Glasovni putokazi plavog grada
Rebirth of the Jazzbina: koncert Marca Ribota u pulskom Circolu
Tekst Boris VINCEK • Fotografije Ivana-Nataša TURKOVIĆ
Po pričanju Željka Markovića, glavni okidač za ponovno rođenje Jazzbine bio je slovenski koncert Marca Ribota, stoga je bilo neizbježno da se i njegovo visočanstvo jazz gitare pojavi na toj manifestaciji. Koncert koji je održao u utorak, 4. studenog u pulskom Circolu Zajednice Talijana poslužio je kao promocija novog albuma „Map of a Blue City“, ali i kao recital nekoliko pjesama drugih pjesnika. Glazbenik kojeg ponajviše poznajemo po gitarskoj virtuoznosti ovom nam je prilikom razotkrio glasovne sposobnosti osjetljivog folk pjevača što je uloga u koju se još uvijek pokušava uživjeti.
Koncert je poput ove zadnje upadice bio prožet humorom, što u samim tekstovima, a što u Ribotovim komentarima na odsvirano i otpjevano. Nije nedostajalo ni reakcija na sadašnje stanje američke politike s Donaldom Trumpom na čelu. Njemu je posvetio pjesmu “Rata de Dos Patas” (Štakor na dvije noge) Paquite la del Barrio te prepjev pjesme „Bella Ciao“ koju je na albumu „Songs of Resistance 1942 – 2018“ otpjevao Tom Waits.
Ribot kaže da je dvojio hoće li tu pjesmu otpjevati zbog nedavnog ubojstva Charliea Kirka i činjenice da je ubojica stih te pjesme ugravirao na čahuru jednog od pronađenih metka, no nakon Trumpove reakcije i proglašavanja svih antifašista teroristima sve su se nedoumice rasplinule. Publika je stoga tijekom bisa mogla uživati u njegovoj verziji te pjesme koja je za razliku od Waitsove varijante nježnija u svom neizbježnom patosu.
Od drugih izvođača tu se našla i jedna numera Sergea Gainsbourga i instrumental Louisa Armstronga koje je Ribot učinio svojima te recitali pjesme Richarda Sikena “Several Tremendous” koju je pjesnik napisao nakon preživljenog moždanog udara te pjesme “To Aunt Rose” jednog od očeva beat generacije Allena Ginsberga.
„Čudio se tada mladi Allen što teta Rose još uvijek misli da Španjolski građanski rat nije gotov, no tko zna kako bi reagirao danas kad imamo pravog fašistu na čelu države?“, upitao se Ribot prije no što je otpjevao podrugljivu pjesmu o štakoru na dvije noge.
Možda najduhovitiji dio večeri bila je pjesma o biblijskom liku Noi i njegovoj arci, prožeta anakronističkim rečenicama o bioraznolikosti koja u svoj toj šali pronalazi i trenutak nježnosti i brige prema bližnjemu – jer nitko od nas ne bi smio biti osuđen na samoću. Od autorskih skladbi najviše se isticala naslovna „Map of a Blue City“, a izvrsna je bila i izvedba pjesme Carter Family „When the World is on Fire“. Jedna od početnih numeri bila je „Daddy’s Gone to Brazil“ koja je, kaže Ribot, njegova posveta jednom neimenovanom megalomanskom voditelju orkestra koji je ujedno i odličan slikar pa je na publici bilo odlučiti radi li se tu o Johnu Lurieu ili da.
Glas i njegove granice bili su u fokusu koncerta, no ne i njegov najbolji dio. Ribot je još jednom pulskom svirkom dokazao svoju reputaciju jednog od najoriginalnijih gitarista današnjice, glazbenika koji se ne boji eksperimentirati tijekom izvedbe, tražiti melodijsku liniju ili pak distorziju koja se u trenutku najbolje uklapa ili najviše odskače od ostatka kompozicije. Što mu je glava bliža tijelu gitare to je vjerojatnost da će iz nje izvući nešto izvanredno, a takvih je trenutaka tijekom koncerta bilo napretek. Brojna je publika to nagradila srčanim aplauzom i nadom da će se Ribot ponovo vratiti na pulsku Jazzbinu u nekim drugim ulogama.
Jazzbina se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH. Grada Pule, Zaklade Kultura Nova, sponzorstvom Arena Hospitality Group. Partneri su Dnevni boravak Rojca, Radio Rojc i Radio na ledu.
