Razgovor: Techno Vikings objavili svoj prvi album u ožujku

06.04.2020.

Idemo svirati na ulicu čim padne zabrana

• Glazbeni sas­tav Techno Vikings, sači­njen od četvo­ri­ce sak­so­fo­nis­ta i jed­nog bub­nja­ra, obja­vio je u ožuj­ku svoj prvi album sa devet pje­sa­ma. Taman kad su ispla­ni­ra­li tur­ne­ju, zaka­za­li nas­tu­pe diljem Hrvatske i u Trstu, odštam­pa­li pla­ka­te – desi­la se karan­te­na. Njih je to poseb­no pogo­di­lo, jer je za nji­ho­vu glaz­bu kru­ci­ja­lan live nas­tup, kon­takt sa publi­kom, puto­va­nja i ulič­ne svir­ke. Kako su sve to doži­vje­li i koji su im dalji pla­no­vi, objaš­nja­va­ju u intervjuu.

Prešli ste dalek put – i figu­ra­tiv­no i fizič­ki – što ovaj prvi album zna­či za Vikinge?

- Ovaj album je bio jed­na veli­ka avan­tu­ra za Vikinge. Sve je kre­nu­lo počet­kom 2019. godi­ne kad smo star­ta­li sa crowd­fo­un­ding kam­pa­njom pre­ko inter­net stra­ni­ce Musicraiser.com koja slu­ži za finan­ci­ra­nje glaz­be­nih pro­je­ka­ta. Snimali smo u dva stu­di­ja, u trš­čan­skom Urban stu­dio i u stu­dio PartyZan u Puli. Dizajn cove­ra pot­pi­su­je Vibor Juhas iz Pule i dra­go nam je da pri­ča oko stva­ra­nja albu­ma ima lokal­ne juna­ke. CD smo izda­li pre­ko inter­net­ske plat­for­me Distrokid tako da ga može­te naći na svim stre­aming kana­li­ma. Sve smo napra­vi­li sami, od pro­na­la­ska sred­stva, pisa­nja glaz­be, štam­pa­nja, izda­va­nja i dis­tri­bu­ci­je, tako da smo vrlo ponos­ni na naš prvi album.

U vašoj muzi­ci čuje se fler­to­va­nje s umjet­nič­kom muzi­kom, kako u autor­skim pje­sma­ma tako i u inter­pre­ta­ci­ja­ma (npr. Nino Rota). Št0 vam je bit­no u ovoj priči?

- Bitno nam je da nam je pje­sma dobra, da nam leg­ne, pa da l’ je to Nino Rota, Prodigy ili Gigi D’Agostino, nije bit­no. Bitna je ener­gi­ja koju uspi­je­mo pre­ni­je­ti na lju­de i, kada je dobra publi­ka i vra­ća nam tu ener­gi­ju kroz ples, stva­ra se neka vrsta ping-pong efek­ta koja onda zavr­ši u jako dobroj zaba­vi za nas i za lju­de u publici.

Specifični ste po tome što pre­no­si­te emo­ci­ju i stva­ra­te atmo­sfe­ru isklju­či­vo uz pomoć ins­tru­me­na­ta, toč­ni­je bez tek­s­ta. Koje su pred­nos­ti tog „uni­ver­zal­nog jezika“?

- Muzika je sama po sebi uni­ver­zal­ni jezik, nekad nije potreb­no razu­mje­ti tekst da bi vam se pje­sma svi­dje­la. Kod ins­tru­men­tal­ne glaz­be taj uni­ver­zal­ni jezik je još više nagla­šen jer nema jezič­ne barijere.

Kažete da ste bili u frci oko odga­đa­nja kon­cer­ta, kak­voj frci? Odnosno, što je za vas zna­či­la ta odgoda?

- Najveća frka je bila to što se još nije zna­lo dali će se virus pro­ši­ri­ti na Hrvatsku, pa nismo zna­li št napra­vi­ti do tje­dan dana pred prvi kon­cert. Prvo su nam odgo­di­li kon­cert u Trstu, jer je Italija prva zabra­ni­la sva okup­lja­nja, a nakon par dana i osta­le kon­cer­te. Na kra­ju odgo­đe­na nam je cije­la tur­ne­ja za pro­mo­ci­ju albu­ma, a već smo dogo­vo­ri­li sve kon­cer­te, napra­vi­li pla­ka­te, pro­mo­ci­ju i onda karantena.

Kao sas­tav koji je poz­nat po live nas­tu­pi­ma i puto­va­nji­ma, kako doživ­lja­va­te tre­nut­nu situ­aci­ju u kojoj je nemo­gu­će nas­tu­pa­ti na ovaj način?

- Otkazano nam je puno kon­ce­ra­ta u ovom raz­dob­lju i na nas koji živi­mo od glaz­be ovo je stvar­no težak tre­nu­tak. Promoviramo CD pre­ko neta, ali za band koji je poz­nat po live nas­tu­pi­ma ovo vri­je­me nije baš naj­bo­lje. Ne može­mo niti ima­ti pro­be, dva čla­na su u Italiji a tri u Hrvatskoj, od koji je jedan u samo­izo­la­ci­ji. Radimo nove aran­žma­ne, piše­mo nove pje­sme i čeka­mo da ovo ludi­lo završi.

Za sada su odlo­že­ni samo nas­tu­pi u ožuj­ku i trav­nju, kak­vi su vam dalji pla­no­vi povo­dom kon­cert­ne promocije?

- Još je sve u zra­ku jer ne zna­mo do kad će tra­ja­ti zabra­ne. Mi ima­mo tu sre­ću da smo ulič­ni band, tako da čim pad­ne zabra­na okup­lja­nja, ide­mo svi­ra­ti na uli­cu. Nadajmo se da će se do lje­ta situ­aci­ja vra­ti­ti koli­ko-toli­ko u nor­ma­lu i da ćemo moći nas­tu­pa­ti. Promociju CD‑a ćemo napra­vi­ti na jesen, još nema­mo kon­kret­ne datu­me, ali biti ćete oba­vi­je­šte­ni na vrijeme.

Razgovarala Marija STOJADINOVIĆ