje­či­li­šta u Krvavici.

Projekte će pred­sta­vi­ti Ana Dana Beroš, auto­ri­ca pro­gra­ma DAI-SAI na plat­for­mi LINA i Nataša Bodrožić, pokre­ta­či­ca pro­jek­ta Motel Trogir.

Planet Krvavica i nje­zi­ni sate­li­ti: Istraživanje lokal­nih buduć­nos­ti kroz prak­se nesa­vr­še­ne bri­ge ponov­no pro­miš­lja tro­go­diš­nji anga­žman DAI-SAI-ja s ospo­ra­va­nim pros­to­rom neka­daš­njeg Dječjeg lje­či­li­šta u Krvavici kraj Makarske – moder­nis­tič­kog remek-dje­la arhi­tek­ta Rikarda Marasovića.

Publikacija okup­lja ese­je, teren­ske zapi­se, vizu­al­ne frag­men­te i situ­ira­ne reflek­si­je raz­no­li­ke među­na­rod­ne mre­že sudi­oni­ka i surad­ni­ka. Umjesto da nudi konač­ne nara­ti­ve, knji­ga otva­ra polje istra­ži­va­nja u kojem se neujed­na­če­na nas­lje­đa, pros­tor­na zapu­šte­nost i krh­ke ges­te bri­ge pre­pli­ću s pla­ne­tar­nim hit­nos­ti­ma našeg vre­me­na. Predlaže da se druk­či­je buduć­nos­ti ne pro­na­la­ze neg­dje drug­dje, nego izra­nja­ju upra­vo iz lokal­nih i glo­bal­nih među­od­no­sa – kroz nesa­vr­še­ne, čes­to neured­ne prak­se poprav­lja­nja, zadr­ža­va­nja i ponov­nog zamiš­lja­nja zajedničkog.

(Ne) vje­ruj pri­po­vje­da­ču. Slučaj dje­čjeg lje­či­li­šta u Krvavici pri­ča je o povi­jes­ti mjes­ta, stvar­nim i para­lel­nim živo­ti­ma jed­ne zgra­de, ori­gi­nal­no nami­je­nje­ne lije­če­nju dje­ce s res­pi­ra­tor­nim boles­ti­ma. Knjiga dono­si inter­dis­ci­pli­nar­na istra­ži­va­nja i tek­s­to­ve o proš­los­ti zgra­de i samom auto­ru iz raz­li­či­tih rakur­sa. Publikacijom smo nas­to­ja­li obu­hva­ti­ti pro­ta­go­nis­te okup­lje­ne oko gra­đan­skih ini­ci­ja­ti­va za zašti­tu i revi­ta­li­za­ci­ju ovog objek­ta, kao i sta­na­re zgra­de koji već godi­na­ma žive u nepo­sred­noj bli­zi­ni cen­tral­nog objek­ta, čija je sud­bi­na veza­na uz nje­go­vu. Naslov publi­ka­ci­je refe­ri­ra se na ambi­va­lent­no pre­pri­ča­va­nje i (re)artikuliranje recent­nih druš­tve­nih i osob­nih nara­ti­va. Ona govo­ri o gubit­ku druš­tve­nog i tran­sfor­mi­ra­nju osob­nog pam­će­nja usli­jed radi­kal­ne druš­tve­ne pro­mje­ne te pos­lje­di­ca­ma tih procesa.

Motel Trogir od svog začet­ka 2013. godi­ne funk­ci­oni­ra kao gra­đan­ska kam­pa­nja i pro­jekt usre­do­to­čen na druš­tve­nu valo­ri­za­ci­ju i for­mal­nu zašti­tu arhi­tek­tu­re kas­nog moder­niz­ma u Hrvatskoj, gra­di­telj­ske bašti­ne kojoj još uvi­jek nije posve­će­na sus­tav­ni­ja ins­ti­tu­ci­onal­na pažnja.