POVIJESNI I POMORSKI MUZEJ ISTRE: PREDSTAVLJENO MONUMENTALNO KNJIŽEVNO DJELO

29.12.2022.

Valvasor u Istri – 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine kranjske

• Tekst i fotografije Paola ALBERTINI

• Promocija knji­ge „Valvasor u Istri 333 godi­ne od tiska­nja knji­ge Slava Vojvodine Kranjske“ odr­ža­na je u sri­je­du, 28. pro­sin­ca u Povijesnom i pomor­skom muze­ju Istre. Naime, uz izlož­bu o veli­čans­tve­nom tris­to tri­de­set i tri godi­ne sta­rom dje­lu Johanna Weicharda Valvasora „Slava voj­vo­di­ne Kranjske“ čije se pred­stav­lja­nje odr­ža­lo lje­tos, Povijesni i pomor­ski muzej pri­pre­mio je i pro­mo­ci­ju vri­jed­nog djela.

Autorice izlož­be „Valvasor u Istri“, Katarina Marić i Sunčica Mustač otkri­le su rezul­ta­te opsež­nog istra­ži­va­nja povi­jes­nog nje­mač­kog jezi­ka Valvasorove Slave i pre­zen­ti­ra­le svo­je pri­je­vo­de svih tek­s­to­va s temom Istre koje su uko­ri­či­le u knji­gu pod nazi­vom „Valvasor u Istri“. Opise istar­skih gra­do­va, kašte­la, crka­va, pri­ro­de i lju­di, te narav­nih i nad­na­rav­nih poja­va koje su ih pro­ži­ma­le, auto­ri­ce su na taj način odlu­či­le pred­sta­vi­ti sve­ko­li­koj publici.

Tom je pri­li­kom rav­na­telj Muzeja, Gracijano Kešac istak­nuo da je „Valvasor u Istri“ više od izlož­be te da će pro­mo­ci­jom knji­ge zaokru­ži­ti čita­vu pri­ču. Prisutne je poz­dra­vi­la i pro­čel­ni­ca za kul­tu­ru i razvoj civil­nog druš­tva Grada Pule, Emina Popović Sterpin istak­nuv­ši kako je riječ o iznim­nom pro­jek­tu te zahva­li­la auto­ri­ca­ma na sjaj­nom izda­nju knji­ge. Pročelnik za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je, Vladimir Torbica slo­žio se da je riječ o iznim­nom radu i pri­dru­žio se čes­tit­ka­ma cije­lo­me timu.

O knji­zi su govo­ri­li i dr. sc. Marijan Bradanović, redov­ni pro­fe­sor na kate­dri za povi­jest umjet­nos­ti Sveučilišta u Rijeci te dr. sc. Dean Krmac iz povi­jes­nog druš­tva Histria iz Kopra. Dr. sc. Dean Krmac iz povi­jes­nog druš­tva Histria iz Kopra istak­nuo je da posri­je­di nije kata­log izlož­be te da je ova knji­ga puno više od kata­lo­ga: „Riječ je o trans­krip­ci­ji dije­lo­va knji­ge s goti­ce koji se odno­se na Istru te pri­je­vod s „mit­tel­hoc­h­de­ut­s­c­ha“ na stan­dard­ni nje­mač­ki a potom na hrvat­ski jezik”.

Istaknuo je kako je Valvasor zajed­no sa svo­jim pri­ja­te­lji­ma bakro­res­ci­ma, knji­žev­ni­ci­ma i savjet­ni­ci­ma pisao, a 1689. obja­vio encik­lo­pe­dij­ski kons­tru­ira­nu knji­gu na čak 3532 stra­ni­ce, opre­miv­ši je s 528 bakro­re­za i 24 priloga.

„Od te su knji­ge nama naj­poz­na­ti­je gra­fi­ke istar­skih mjes­ta, kašte­la i utvr­đe­nih gra­do­va, čes­to samos­tal­no repro­du­ci­ra­nih u jav­nos­ti koje nam i danas naj­bo­lje slu­že za rekons­truk­ci­ju neka­daš­njeg izgle­da povi­jes­nih jez­gri“, nagla­sio je dr. Krmac.

Najzanimljivijim sma­tra topo­graf­ski dio, a Valvasor je još tada pri­mi­je­tio i zapi­sao da u Istri ima puno više vina nego vode. „Valvasorova saz­na­nja koris­ti­la su se na raz­nim istra­ži­va­nji­ma, a poda­ci za Istru sada su uje­di­nje­ni na jed­nom mjes­tu“, zaklju­čio je dr. Krmac.

Knjiga uz ori­gi­nal­ni früh­ne­uhoc­h­h­de­ut­s­ch trans­kript sadr­ži i gra­fi­ke s izlož­be te pri­je­vo­de na hrvat­ski, tali­jan­ski i engle­ski jezik. Dr. sc. Marijan Bradanović, redov­ni pro­fe­sor na kate­dri za povi­jest umjet­nos­ti Sveučilišta u Rijeci sma­tra fas­ci­nant­nim da i danas vje­ro­dos­toj­ne Valvasorove gra­fi­ke iz 1689. godi­ne vjer­no poka­zu­ju današ­nje ostat­ke kula i ula­za u poje­di­na istar­ska mjes­ta. „Za sve istra­ži­va­če je sjaj­no što napo­kon ima­ju knji­gu“, zaklju­čio je te se poseb­no zahva­lio autoricama.

Jedna od auto­ri­ca, Sunčica Mustač istak­nu­la je da je Valvasorov bio lite­rar­no nada­ren te da je napi­sao pra­vo knji­žev­no dje­lo u kojem je gra­fi­ka čes­to zamje­nji­va­la tekst.

„Dobili smo pit­ku knji­gu punu deta­lja do sad ne pre­ve­de­nih infor­ma­ci­ja“, rek­la je istak­nuv­ši kako je Valvasor znao je da mu se muko­tr­pan rad neće ispla­ti­ti no ipak je pro­dao svu imo­vi­nu ne bi li ga napisao.

„Bila je to isklju­či­vo lju­bav pre­ma bašti­ni zahva­lju­ju­ći kojoj mi sad ide­mo uta­ba­nim pute­vi­ma“, rek­la je Mustač. Katarina Marić doda­la je da im je 333 godi­ne od izla­ska ori­gi­na­la bilo izu­zet­no važ­no da ovo dje­lo dobi­je zas­lu­že­no mjes­to, iako je bilo vrlo teško pre­va­đa­ti ga. „Valvasor pri­ča suvre­me­nu pri­ču o traj­nim istar­skim vri­jed­nos­ti­ma – vinu, ulju, plod­nom tlu“, kaže Marićte isti­če da, iako je umro rano i u siro­maš­tvu, nije­dan mu put nije bio pre­dug ni napor pretežak.

Kako bi sve proš­lo u skla­du s tra­di­ci­jom pri­po­vi­je­da­nja, govor­ni­ke je pra­ti­la živa glaz­ba iz vre­me­na ori­gi­nal­nog Valvasorovog dje­la. Naime, okup­lje­ni su ima­li pri­li­ku pos­lu­ša­ti con­cer­ti­no Valvasoriano. Izveli su ga Dario Marušić i Marino Kranjac.