Premijera filma „U ime oca – Breda“ u Kinu Valli
B. V.
Premijera dokumentarnog filma „U ime oca – Breda“ u režiji Ines Platikos bit će održana u nedjelju, 5. svibnja u 18 sati, u pulskom Kinu Valli.
Arhitektica Breda Bizjak i njezin pokojni otac, Martin Bizjak slikar, likovni pedagog i kulturni djelatnik središnji su likovi četvrtog nastavka dokumentarnog serijala “U ime oca” redateljice i scenaristice Ines Pletikos. S nekolicinom vizionara Martin Bizjak inicirao je poslijeratnu urbanu transformaciju grada, a njegova kći kao predsjednica Društva arhitekata Istre, aktivistica i autorica nagrađivanih projekata poput Zerostrasse nastavlja njegovim tragom. Pokretačica je najvažnijih inicijativa usmjerenih na revitalizaciju i zaštitu javnih prostora u skladu s najvišim standardima struke – arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture.
Martin Bizjak je utemeljitelj institucija od temeljne važnosti za kulturni život Pule u drugoj polovini Dvadesetog stoljeća. Iz rodnog Hrastnika, rudarskog gradića pored Celja u Savinjskoj dolini kao apsolvent slikarstva 1957. stigao je u Pulu u posjet majci i sestri koje su se ovdje kao supruge rudara liječile od plućne bolesti. Zaslijepljen bjelinom i horizontom, omamljen blagom klimom i novim prijateljstvima odlučio je potražiti posao kao likovni pedagog. OŠ. Moša Pijade njegovo je prvo radno mjesto. Ostalo je povijest. Gdje god i s kim god je bivao i radio, iza sebe je ostavljao nove platforme u novoj civilizaciji sa ljudima koji su ga slijedili i nadograđivali. Kino klub Jelen, MAFAF, Gradska Galerija, Festival Jugoslavenskog filma, keramičarska radionica i arhiv Arheološkog muzeja na Brijunima. Zajedno sa Gorkom Ostojić Cvajner pokreće obnovu INK 1982., a nakon odlaska u mirovinu osniva HDLU Istre i nastavlja tamo gdje je ’57 stao – slika i crta, doslovno do smrti.
Breda Bizjak je trenutno predsjednica Društva arhitekata Istre, grupe intelektualaca i inženjera koji svojim prosvjetiteljskim radom ukazuju na važnost strateškog planiranja i oblikovanja prostora u vremenu u kojem se termini poput “urbanizma” i “javnog prostora” doživljavaju kao direktni napad na eksponente nekontroliranog divljanja neoliberalnog kapitala u politički neotpornim društvima tranzicije. Iz perspektive svoje prakse Breda uspoređuje svoju i poziciju svog oca, mogućnosti svoje i njegove generacije u izgradnji, kako voli reći, “boljeg društva za sve nas”.





