Nagrada Edo Budiša uručena Luci Kozina u Kući za pisce

Priredio B. V.

11.11.2025.

Godišnja knji­žev­na nagra­da Istarske župa­ni­je „Edo Budiša“, koja se dodje­lju­je u spo­men na rovinj­skog knji­žev­ni­ka Edu Budišu (1958. – 1984.) dodi­je­lje­na je Luci Kozina za zbir­ku krat­kih pri­ča „Vidjet ćeš kad odras­teš“ u čet­vr­tak, 6. stu­de­nog, u pazin­skoj Kući za pis­ce – Hiži od besid.

Nagrada uklju­ču­je jed­no­mje­seč­ni bora­vak u Kući za pis­ce – Hiži od besid u Pazinu te nov­ča­nu pot­po­ru u izno­su od tisu­ću eura, a dodje­lju­je se auto­ri­ca­ma i auto­ri­ma do 35 godi­na sta­ros­ti koji su u pret­hod­noj godi­ni obja­vi­li zbir­ku krat­kih pri­ča. Od svo­jeg ute­me­lje­nja 2012. godi­ne ovu su pres­tiž­nu nagra­du poni­je­li broj­ni istak­nu­ti auto­ri i auto­ri­ce, među koji­ma su Srđan Srdić, Marko Pogačar, Bojan Krivokapić, Ivana Bodrožić, Lejla Kalamujić, Rumena Bužarovska, Miloš K. Ilić, Ana Schnabl, Luiza Bouharaoua, Almin Kaplan, Igor Ivko, Sara Kopeczky i Tamara Bilankov.

Na sve­ča­nos­ti su sudje­lo­va­li pazin­ska gra­do­na­čel­ni­ca Suzana Jašić, župa­nij­ski pro­čel­nik za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Vladimir Torbica, pred­sjed­nik pro­gram­skog vije­ća Kuće za pis­ce i izbor­nog povje­rens­tva nagra­de „Edo Budiša“ Neven Ušumović, rav­na­te­lji­ca Gradske knjiž­ni­ce Pazin i upra­vi­te­lji­ca Kuće za pis­ce Majda Milevoj Klapčić te Marin Budiša, brat pokoj­nog Ede Budiše.

Gradonačelnica Suzana Jašić istak­nu­la je kako joj je iznim­no dra­go što je ovo­go­diš­nja dobit­ni­ca auto­ri­ca čije su teme bli­ske sva­kod­nev­nim ljud­skim iskustvima:

„Posljednjih sam godi­na pri­mi­je­ti­la da ima­mo jako puno mla­dih lju­di iz Dalmacije koji se bave slič­nim tema­ma – odras­ta­njem i sva­kod­nev­nim ljud­skim pro­ble­mi­ma. Kao ženi i gra­do­na­čel­ni­ci važ­ne su mi te teme. Želim vam dobro­doš­li­cu u Pazin i nadam se da ćete nas posje­ti­ti još koji put u vašoj budu­ćoj karijeri.“

U ime istar­skog župa­na Borisa Miletića, pri­sut­ne je poz­dra­vio pro­čel­nik Vladimir Torbica, koji je pod­sje­tio na vri­jed­nost i kon­ti­nu­itet nagrade:

„Kada smo 2012. pokre­ta­li ovu nagra­du zajed­no s Gradskom knjiž­ni­com, vje­ro­va­li smo da će ima­ti lijep oda­ziv i to se zais­ta i dogo­di­lo. Hvala svi­ma koji se pri­jav­lju­ju i oni­ma koji eva­lu­ira­ju sve rado­ve jer čine vri­je­dan posao. Posebno hva­la obi­te­lji Budiša što su uop­će pri­hva­ti­li našu ini­ci­ja­ti­vu. Autorici čes­ti­tam i dra­go mi je što se i stil­ski i temat­ski nje­zin rad ukla­pa u nešto za što se nadam da će pri­vu­ći mla­de da više čitaju.“

Ravnateljica Gradske knjiž­ni­ce Pazin i upra­vi­te­lji­ca Kuće za pis­ce Majda Milevoj Klapčić nagla­si­la je važ­nost nagra­de u kon­tek­s­tu istar­ske kul­tur­ne scene:

„Riječ je o jedi­noj knji­žev­noj nagra­di u Istarskoj župa­ni­ji koja ponos­no nosi ime Ede Budiše. Ove godi­ne naša Kuća za pis­ce bilje­ži čak 30 pri­ja­va za rezi­den­ci­je u 2026. godi­ni, pa se nada­mo da ćemo idu­će godi­ne ima­ti barem deset bora­va­ka auto­ra i auto­ri­ca – što će, narav­no, ovi­si­ti o sred­stvi­ma koja nam daju Ministarstvo kul­tu­re i medi­ja te Istarska županija.“

