Razgovor s redateljem Jakovom Benčićem: „Pulu treba malo ‘bocnuti’ da se nastavi njena bogata filmska povijest“
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije P. A. i Sara ŠIJAN iz arhiva Monte Librića
Video kritike u kojima djeca i mladi imaju ulogu književnih kritičara – jedna su od ovogodišnjih novosti 19. Monte Librića – Festivala dječje knjige u Puli.
Važnu ulogu u nastanku ovih video kritika – u kojima djeca predstavljaju knjige autora koji gostuju u programu Piknik s autorom na Libriću – imao je Jakov Benčić, student režije iz Pule, koji ih je snimao i režirao. On je ujedno i vodio djecu kroz proces snimanja sve do finalnog proizvoda.
Jakov Benčić, student je 1. godine diplomskog studija Filmske i televizijske režije, usmjerenje Igrani film. Rođeni Puležan, svoja prva filmska iskustva stjecao je upravo kroz radionice Monte Librića i Pula Film Festivala, a kroz srednju školu realizirao je nekoliko kratkometražnih filmova te kasnije s istim suradnicima pokrenuo Kino15+, filmski program Kina Valli od mladih – za mlade. Njegov završni igrani film “Ostatak dana” trenutno je u montaži, a prati dvoje djece koji s ocem sezoncem provode zadnji dan ljeta na benzinskoj pumpi.
„Jakov Benčić, koji je kao dijete sudjelovao na Pustolovnom ljetu s Monte Librićem i odrastao uz naš Festival, sada je ovdje angažiran kao profesionalac. Ova je suradnja pravi primjer kako naš Festival ne samo da potiče ljubav prema knjizi, nego i dugoročno oblikuje mlade ljude koji nam se vraćaju kao stvaratelji i suradnici“, rekla je Slavica Ćurković, direktorica Monte Librića.
Video radovi mogu se pogledati na društvenim mrežama Monte Librića (Facebook i Instagram) i YouTube kanalu Monte Librića https://www.youtube.com/@MonteLibrić. Taj projekt video-kritika za djecu i mlade podržala je Istarska županija.
Jakova smo upitali kako mu je bilo raditi na Libriću, na kojem je i sam nekad polazio radionice, na što nam je rekao: „Na Libriću je bilo divno! Jako me razveselio poziv koji sam dobio od Slavice Ćurković prije koji mjesec; rekla je da ima ideju da za u ovogodišnji festival dodamo video-komponentu i tu su nastale tzv. videokritike. Sedmero djece govori o sedam knjiga koje se promoviraju na festivalu. Shvatili smo da bi to trebala biti opuštena forma, dvije do tri minute po knjizi, u kojoj kombiniramo razgovore s djecom o pročitanim knjigama i autorske „piknike“ na kojima pisci i spisateljice, a ponekad ujedno i ilustratori, govore o svojim knjigama. Tu nastaje neka vrsta dijaloga: vidimo što je autoru bilo bitno u procesu stvaranja, i što se primilo kod pojedinog djeteta. Snimanje je bilo jednostavno i opušteno, no ja sam htio same kritike dostavljati za vrijeme festivala, pa je montaža bila zahtjevna, i dalje nisam gotov, ali izašla je jedna kritika dnevno i koliko vidim, dobro su se primljene“.
Jakov nam je rekao kako mu kao mladom redatelju/studentu ovakve prilike za rad puno znače: „Zapravo je ovo prvi put nakon duljeg vremena da sam došao u Pulu radi profesionalnog angažmana u kojem radim ‘po narudžbi’, ali u kojem vodim glavnu riječ. Razgovore s djecom je vodila Slavica, a osim toga sam sve napravio samostalno. Podržala me i MedVid produkcija s ustupanjem opreme, s njima isto često radim, ali ovdje sam ipak bio u ulozi redatelja, i baš mi je drago da me takva prilika dočekala dok sam još na studiju. Nadam se da će ih u budućnosti biti još, dobro je povremeno maknuti se od tzv. autorskih projekata koje radim na fakultetu, u koji unosiš i vežeš jako puno sebe pa bude teško zadržati hladnu glavu. A pogotovo je lijepo kad radiš s mladima i djecom, te za kulturnu instituciju“.
Mnogi mladi se žale da im Pula ne pruža mnogo i da tu nemaju prilike za rad i napredak. Međutim, Jakov Benčić je, kao i neki njegovi kolege, upravo u Puli stjecao prva filmska iskustva i praktički sam sebi stvarao prilike za rad i učenje, pa i uživanje u filmu.
Upitali smo ga za komentar i što bi poručio mladim Puležanima, npr. srednjoškolcima.
„Istovremeno se slažem i mislim da Pula može puno napredovati u kulturnom životu koji pruža mladima, ali iz moje pozicije zadnjih, recimo pet godina, i nisu tako loše. Ako uzmemo filmsko stvaralaštvo kao primjer, osnovan je Kino15+, filmski program od mladih za mlade, kroz koji osim što prikazujemo filmove u Kinu Valli smo i realizirali i podržali brojne kratkometražne filmove te čak četvero studenata iz Pule i okolice – Vodnjana i Savičente, upisalo je studij filmske režije na Akademiji u Zagrebu, a to su Teo Morosin, Frane Pekica, Masimo Paris i ja“, napomenuo je.
Podsjetio je i na to da su nedavno Marta Vede i Matija Šajatović napravili samostalan film totalno neovisan od njihove ekipe: „Dakle, tu se nešto događa. Međutim, upravo film Matija i Marte tematizira nedostatak alternativne scene i tu mislim da su u pravu. Osim par velikih koncerata u Areni i povremenog programa kluba Kotač, ne nudi se puno za „alternativce“, a čak i mainstream klubovi mi se čini da ne rade redovito. Nadam se nekad u budućnosti intenzivnije baviti pitanjem filmskog stvaralaštva za mlade u Puli – kroz radionice i slično“.
Istaknuo je kako Pula ima dugu i bogatu (filmsku) povijest, ali da mu se čini da je treba malo „bocnuti“ kako bi osigurali da se to nastavi.
