25. Sa(n)jam knjige u Istri: Predstavljanje romana “Isijavanje” Namika Kabila

Priča o univerzalnim životnim požarima i intimnim zgarištima

• Posljednje predstavljanje u sklopu programa Grad 25. Sa(n)jam knjige u Istri održano u subotu, 14. prosinca bilo je rezervirano za roman „Isijavanje“ Namika Kabila. Uz autora su o knjizi govorili moderator Emir Imamović Pirke i Marina Vujčić, urednica biblioteke Verbarij nakladničke kuće Hena com u čijem je izdanju roman objavljen.

Namik Kabil, filmski redatelj i pisac rođen je 1968. u Tuzli, a djetinjstvo i mladost proveo je u Trebinju gdje se i odvija radnja romana. Njegovo književno i filmsko stvaralaštvo obilježio je i boravak u SAD-u kamo je, uslijed ratnih zbivanja, otišao 1993. i proveo sljedećih devet godina. Osim „Isijavanja“ napisao je i roman „Sam“ te „Amarcord“ po kojem je poznat pulskoj publici jer ga je predstavio na 21. Sa(n)jam knjige u Istri, 2015. godine.

Na pitanje moderatora kako se osjeća u Puli nakon toliko vremena te je li se štogod promijenilo, napomenuo je kako na samom sajmu ne primjećuje veće promjene te da se pred pulskom publikom osjeća jednako opušteno i dobro kao i prije četiri godine.

U romanu „Isijavanje“ emigrant Besim, uvjeren da je otporan na prošlost, vraća se iz Švedske u rodnu Hercegovinu s namjerom da proda kuću, no kuća mu to jednostavno ne dopušta, za nju i Trebinje vežu ga uspomene na majku koja je umrla u progonstvu, uspomene na nekoć zabranjenu ljubav prema ženi koja ne prestaje nositi crninu za bratom stradalim u ratu, tu su i prijateljstva, neraskidiva unatoč kušnjama, ljubav prema pejzažima, bojama, mirisima, okusima i drugim osjetilnim kodovima zavičaja i odrastanja.

Namik Kabil iskustva rata, gubitka najbližih, emigracije, iskorijenjenosti i nostalgije pretače u priču bez viškova i bez manjkova, priču o univerzalnim životnim požarima i intimnim zgarištima.

Budući da se osim književnošću bavi i filmom, autor je nekoliko nagrađivanih dokumentaraca i scenarija za igrane filmove, od kojih je publici vjerojatno najpoznatiji „Kod amidže Idriza“, nije bilo moguće izbjeći opasku kako se u njemu isprepliću pisac sa scenaristom i režiserom. Namik Kabil rekao je da su po njegovom mišljenju i stvaralačkom iskustvu književnost i film dvije vrlo bliske umjetnosti te dodao da je i Josip Mlakić, također književnik i scenarist, primijetio kako je „Isijavanje“ roman filmske strukture, roman koji bi se lako dao pretočiti u film.

Emir Imamović Pirke obratio se zatim urednici pitanjem kako je bilo uređivati „Isijavanje“.

Marina Vujčić odgovorila je da je to za nju bilo divno uredničko iskustvo, kao i uređivati „Amarkord“ četiri godine ranije. Takva književna djela daju smisao uredničkom poslu, no i nakon prolaska tehničkog dijela, kad je roman čitala iz pozicije „obične“ čitateljice, on nije gubio snagu i autentičnost doživljaja, već naprotiv, otkrivao se u sve dubljim i sve životnijim slojevima. Priča je to o odlascima i dolascima, o čupanju čovjeka iz korijena da bi ga presadili drugdje, priča o ratu i ljubavima koje se rasplamsaju kad puhneš u njihov pepeo, priča o prijateljstvu i o jeziku, priča koja je i njoj samoj pomogla nakon bolnog iskustva gubitka bliske osobe.

I sve to na nešto više od 150 stranica, našalio se moderator, da bi u ozbiljnijem tonu dodao kako je fascinantna ta Kabilova ekonomičnost u tekstu. Marina Vujčić odvratila je da pisce velikima čini ispravan omjer rečenog i prešućenog, karakterističan za oba romana Namika Kabila. Bitno je ono što se iščitava između redova, ono neizrečeno što se u „Isijavanju“ čuje i osjeti. Pisac je zahvalio urednici i napomenuo kako bez njezine podrške najvjerojatnije ne bi ni bilo ove knjige.

