Filmski zapisi o jadranskim brodogradilištima bilježe kompleksnost, ali i kontradikcije moderniteta u koji su utkane brodograditeljska kultura i tradicija
Predavanje „Jadranska brodogradilišta i brodovi na dokumentarnom filmu“ Andree Matoševića
Priredio B. V.
Predavanje „Gorostasni čelični organizmi – Jadranska brodogradilišta i brodovi na dokumentarnom filmu“ održao je sinoć, 24. veljače, u Rovinju dr. sc. Andrea Matošević s pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile. Pred publikom pristiglom iz cijele Istre, predavanje je održano u Velikoj dvorani Doma kulture, a u ciklusu javnih predavanja u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Grada Rovinja – Rovigno.
Kroz prizmu industrijskog filma, odnosno niz isječaka iz dokumentarnih filmova, filmskih novosti i ulomaka iz emisija snimljenih najvećim dijelom u pulskom Uljaniku, riječkom 3. maju i splitskom Brodosplitu, dr. sc. Andrea Matošević, o nekad svjetski poznatim jadranskim brodogradilištima govorio je iz antropološke i kulturološke perspektive. Ukazao je pritom na važnost promjene rakursa u promišljanju i vrednovanju tradicije brodogradilišta u nas. Na iznimno zanimljiv način, filmskim dokumentima, ali i brojnim, široj javnosti manje poznatim činjenicama do kojih je došao kroz svoj znanstveno-istraživački rad, dr. sc. Matošević je predstavio načine i teme kojima su široj publici predstavljani vrhunski uspjesi naših brodogradilišta i industrije brodogradnje, a čiji je „zenit odavno iza nas“.
„Od simboličkog značaja pojedinih plovila, preko mjesta koja su posjećivali predstavnici visoke politike pa sve do tehnički izrazito zahtjevnih i inovativnih postignuća, brodogradilišta i brodovi koji se u njima konstruiraju predstavljaju moćan i reprezentativan rukavac industrijskog moderniteta kroz drugu polovicu 20. stoljeća“, istaknuo je dr. sc. Matošević, te ustvrdio da filmovi snimljeni u našim brodogradilištima bilježe kompleksnost, ali i kontradikcije moderniteta u koji su istovremeno utkane brodograditeljska kultura i tradicija.
Temu je otvorio filmskim zapisom „Obnova Pule“ Hrvoja Sarića iz 1947. godine, u kojem su vidljive i ruševine u Uljaniku nakon bombardiranja. Slijedi niz dokumentarnih prikaza od 1950-ih nadalje iz pulskog, riječkog i splitskog škvera, kroz koje se prikazuje svakodnevica brodogradilišta, slave rad i radni uspjesi, posebno porinuća. Međutim, ističe dr. sc. Matošević, pogled kamere, kao „oka javnosti“ je vrlo limitiran: „ne otkrivaju se tajne“, o nesrećama ili neuspjesima se ne govori, ili o tome tek saznajemo vrlo, rijetko, između redaka .
„Veza između čovjeka i broda nije obična veza, a posebno zanimljivo u brodogradilišnoj kulturi je to da se oko brodova pletu različite priče, brodovi su metafore našeg imaginarija, o njima se često govori kao o živim bićima, a ne o stvarima. O brodovima se govori kao o subjektima, koji imaju svoje tijelo, biografiju, sudbinu. Brodovi su organizmi koji se rađaju, imaju svoje putovnice, oni stare i umiru na brodskim grobljima, imaju svoje ‘posmrtne brodo-ceremonije’“, naglasio je dr. sc Matošević. Istaknuo je i da su u razdoblju velikih uspjeha brodogradilišta, filmovi svjedočili o njihovoj samodostatnosti, a brodograditelji i članovi njihovih obitelji mogli su u tim „gradovima unutar gradova“ zadovoljiti i svoje različite potrebe. Tako je, primjerice, unutar „3. maja“ djelovala zapažena škola amaterskog filma, brodogradilišta su imala brojna sportska društva, ali i zdravstvene stanice u kojima je bio vrlo visok standard zdravstvenih usluga za brodograditelje i članove njihovih obitelji.
Tijekom predavanja prikazani su, među ostalim, isječci iz filmova i filmskih žurnala: „Naša brodogradilišta i brodograđevna industrija“ Branka Marjanovića (1955.), „Hruščov u Jugoslaviji“ (Filmske novosti 39, 1956.), „Brod“ Ante Babaje (1957.), „Gradnja čeličnog broda“ Nikše Fulgosija (1959.), „Pulski navozi“, Branka Bauera (1970.), „Brodograđevna industrija Split: Zapisi iz škvera“, Z. Bakovića, A. Baučića, V. Vrdoljaka, A. Pivčevića, O. Mlakara, M. Prebila, R. Lisjaka, N. Tanhofera, A. B. Vrdoljaka (1984)…
„Nijedan od ovih filmova nema socijalno impostiran narativ, oni su zaluđeni tehnološkim i gospodarskim uspjesima brodogradnje. U prvom planu su brodovi. Tako je sve do 1990-ih i filma „Godine hrđe“ Andreja Korovljeva (1999÷2000), koji radi inverziju, izlazi iz brodogradilišta i povezuje privatni život brodograditelja s njihovim radom. Film Andreja Korovljeva prekretnica je u prikazu brodogradilišne dinamike, on prikazuje brodogradilište kao socijalno nepomirenu sredinu“, istaknuo je dr. sc. Matošević.
U završnici izlaganja, kao zorna slika dramatičnog potonuća brodograđevne industrije, nekad snažne gospodarske grane, ali i paradoksalnog odustajanja od moćne inženjersko-tehničke djelatnosti i to u današnjem vremenu koje obilježava STEM, izdvojen je završni ulomak iz reklame za kladionicu, koja je snimana u zagrebačkom Brodarskom institutu 2023. godine. Tako je istodobno i kontradiktorno u odnosu na stvarne zahtjeve našeg vremena, ali i doslovno „Brodarski“ – koji je sedam desetljeća bio simbol inovacija u Hrvatskoj i najznačajniji istraživački centar vezan uz brodogradnju – danas pretvoren u Super Casino, naglasio je dr. sc. Matošević.
Međutim, završni ton predavanja ipak je imao optimističnu notu: dr. sc. Matošević izdvojio je citat Ante Babaje iz filma „Brod“ (1957), a prema kojem su „Brodovi ljudske ruke ispružene za širinama, oči rastvorene u nemir svijeta…“
Dodajmo i da je lajtmotiv predavanja bila turbulentna priča o nekoliko života jednog broda, koji je najpoznatiji kao Titov školski brod „Galeb“, „brod mira“, odnosno „brod nesvrstanih“, a izgrađen je u Genovi 1938. kao fašistički brod za prijevoz banana i konstruiran prvotno kao kolonijalni brod. Danas je u riječkom škveru, upravo je ovih dana oštećen kada je turski brod udario u njega… Filmski zapisi svjedoče da je u Rijeci bio i potopljen nakon svoje neslavne „ratne prošlosti“ u Drugom svjetskom ratu, a obnovili su ga 1960-ih radnici Uljanika na danas nepostojećim suhim dokovima, i zbog ljepote mu nadjenuli ime „Galeb“.
Dr. sc. Andrea Matošević redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i jedan od suosnivača Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS) pri istom Sveučilištu. Objavio je šest monografija te je za „Kolos Jadrana: Industrijski film i brodogradilište Uljanik u drugoj polovici XX. Stoljeća“ (2023.) dobio Nagradu „Milovan Gavazzi“.
