Kultura dostupna svima – ravnopravnost i pravičnost su imperativ
Tekst i fotografije Ivana-Nataša TURKOVIĆ
Okrugli stol „Pristupačnost, sudjelovanje i inkluzija u praksi“ održan je u sklopu radionice „Kultura dostupna svima”, koju je Grad Pula organizirao 25. studenog u Coworkingu Pula. Stručnjaci iz različitih područja raspravljali su o položaju i potrebama ranjivih skupina u kontekstu pristupa kulturnim sadržajima, uslugama, aktivnostima i kulturnoj baštini.
- Skupine koje nazivamo ranjivima ili skupinama u riziku od društvene isključenosti (uključujući osobe s invaliditetom, osobe starije životne dobi, osobe niže razine obrazovanja i osobe slabijih materijalnih mogućnosti i druge) suočavaju se s brojnim preprekama u pristupu kulturnim sadržajima, kao što su fizička nedostupnost, financijska ograničenja, nedostatak relevantnih informacija i kulturna diskriminacija. Njihove potrebe uključuju poboljšanje dostupnosti fizičke infrastrukture, o čemu se najčešće govori kada razgovaramo o pristupačnosti, ali jednako tako i pristupačnije cijene ulaznica, informiranje na pristupačan način, kao i stvaranje inkluzivnih programa i poticajne kulturne i društvene sredine, kazala je u uvodnom dijelu okruglog stola moderatorica dr. sc. Vanja Marković.
Uvriježen termin kojim se u našem društvu ističe propagiranje društvene odgovornosti je „promicanje jednakosti“, nastavila je Marković i pojasnila kako jednakost znači pružanje svima istih uvjeta, istih programa, istih mogućnosti pristupa, istog načina prezentacije sadržaja.
- Takav je pristup ustvari suštinska diskriminacija, koja predstavlja promicanje tipičnosti, jednakih uvjeta za sve. Jednakost, ravnopravnost i pravičnost nisu sinonimi iako se doimaju kao takvi. Ravnopravnost, nasuprot jednakosti, znači da onaj koji treba više ili drugačije to više i drugačije i dobije. Tako shvaćena ravnopravnost stvara osnovu pravičnog društva, a ni ravnopravnost ni pravičnost ne bi smjele ovisiti o situaciji, okolnostima, praktičnosti ili pak kulturološkom ambijentu. Ponekad teško dostupne, teško razumljive ili pak teško uklopljive u kontekst kulture ili kulturne baštine, ravnopravnost i pravičnost moraju postati i ostati imperativ, naglasila je Marković.
Na okruglom stolu pridružili su joj se kulturni djelatnici iz različitih domena: Đeni Gobić-Bravar, donedavna voditeljica Konzervatorsko-restauratorskog odjela Arheološkog muzeja Istre (AMI) i sadašnja pomoćnica ravnatelja, predsjednik Udruge za razvoj audio vizualnih umjetnosti Metamedij Marino Jurcan, voditelj Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta (INK) Luka Mihovilović i Nataša Šimunov, voditeljica Kina Valli. Prisutna udruga i institucije svojim praksama već neko vrijeme pokazuju što se sve može po pitanju razbijanja barijera u pristupačnosti kulturi i pristupačnosti kulture, ali i o idejama, mogućnostima, planovima za budućnost i potrebnim resursima za isto.
Jurcan je predstavio projekt „U istom filmu– korak dalje“ u sklopu kojega je za jedinice lokalne samouprave u Istarskoj županiji izrađen prijedlog za izradu plana razvoja kulture u domeni prilagodbe sadržaja za osobe s invaliditetom te djecu i mlade s teškoćama u razvoju. Preporuke su ušle u Plan razvoja kulture grada Pule, a u sklopu projekta su za djecu i mlade s teškoćama u razvoju održane i novomedijske radionice te senzorne projekcije u kinima diljem Istre. Također, izrađene su i Metodičke smjernice za organizaciju i vođenje kulturno – umjetničkih radionica za djecu i mlade s teškoćama u razvoju te Metodološki okvir za održavanje senzornih kinoprojekcija za djecu s teškoćama u razvoju. Svi zainteresirani za provedbu takvih aktivnosti mogu pronaći publikacije na web stranici Metamedije te se obratiti za pomoć njihovom savjetu za prilagodbu programa.
