Sa(n)jam knjige u Istri: Predstavljena knjiga „F32“ Aleksandra Stankovića
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Sa(n)jam knjige u Istri
Poznato TV lice, Aleksandar Stanković, gostovao je na 31. Sa(n)jam knjige u Istri te promovirao knjigu „F32“, svojevrsni nastavak knjige „Depra“ koja je polučila velik uspjeh kod publike.
U razgovoru s Emirom Imamovićem priznao je kako je svjestan da je „Depra“ imala dobar odaziv (i) zbog njegove popularnosti.
„Velika i važna stvar je što radim na televiziji, to je najbolji način da knjigu, zbog važnosti teme, što više ljudi čita. Čak za sve one koji nisu čitali „Depru“, to ništa neće značiti kada uzmu ovu novu knjigu, „F32“, u ruke. Iz nje će saznati zašto je nastala, što je bilo prije te knjige, a onda će ući u jedan nevjerojatan labirint ljudskih priča, podijeljenih u dva dijela“, ispričao je Stanković.
Knjiga „F32“
„U prvom dijelu knjige su reakcije na „Depru“. Ima ih svakakvih, ali najviše su pozitivne. Ja sam znao da će biti pozitivne, ali nisam znao da će biti tako mnogobrojne. To govori o jednoj svijesti ljudi koji ipak sve više imaju spoznaju o tome što su mentalne bolesti. Ovdje opisujem i te pozitivne, ali i negativne reakcije, npr. spominjem i bivšu urednicu, koja je imala potrebu reći da sam totalni lažnjak i da to sve radim zbog para“, kazao je.
Nije mislio da će pisati drugu knjigu: „To mi je bilo kao nekakvo ‘parazitiranje’ moje bolesti. Međutim, kada sam vidio kolike su reakcije i kako one izgledaju, odlučio sam da ću napisati knjigu kao neko malo svjedočanstvo vremena u kojem živimo“.
Posebice stoga što su nakon izlaska prve knjige ljudi imali potrebu otvarati mu se i pričati o njihovim iskustvima s mentalnim bolestima: „Kao da je neka mala slavina otvorena, samo su imali potrebu ispričati svoje priče, ništa ne tražiti od mene. 95 posto ljudi koji mi pristupa ništa ne traži od mene, nego mi samo imaju potrebu reći da i oni nešto slično proživljavaju ili netko njihov. I onda sam ja neke od tih priča zapisivao, promijenio identitete ljudi, malo to literalizirao i u drugom dijelu stavio u knjigu“.
Kako je naglasio, time je htio ostaviti neko svjedočanstvo vremena u kojem živimo. Unatoč tome što je ono surovo, svijest ljudi o depresiji se mijenja. Kako je rekao, ljudi ima potrebu govoriti o tome, što najviše vidi na ovim mnogobrojnim nastupima po knjižnicama u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini…
Siguran prostor na promocijama
„U tih sat vremena koliko ja govorim i predstavljam knjigu, imam dojam da stvorimo neki siguran prostor za ljude koji su u publici, tako da se to često pretvori u neku malu kolektivnu psihoterapiju, jer ljudi koji nikada nisu govorili o svojim problemima, samo ustanu i kažu koji problem imaju“, rekao je.
Tako je jedna cura od 19 godina ispričala kako se bori s mentalnom bolešću zbog koje je šest mjeseci provela u bolnici. Međutim, osjetila je da je to neki siguran prostor i sama sebe je hrabrila u tom trenutku, govoreći je mucala je, no rekla je kako se nada da će jednog dana biti koristan član društva i raditi kao socijalna radnica kad završi studij.
„Što je ovo zanimljivije, sutradan mi se njezina mama javila koja nije bila na promociji, a koja je čula da je njena kćer istupila i to joj je bilo ravno čudu jer ona nikada ne govori o tome što joj se događa. Tako da malo po malo i na taj način mijenjamo svijest ljudi da je potrebno govoriti o taj temi“, naglasio je Stanković.