„Dom je tamo gdje si se rodio, sve ostalo su stanovi“, citirao je zatim moderator pisca i novinara Teofila Pančića, što mu je poslužilo kao šlagvort da postavi Kabilu pitanje o važnosti pojma dom. Kao što ni kuća na naslovnici knjige nije njegova, objasnio je on, tako ni knjiga nije autobiografska, ali je vrlo osobna. Svoje formalno filmsko obrazovanje stekao je u SAD-u i ono što je, živeći tamo godinama, primijetio jest nevezanost ljudi za prostor u kojem žive. U nas je prostor dio koji je obilježen i koji obilježava čovjekov život. Njegov junak Besim prodaje kuću, a moli Boga da je ne proda, slično kao što Čehovljevi junaci prodaju višnjik u istoimenoj drami. Vjerojatno je to neka naša slavenska iracionalna dimenzija, nije sasvim jasno je li to dobro ili loše, ali moguće je da pišemo i uopće stvaramo umjetnost upravo zbog toga što ne možemo sve racionalizirati.

Druga tema romana, važna koliko i tema kuće, jest grad. Trebinje je jedan od glavnih likova i stranice posvećene njemu spadaju u najupečatljivje stanice knjige, na njima i onaj tko u tom gradu nikad nije bio može osjetiti njegovu atmosferu, ljude, podneblje, okuse, mirise… Sve to dočarano je vrlo filmično, kao i sam kraj priče prepušten liku taksista da ga dovrši.

Likovi romana često mu se otmu, priznao je pisac, ni on sam ne zna kako će oni postupiti u nekom ključnom trenutku, ali upravo to doprinosi njihovoj izvornosti kao i karakterizacija kroz jezik, moraju biti takvi da bi bili realni, u protivnom sve je mrtvo slovo. Korištenja lokalizama nije se bojao, već naprotiv smatra da oni doprinose autentičnosti romana.

Glavni junak Besim suočava se s trima vremenskim razinama: s predratnom, ratnom i poratnom i suočavajući se s tim etapama suočava se sa samim sobom i s vlastitim suočavanjima. Pokušava se uhvatiti u koštac s pitanjima većima od sebe, što iziskuje hrabrost. Jedno od ključnih pitanja koje ga muči, iako su prošle godine i za sve je kasno, jest i majčino protivljenje njegovoj mladenačkoj vezi s Crnogorkom Milicom. Je li u pitanju bila vjerska i nacionalna netrpeljivost ili se ipak radilo o majčinskoj posesivnosti?

Besim svoju etničku pripadnost ne smatra ključnom, ali ne može ni ne razmišljati o njoj. Govoreći o tome pisac se osvrnuo i na položaj današnjih Bošnjaka. Oni imaju državu, ali nemaju državotvorni mentalitet, što se vidi i u praktičnom životu. Nakon te konstatacije prisjetio se i života u Bosni u sastavu bivše Jugoslavije, mistificiranog pojma bratstva i jedinstva i onog u što se on naknadno izvrnuo, da bi zaključio kako su postojale bliske veze među ljudima različitih nacionalnosti, postojale su ljubavi i prijateljstva, ali bilo je i skrivenih tenzija i animoziteta više nego što priznajemo. Neizbježno je u ratnom i poratnom kontekstu govoriti i o odnosu Trebinja i Dubrovnika, ratnim razaranjima, ali i životu koji se obnavlja pokretan u prvom redu ekonomskim, ali i svim drugim životnim zakonima i svakodnevnim potrebama, te ljude veže i međusobno razumijevanje mentaliteta i sličan specifični smisao za humor.

Na samom kraju predstavljanja moderator je zamolio pisca da kaže što je još osim tradicije usmene književnosti, tradicije naracije tipične za Hercegovinu, odredilo jezik i stil njegova pisanja. Kabil je rekao da je to poezija, ona pomaže izražavanju najdubljih misli i osjećaja i nije uzalud Josif Brodski rekao: „Ako želite izgraditi stil, čitajte poeziju“. Osobno su mu omiljeni poljski pjesnici, osobito Zbigniew Herbert. I u samom „Isijavanju“ najmoćnije su upravo lirske stranice, prigušenih zatomljenih osjećaja, ali koje jednostavno isijavaju. U prilog toj tvrdnji pročitao je za kraj ulomak u kojem je opisan susret Besima s Milicom.

Nakon toga saznali smo od Marine Vujčić da je roman u polufinalu za književnu nagradu Fric.

Tekst Dušanka BABIĆ

Fotografije iz arhive 25. Sa(n)jam knjige u Istri

Leave a Reply


+ 6 = 14

KULTURISTRA – Webpage of the Department of Culture of the Region of Istria


Kulturistra.hr is a website project that was startedby the Region of Istria and Metamedij Association with the goal to develop the cultural information services in the Region of Istria.
The project wants to offer information about recent events, as well as give access to different data bases, which will contain information about all the people involved in the Istrian cultural scene, cultural events, international contests, and potential international partners. This project aims to improve the communication on the vertical and horizontal level, which means between cultural institutions of the Region of Istria, between institutions and artists, and between the cultural institutions, artists, and the public.

CONTACT US

captcha

Copyright © kulturistra.hr 2020 | Impressum