31. Sa(n)jam: Doručak s Andrejem Blatnikom

Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri

03.12.2025.

Gost Doručka s auto­rom peti dan Sajma bio je veli­ki slo­ven­ski Andrej Blatnik. Blatnik je izvan­red­ni je pro­fe­sor Izdavačkih stu­di­ja na Sveučilištu u Ljubljani te autor pet roma­na, šest zbir­ki krat­kih pri­ča i šest knji­ga ese­ja. Dobitnik je neko­li­ko zna­čaj­nih knji­žev­nih nagra­da. Njegove su pri­če pre­ve­de­ne na više od 40 jezi­ka te objav­lje­ne u knji­žev­nim časo­pi­si­ma i broj­nim anto­lo­gi­ja­ma među koji­ma se isti­ču anto­lo­gi­je Best European Fiction 2010. i Short: An International Anthology of Five Centuries of Short Short Stories.

U pri­je­vo­du mu je objav­lje­no oko 40 knji­ga na 14 jezi­ka, uklju­ču­ju­ći i sedam na hrvat­skom jezi­ku. Sudjelovao je na knji­žev­nim fes­ti­va­li­ma diljem svi­je­ta, u Međunarodnom pro­gra­mu za pis­ce na Sveučilištu u Iowi 1993. godi­ne. Dobitnik je niza sti­pen­di­ja, uklju­ču­ju­ći Fulbrightovu.

Blatnik je u raz­go­vo­ru s Aljošom Pužarom rekao da voli miks sve­ga mogu­će­ga – od kla­si­ke do pun­ka, pa tako i u knji­žev­nos­ti, pa je ta mje­ša­vi­na utje­ca­la na nje­ga. Svirao je bas gita­ru i bio član punk ben­da pa se i dalje sma­tra pun­ke­rom iako je nje­go­va glaz­be­na kari­je­ra bila vrlo kratka.

No nje­go­va je knji­žev­na kari­je­ra jako plod­na; napi­sao je pet roma­na, šest zbir­ki pri­ča, šest krat­kih ese­ja, radio dra­me, pisao udž­be­ni­ke za kre­ativ­no pisa­nje… Oduvijek je fas­ci­ni­ran ame­rič­kom knji­žev­noš­ću i pop kul­tu­rom, o tome je pisao i dok­to­rat. Prekretnica u kari­je­ri bio je za nje­ga bora­vak na među­na­rod­nom pro­gra­mu u Iowi gdje je bora­vio uz pis­ce iz cije­log svi­je­ta, njih 30, što je bilo jako zanim­lji­vo te su i danas, nakon 30 godi­na osta­li prijatelji.

Blatnik je knji­žev­ni­ka u sebi otkrio jako rano, još je kao četve­ro­go­diš­nji dje­čak odla­zio samos­tal­no u knjiž­ni­cu, posu­đi­vao je i čitao knji­ge, a u sred­njoj ško­li već je objav­lji­vao, pisao tek­s­to­ve za punk bend, a prve pri­če u izaš­le su mu u knji­žev­nim maga­zi­ni­ma. Prvu knji­gu obja­vio je s 20 godi­na što mu je, čini se, bilo prerano.

No danas vra­ća taj dug – veli­ka je pot­po­ra mno­gim mla­dim pis­ci­ma koji­ma poma­že i objav­lju­je nji­ho­va dje­la, tru­di se pomo­ći im i doves­ti ih kao pre­da­va­če na fakul­tet kad on ode u mirovinu.

„U Sloveniji ima puno mla­dih na raz­nim podru­čji­ma koji poka­zu­ju da mla­di mogu dos­ta napra­vi­ti. Skupina mla­dih žena napra­vi­le su pokret, oku­pi­le se i jed­ne dru­gi­ma poma­žu, to je važan kolek­tiv i čini mi se jedi­ni mogu­ći put u bolje sutra“, miš­lje­nja je Blatnik.

Govoreći o tome kako je drža­ti u ruci svo­ju knji­gu, rekao je kako je fizič­ka knji­ga objekt i mi ga voli­mo kon­zu­mi­ra­ti: „U Sloveniji se elek­tro­nič­ke i audio knji­ge ne kupu­ju nego posu­đu­ju, što ima smis­la. Knjigu možeš čita­ti svo­jom brzi­nom, a audio knji­gu ne, sto­ga sma­tra da će knji­ge apso­lut­no pre­ži­vje­ti – to je jedan jako jed­nos­ta­van način komunikacije“.