Govoreći o promociji knjiga o depresiji, priznao je da nije znao kako će se osjećati kad bude iznosio svoju priču o tome pred puno ljudi. No ispostavilo se da nakon njih bude puno bolje, veseliji je i ima osjećaj da radi nešto korisno te mu one ne predstavljaju problem.
Ponekad se nađe i teškoj situaciji kad čuje da se s teškim problemima bore djeca ili mladi, a on im ne može pomoći. No uglavnom ima osjećaj da radi nešto društveno korisno.
Najgledaniji politički show u zemlji
Njegova emisija Nedjeljom u 2 ide već 26 sezona. Iako stres može biti jedan od okidača u slučaju depresije, on i dalje radi isti posao jer ga voli.
„Ja imam određenu dozu ekshibicionizma u sebi. Da nemam, ne bih 26 godina bio na televiziji“, izjavio je Stanković.
„U trenutku kad sam radio emisije s političarima bio sam entuzijastičan, a kasnije kad sam gledao na te moje emisije, taj entuzijazam je malo kopnio i zbog toga sam nakon svih tih silnih godina koje radim Nedjeljom u 2 s političarima, zamolio moje uredništvo da to više ne budu političari. Ne zato jer su oni nužno loši ljudi, nego stekao sam dojam da je pomalo beskorisno to što radim. Da sam se ja sam potrošio te da već 20 godina dobivam iste odgovore na ista pitanja. To ne znači da s političarima ne treba razgovarati, pa sam urednicu molio da to radi netko drugi, a meni da da neki drugi termin. Mislio sam da bi možda na nekom drugom području mogao dati nešto više“, ispričao je.
Međutim, dobio je podršku da razgovore o drugim temama radi u istoj emisiji i samo je bilo pitanje kako će to na kraju ispasti. Pokazalo se dobrim. Naime, prema istraživanjima, emisija je izgubila muškarce iznad 50 godina, ali dobila gledanost žena i populacije od 20 do 25 godina, dok su društvene mreže eksplodirale.
No, pokazalo se da je promjena koncepta emisije također uzrok pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja.
„Moj je posao izrazito stresan, bez obzira kako ga ja radim. A liječnici kažu da je, kad je o depresiji riječ, 50 posto genetika, a 50 posto trauma. Ja u životu neke traume nemam ali sam u ovom poslu već jako dugo. Ja sam godinama mislio da sam ja od teflona, da se taj stres od mene odbija ili da prolazi kroz mene. I godinama sam tu neku anksioznost koja mi se znala pojavljivati nakon određenih emisija, ignorirao“, rekao je Stanković priznavši da mu je u dva navrata bilo toliko loše da je jedva „odvozio“ emisiju.
Vjetar u kosi
Izuzetno zahtjevno bilo je i snimanje serijala „Vjetar u kosi“ gdje je njih osam bilo sa Stankovićem na terenu i putovalo te snimalo po 20 dana u komadu. Uoči zadnje sezone, ispričao, bilo mu je toliko loše da nije znao hoće li uspjeti odraditi snimanja.
„Tri, četiri mjeseca trajao je taj loš period. Promijenili su mi terapiju kojoj je trebalo neko vrijeme da počne djelovati no onda sam ponovo dobio želju za radom, pa i za životom te snimio zadnju sezonu emisije“, ispričao je.
Kad umjetna inteligencija piše
Svaka pričica u novoj knjizi nosi svoju dramu, neki pisac daleko vještiji od mene, mogao bi od njih napraviti roman.
Potresne su jer govore o teškim sudbinama ljudi, ali i tople jer donose tračak nade i vjeru da i za najteže mentalne bolesti ima nade u bolje sutra.
„Možda će vam biti zanimljiva činjenica da sam, u pripremi tih priča, zamolio umjetnu inteligenciju da napiše jednu takvu priču, i uvrstio sam je u knjigu. Nitko osim moje supruge nije otkrio koja je to priča. Čak mi se jedna novinarka iz Beograda javila za intervju rekavši kako joj je baš ta priča najbolja. Kaže da ona daje neku nadu. Onda znate koliko je sati kad je umjetna inteligencija u pitanju“, izjavio je Stanković na kraju.
