Otvorena izložba Branimira Štivića „Pod korom“ u galeriji Novo
Tekst Boris VINCEK • Fotografije Nastasja MILETIĆ
Samostalna izložba Branimira Štivića naziva „Pod korom“ otvorena je u četvrtak, 12. rujna u pulskoj galeriji Novo. Na otvaranju su govorili voditeljica galerije Marijeta Bradić iz udruge Metamedij i sam autor.
Bradić je zahvalila posjetiteljima koji su došli na otvaranje unatoč lošem vremenu i napomenula da je Štivić svestran umjetnik koji tematski i sadržajno naginje problematiziranju odnosa čovjeka, prirode, okoliša i tehnologije, pa je to provučeno i kroz ovu izložbu.
- Branimir je inače dugogodišnji suradnik udruge Metamedi, a prošle je godine bio pobjednik našeg natječaja za mlade umjetnike Zlatna lubenica sa zvučnom instalacijom „Mijeh“. Ove godine je kao pobjednik natječaja sudjelovao u žiriranju nove Zlatne lubenice. Imao je isto tako i jednu samostalnu izložbu u Novigradu, a za naše prethodne dvije izložbe pružio nam je savjetodavnu i tehničku podršku, kazala je Bradić koja mu je zahvalila na angažmanu i izrazila zadovoljstvo što ima samostalnu izložbu u galeriji Novo.
Štivić je kazao da je ova izložba bazirana na tragovima koje je pronalazio u prirodi koji izgledaju kao da su rezbareni u drvetu, što mu je bilo interesantno i začudno.
- Tijekom godina sam skupljao artefakte koje sam pronašao u šumi i krenuo istraživati šta bi to moglo biti. Kasnije sam otkrio da su to podkornjaci – parazitski kukci koji žive ispod kore drveta i koji jedu drvni materijal. Tako se hrane, a ispod kore se i razmnožavaju pa zapravo njihove ličinke jedu koru i ostavljaju iza sebe male kanale. Oni su u prirodi dio ciklusa razgradnje drveća i drvenog materijala. Na svojim leđima nose saprofitske gljive koje razlože stablo i tako zatvore taj ciklus od zdravog drva do rahlog tla, kazao je Štivić.
On je dodao da je taj ciklus uznemirio čovjek koji je promijenio klimu: zatopljenje i toplije zime doveli su do povećanja broja podkornjaka i njihovog prekomjernog širenja, što je rezultiralo prekomjernim izjedanjem zdravih stabala.
- Neka istraživanja pokazuju da smog utječe na to jer stabla komuniciraju putem kemijskih signala, a onečišćenje zraka ju ometa. Crnogorica – bor i jela – ima i ulja i druge razne spojeve s kojima komunicira među jedinkama i daje signale da je jedno stablo napadnuto i da se druga stabla pripreme tako da počnu lučiti smolu ili proizvoditi određene vrste spojeva u sebi s kojima će se zaštiti od takvih nametnika. Proces mog rada išao je od toga da sam paralelno pronalazio u šumi te tragove, fotografirao ih i gradio stroj s kojim bi mogao urezati te tragove u drvene, aluminijske ili mjedene ploče. Htio sam na taj način sačuvati tragove u raspadanju, taj asemički rukopis, tipografiju ili hijeroglife koje sam pronašao, pojasnio je Štivić.
„Pod korom“ je umjetničko-istraživački projekt parazitskih kukaca iz porodice potkornjaka (lat. Ipidae) i strojne reprodukcije artefakata pronađenih u šumama diljem Hrvatske, posebice na području Gorskog Kotara, Like i hrvatskih otočja. Hranjenjem drvnim materijalom i korom stabala paraziti ostavljaju trag nalik na tipografske elemente koje autor oblikuje u vrstu asemičkog rukopisa. Izgradnjom stroja za glodanje te graviranje drveta i metala autor urezuje grafike nastale digitalizacijom pronađenih kora u suvremene industrijske drvene pločaste materijale poput šperploče, melamina i furnira. Strojnim urezivanjem u drvni materijal i meke metale produljuje se trajnost tragova propadanja takvih artefakata u prirodi, a kompozicija koja nastaje preslagivanjem i uzorkovanjem reljefnih oblika podsjeća na davno izgubljeni rukopis. Glavna ideja ovog rada je proizvesti računalne modele iz prirodnih uzoraka izgriženog drveta koji će se nakon obrade ponovno reproducirati i materijalizirati te tako zatvoriti cikličnu akciju kroz krug priroda-čovjek-tehnologija u okviru suvremenog umjetničkog konteksta“, navodi se u opisu postava.
Branimir Štivić (1991., Cerić) diplomirao je Nove medije na ALU u Zagrebu i Informacijsko i programsko inženjerstvo na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Bavi se računalnim programiranjem od 2002. godine, a posljednjih 5 godina aktivno radi kao nezavisni profesionalac programskog inženjerstva u kulturnim i kreativnim industrijama. Do sada je sudjelovao na preko 40 projekata kao stručni suradnik i umjetnik. Bavio se dizajnom zvuka, terenskim snimanjem zvuka, video sintezom, programiranjem interaktivnih instalacija, programiranjem senzora, upotrebom tehnologije umjetne inteligencije/strojnog učenja, robotikom, uradi-sam-kulturom itd. U svojem umjetničkom radu bavi se zvučnim i svjetlosnim instalacijama, a/v performansom, živim filmom, expanded-cinema performansom, programiranom umjetnošću, umjetnom inteligencijom i zvukom za suvremeni ples. Pretežito počinje od zvuka, a tehnologiju i programski kod u recentnim radovima koristi kao glavni medij za multidisciplinarni pristup u istraživanju medijalnosti zraka, disanja, vjetra, pneumatike, tla, LED tehnologije, fizikalnošću piksela, izgubljenih materijala (engl. lost footage), neuralne sinteze, animizma, vitalnosti objekata i materije u doba tehnosfere i antropocena. Član je umjetničkog kolektiva ARBAJT koji propituje teme povezanosti između umjetnosti i rada. Surađivao je s DB Indoš: Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, u performansu “I:O:” i “Kužni Ifrit”, te izlagao na grupnim i samostalnim izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, GMK, artKit Kibla, Atelijeri Žitnjak, Lazareti, Šira, Prozori, Laubi, Pogonu jedinstva, Kazamatu, NMG@Praktika i Galeriji SC. Dobitnik je umjetničke nagrade Zlatna Lubenica 7.0 2023. godine u Puli.
Produkcija rada je financirana sredstvima Ministarstva Kulture u okviru natječaja “Javni poziv za poticanje stvaralaštva vizualnih umjetnika u 2023. godini (A2. Realizacija novih radova).








