Dodao je kako kod knji­ga ne moraš mis­li­ti o sig­na­lu, bate­ri­ji, deko­di­ra­nju… Jednostavna je za uporabu.

Blatnik radi za važ­nu slo­ven­sku izda­vač­ku kuću Cankarjeva založ­ba koja objav­lju­je uglav­nom juž­nos­la­ven­ske auto­re. Višestruko je nagra­đi­va­ni autor, a već je dobio nagra­du i za život­no dje­lo kao ured­nik. Iako se namje­ra­va umi­ro­vi­ti kao pro­fe­sor, još ima mno­go dru­gih stva­ri koje želi raditi.

Uz to što pre­da­je stu­den­ti­ma, i dalje radi kao izda­vač što sma­tra izu­zet­no važ­nim jer, kako kaže, ne možeš pre­da­va­ti teori­ju ako se ne baviš praksom.

Knjige su mu pre­ve­de­ne širom svi­je­ta, 50 knji­ga na 15 do 18 raz­nih jezi­ka među koji­ma i orij­ski – jezik jed­ne indij­ske drža­ve: „Knjige su mi pre­ve­de­ne na tri ili četi­ri indij­ska jezi­ka. One se pre­va­đa­ju s engle­skog jezi­ka i iako se nešto sigur­no izgu­bi u pri­je­vo­du, sre­tan sam što moja dje­la dola­ze do nove publi­ke. Ima neke utje­he u tome kad se govo­ri o tome da nit­ko ne čita“.

Iduća nje­go­va knji­ga bavi se puto­va­nji­ma, „Knjiga na putu“ uje­di­nju­je nje­go­ve opse­si­je, puto­va­nja i knji­ge: „U ovoj knji­zi sli­je­dim rije­či, opi­su­jem sebe kako s kufe­rom knji­ga putu­jem i raz­mje­nju­jem ih u knji­ža­ra­ma diljem Azije što je moja život­na strast – dobi­ti nove knji­ge za čita­nje i pri­ča­ti s lju­di­ma s koji­ma se susre­ćem o knji­žev­nos­ti i nje­nom ops­tan­ku te o kul­tu­ri općenito“.

Kako je rekao, u vri­je­me dok su lju­di puto­va­li i čita­li knji­ge, nji­ho­va raz­mje­na bila je popu­lar­na, danas put­ni­ci uglav­nom čita­ju elek­tron­ske knji­ge. No on ih voli zamje­nji­va­ti i to u Ljubljani čini sva­ki dan putem kući­ca za knjige.

Na pita­nje po čemu se pre­poz­na­ju pro­gre­siv­ne knji­ge, Blatnik je rekao da se to ne može una­pri­jed odre­di­ti već se to čini retro­grad­no, što je problem.

Govoreći o slo­bo­di govo­ra sma­tra da je ona i dalje ugro­že­na, i više nego sedam­de­se­tih ili osam­de­se­tih godi­na kad su lju­di bili otvo­re­ni­ji za nove ideje.

„Ima još moguć­nos­ti da se opa­me­ti­mo ali tre­ba­mo vođe svi­je­ta koji čita­ju pa samim time i mis­le šire“, nagla­sio je.

Blatnik pro­mo­vi­ra ide­ju da je pisa­nje mogu­će uči­ti koja je pove­za­na s nje­go­vim borav­kom u Americi gdje su teča­je­vi i radi­oni­ce kre­ativ­nog pisa­nja vrlo popu­lar­ni. Zahvaljujući podu­ča­va­nju, mno­gi su slo­ven­ski pis­ci dobi­li nagra­de, poseb­no knji­žev­ni­ce lju­bav­nih roma­na koji su ondje danas jako popularni.

„Knjige čita­ju uglav­nom žene i neo­bič­no je da ih pišu uglav­nom muškar­ci“, izja­vi je i dobio aplauz.

Za umjet­nu inte­li­gen­ci­ju mis­li da neće nikad zami­je­ni­ti knji­žev­ni­ke, sma­tra da ona može napi­sa­ti jedi­no roman za umjet­ne ljude.

„Književnost nas još uvi­jek može potak­nu­ti i oslo­bo­di­ti, ali ne kao nekad, sad smo oku­pi­ra­ni mno­gim dru­gim stva­ri­ma, a knji­žev­nost je samo jed­na od njih. Ali kao vječ­ni opti­mist mis­lim da tre­ba­mo samo malo izdr­ža­ti i da će opet svi čita­ti knji­žev­nost“, zaklju­čio je Blatnik.