Otvorena izložba Branimira Štivića „Pod korom“ u galeriji Novo

Tekst Boris VINCEK • Fotografije Nastasja MILETIĆ

13.09.2024.

Samostalna izlož­ba Branimira Štivića nazi­va „Pod korom“ otvo­re­na je u čet­vr­tak, 12. ruj­na u pul­skoj gale­ri­ji Novo. Na otva­ra­nju su govo­ri­li vodi­te­lji­ca gale­ri­je Marijeta Bradić iz udru­ge Metamedij i sam autor.

Bradić je zahva­li­la posje­ti­te­lji­ma koji su doš­li na otva­ra­nje una­toč lošem vre­me­nu i napo­me­nu­la da je Štivić sves­tran umjet­nik koji temat­ski i sadr­žaj­no nagi­nje pro­ble­ma­ti­zi­ra­nju odno­sa čovje­ka, pri­ro­de, oko­li­ša i teh­no­lo­gi­je, pa je to pro­vu­če­no i kroz ovu izložbu.

- Branimir je ina­če dugo­go­diš­nji surad­nik udru­ge Metamedi, a proš­le je godi­ne bio pobjed­nik našeg natje­ča­ja za mla­de umjet­ni­ke Zlatna lube­ni­ca sa zvuč­nom ins­ta­la­ci­jom „Mijeh“. Ove godi­ne je kao pobjed­nik natje­ča­ja sudje­lo­vao u žiri­ra­nju nove Zlatne lube­ni­ce. Imao je isto tako i jed­nu samos­tal­nu izlož­bu u Novigradu, a za naše pret­hod­ne dvi­je izlož­be pru­žio nam je savje­to­dav­nu i teh­nič­ku podr­šku, kaza­la je Bradić koja mu je zahva­li­la na anga­žma­nu i izra­zi­la zado­volj­stvo što ima samos­tal­nu izlož­bu u gale­ri­ji Novo.

Štivić je kazao da je ova izlož­ba bazi­ra­na na tra­go­vi­ma koje je pro­na­la­zio u pri­ro­di koji izgle­da­ju kao da su rez­ba­re­ni u drve­tu, što mu je bilo inte­re­sant­no i začudno.

- Tijekom godi­na sam skup­ljao arte­fak­te koje sam pro­na­šao u šumi i kre­nuo istra­ži­va­ti šta bi to moglo biti. Kasnije sam otkrio da su to pod­kor­nja­ci – para­zit­ski kuk­ci koji žive ispod kore drve­ta i koji jedu drv­ni mate­ri­jal. Tako se hra­ne, a ispod kore se i raz­m­no­ža­va­ju pa zapra­vo nji­ho­ve ličin­ke jedu koru i ostav­lja­ju iza sebe male kana­le. Oni su u pri­ro­di dio cik­lu­sa raz­grad­nje drve­ća i drve­nog mate­ri­ja­la. Na svo­jim leđi­ma nose sapro­fit­ske glji­ve koje raz­lo­že sta­blo i tako zatvo­re taj cik­lus od zdra­vog drva do rahlog tla, kazao je Štivić.

On je dodao da je taj cik­lus uzne­mi­rio čovjek koji je pro­mi­je­nio kli­mu: zatop­lje­nje i topli­je zime dove­li su do pove­ća­nja bro­ja pod­kor­nja­ka i nji­ho­vog  pre­ko­mjer­nog šire­nja, što je rezul­ti­ra­lo pre­ko­mjer­nim izje­da­njem zdra­vih stabala.