Predsjednik povje­rens­tva Neven Ušumović pro­či­tao je obraz­lo­že­nje odlu­ke žiri­ja i dodao:

„Moram reći kako je ova nagra­da sada već i među­na­rod­no poz­na­ta i uvi­jek kada se uzmu kori­ce knji­ge u ruke, pisat će da je ta knji­ga dobit­ni­ca nagra­de Istarske župa­ni­je. Mnogi pis­ci danas navo­de ovu nagra­du kao poti­caj za pisanje.“

Nagradu je Luci Kozini na kra­ju sve­ča­nos­ti uru­čio Marin Budiša, brat pokoj­nog Ede, koji je emo­tiv­no istaknuo:

„Edo bi zasi­gur­no bio sre­tan da je u nje­go­vo vri­je­me pos­to­jao takav poti­caj za stva­ra­laš­tvo mla­dih auto­ra. To je, u biti, i bila nje­go­va želja. On je išao od ure­da do ure­da i molio da mu tiska­ju bilo koju pri­ču. Bio je sre­tan kad bi mu u Sarajevu nešto obja­vi­li. Njemu bi bio ogro­man poti­caj da je dobio barem dese­ti dio toga što nudi ova nagra­da. Njegova je jedi­na želja bila da živi od pisa­nja. Pravni fakul­tet zavr­šio je radi oca, a rekao nam je da želi živje­ti od pisa­nja. Nažalost, to se nije dogo­di­lo. Ali moj brat ipak živi kroz ovu nagradu.“

Dobitnica Luca Kozina zahva­li­la je na priz­na­nju, istak­nuv­ši kako joj ono pred­stav­lja pot­vr­du da su nje­zi­ne pri­če i teme koji­ma se bavi – o odras­ta­nju, osjet­lji­vos­ti i potra­zi za empa­ti­jom – pre­poz­na­te i razumljene:

„Ovo mi je veli­ki poti­caj za budu­će stva­ra­laš­tvo i pot­vr­da da sam bila na dobrom tra­gu dok sam emo­tiv­no ula­zi­la u gla­ve mla­dih lju­di, nji­ho­vih muka i pro­ble­ma koji su neri­jet­ko dio odrastanja.“

O dobit­ni­ci je odlu­či­vao žiri u sas­ta­vu Vanesa Begić, Roberta Špoljarić, Donatella Gasparini, Boris Koroman i Neven Ušumović, koji je u obraz­lo­že­nju naveo:

„Dvadeset krat­kih pri­ča u zbir­ci Vidjet ćeš kad odras­teš split­ske spi­sa­te­lji­ce Luce Kozine bavi se raz­dob­ljem rane ado­les­cen­ci­je i odras­ta­njem u neime­no­va­nom dal­ma­tin­skom gra­du. Junakinje i pri­po­vje­da­či­ce veći­nom su dje­voj­či­ce iz nižih druš­tve­nih slo­je­va, no u foku­su auto­ri­ce nije mate­ri­jal­na osku­di­ca, već odsut­nost empa­ti­je i emo­tiv­ne pot­po­re – u obi­te­lji, ško­li, među vrš­nja­ci­ma i u kvar­tu. Osnovno gla­gol­sko vri­je­me ovih pri­ča je futur – u sva­koj od njih otva­ra­ju se vra­ta ili pro­zor­čić u unu­tar­nji svi­jet juna­ki­nja i juna­ka, uzbur­kan osje­ća­ji­ma stra­ha, bije­sa, poti­šte­nos­ti i žud­nje. U nji­ho­vim mašta­nji­ma i ima­gi­na­tiv­nim pro­jek­ci­ja­ma odras­ta­nja odra­ža­va se vizi­ja istin­skog pri­ja­telj­stva, lju­ba­vi i doma. Ističemo izra­zi­tu huma­nost zbir­ke – Kozina daje glas dje­voj­či­ca­ma i dje­ča­ci­ma koji, suoče­ni s prvim pre­pre­ka­ma svi­je­ta odras­lih, gube volju i tonu u tiši­nu, okru­že­ni beš­ćut­noš­ću, pa i okrut­noš­ću svo­jih naj­bli­žih. Zahvaljujući auto­ri­či­noj empa­ti­ji, čuje­mo nji­ho­ve uzda­he, plač, rije­či i povi­ke negodovanja.“

Luca Kozina bora­vit će u Kući za pis­ce – Hiži od besid tije­kom trav­nja 2026. godi­ne, a s njom je sinoć nakon sve­ča­ne dodi­je­le nagra­de raz­go­va­ra­la Ana Galant.