Šimunov se nadovezala na Jurcana i istaknula kako senzorne projekcije nisu namijenjene samo djeci s teškoćama u razvoju, već i djeci tipičnog razvoja. Osim što je na takvim projekcijama zvuk slabiji, a svijetlo prigušeno, djeci je dozvoljeno kretati se, glasati i donijeti igračke. Ovakvi programi jačaju inkluziju, naglasila je Šimunov i dodala kako se i Kino Valli i Javna ustanova Pula Film Festival trude biti sastavni dio zajednice tako što su otvoreni svim skupinama građana, od djece do umirovljenika, te nude sadržaje i onima slabijeg ekonomskog statusa.
Isto vrijedi i za INK, kazao je Mihovilović i pojasnio kako je program osmišljen tako da bude otvoren za gotovo sve skupine građana. Dramskim i plesnim studijom obuhvaćene su sve generacije, dok se kroz Forum kazalište progrovara o socijalnim temama. Program INK‑a ugošćuje predstave s prevoditeljem na znakovni jezik kao i smotru pripovijedanja i kamišibaja SPIKA, čiji su natjecatelji kako djeca i mladi s teškoćama u razvoju tako i ona tipičnog razvoja. Kazalište je otvorilo svoje vrata i osobama s psihosocijalnim teškoćama te gluhim i nagluhim osobama za koje je prijavljen ESF projekt zahvaljujući kojemu bi mogao biti nabavljen uređaj za transkripciju. Tako INK jača inkluzivnost koja omogućava pristup sadržajima, stvaranje sadržaja od strane skupina u riziku te progovaranje o socijalnim temama.
Gobić-Bravar se osvrnula na programe AMI-ja koji su do sada uključivali izložbe prilagođene gluhim i nagluhim osobama, a kad god mogu djeci i drugim skupinama taktilno približavaju umjetnička djela te pojednostavljuju postav. Novi muzejski postav uključivat će audio vodiče, no nužno je da nadležno ministarstvo uvjetuje angažiranje osobe koja će u kulturnim institucijama biti educirana i zadužena za pristupačnost.
- Osobe s invaliditetom sve se više žele uključiti u kulturu, a mi smo dužni to im omogućiti, zaključila je i dodala da im je bitno da im se osobe s invaliditetom i udruge koje ih zastupaju jave s prijedlozima koje će se potruditi realizirati.
U naknadnoj diskusiji Oriana Španić, medicinska sestra Odjela psihijatrije pulske Opće bolnice i članica Povjerenstva za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju Grada Pule, osvrnula se na veliki problem mobilnosti, odnosno nedostatka javnog gradskog prijevoza u večernjim satima za prigradska naselja.
Za kraj, Marković je dionike u kulturi nazvala nositeljima obrazovanja, primarno neformalnog i informalnog, i istaknula kako oni, kreirajući inkluzivno okruženje, ustvari poučavaju o ljudskim pravima, ravnopravnosti i pravičnosti.
U drugom dijelu radionice, pod vodstvom dr. sc. Borisa Iharoša održana je radionica „Implementacija horizontalnih načela”. Predstavnici javnih institucija i organizacija te projektanti koji sudjeluju u planiranju, razvoju i provedbi projekata javne namjene, kroz praktičan rad i razmjenu iskustava istražili su načine primjene načela pristupačnosti.
Radionica je bila organizirana u sklopu projekta FORTIC – From remains Of the war to the aRchiTecture of peace in the cross-border area of Italy – Croatia, sufinanciranog iz programa Interreg Italija – Hrvatska 2021 – 2027. Projekt je usmjeren je na jačanje uloge jadranske prekogranične kulturne baštine kroz prepoznavanje poslovnih modela fortifikacija, s ciljem poticanja održivog turizma koji se temelji na inovativnim digitalnim rješenjima i inkluzivnim društvenim modelima, prilagođen potrebama ranjivih skupina.