- Neka istra­ži­va­nja poka­zu­ju da smog utje­če na to jer sta­bla komu­ni­ci­ra­ju putem kemij­skih sig­na­la, a one­čiš­će­nje zra­ka ju ome­ta. Crnogorica – bor i jela – ima i ulja i dru­ge raz­ne spo­je­ve s koji­ma komu­ni­ci­ra među jedin­ka­ma i daje sig­na­le da je jed­no sta­blo napad­nu­to i da se dru­ga sta­bla pri­pre­me tako da poč­nu luči­ti smo­lu ili pro­izvo­di­ti odre­đe­ne vrste spo­je­va u sebi s koji­ma će se zašti­ti od tak­vih namet­ni­ka. Proces mog rada išao je od toga da sam para­lel­no pro­na­la­zio u šumi te tra­go­ve, foto­gra­fi­rao ih i gra­dio stroj s kojim bi mogao ure­za­ti te tra­go­ve u drve­ne, alu­mi­nij­ske ili mje­de­ne plo­če. Htio sam na taj način saču­va­ti tra­go­ve u ras­pa­da­nju, taj ase­mič­ki ruko­pis, tipo­gra­fi­ju ili hije­ro­gli­fe koje sam pro­na­šao, pojas­nio je Štivić.

„Pod korom“ je umjet­nič­ko-istra­ži­vač­ki pro­jekt para­zit­skih kuka­ca iz poro­di­ce pot­kor­nja­ka (lat. Ipidae) i stroj­ne repro­duk­ci­je arte­fa­ka­ta pro­na­đe­nih u šuma­ma diljem Hrvatske, pose­bi­ce na podru­čju Gorskog Kotara, Like i hrvat­skih oto­čja. Hranjenjem drv­nim mate­ri­ja­lom i korom sta­ba­la para­zi­ti ostav­lja­ju trag nalik na tipo­graf­ske ele­men­te koje autor obli­ku­je u vrstu ase­mič­kog ruko­pi­sa. Izgradnjom stro­ja za glo­da­nje te gra­vi­ra­nje drve­ta i meta­la autor ure­zu­je gra­fi­ke nas­ta­le digi­ta­li­za­ci­jom pro­na­đe­nih kora u suvre­me­ne indus­trij­ske drve­ne plo­čas­te mate­ri­ja­le poput šper­plo­če, mela­mi­na i fur­ni­ra. Strojnim ure­zi­va­njem u drv­ni mate­ri­jal i meke meta­le pro­du­lju­je se traj­nost tra­go­va pro­pa­da­nja tak­vih arte­fa­ka­ta u pri­ro­di, a kom­po­zi­ci­ja koja nas­ta­je pres­la­gi­va­njem i uzor­ko­va­njem reljef­nih obli­ka pod­sje­ća na dav­no izgub­lje­ni ruko­pis. Glavna ide­ja ovog rada je pro­izves­ti raču­nal­ne mode­le iz pri­rod­nih uzo­ra­ka izgri­že­nog drve­ta koji će se nakon obra­de ponov­no repro­du­ci­ra­ti i mate­ri­ja­li­zi­ra­ti te tako zatvo­ri­ti cik­lič­nu akci­ju kroz krug pri­ro­da-čovjek-teh­no­lo­gi­ja u okvi­ru suvre­me­nog umjet­nič­kog kon­tek­s­ta“, navo­di se u opi­su postava.

Branimir Štivić (1991., Cerić) diplo­mi­rao je Nove medi­je na ALU u Zagrebu i Informacijsko i pro­gram­sko inže­njer­stvo na Fakultetu orga­ni­za­ci­je i infor­ma­ti­ke u Varaždinu. Bavi se raču­nal­nim pro­gra­mi­ra­njem od 2002. godi­ne, a pos­ljed­njih 5 godi­na aktiv­no radi kao neza­vis­ni pro­fe­si­ona­lac pro­gram­skog inže­njer­stva u kul­tur­nim i kre­ativ­nim indus­tri­ja­ma. Do sada je sudje­lo­vao na pre­ko 40 pro­je­ka­ta kao struč­ni surad­nik i umjet­nik. Bavio se dizaj­nom zvu­ka, teren­skim sni­ma­njem zvu­ka, video sin­te­zom, pro­gra­mi­ra­njem inte­rak­tiv­nih ins­ta­la­ci­ja, pro­gra­mi­ra­njem sen­zo­ra, upo­tre­bom teh­no­lo­gi­je umjet­ne inteligencije/strojnog uče­nja, robo­ti­kom, ura­di-sam-kul­tu­rom itd. U svo­jem umjet­nič­kom radu bavi se zvuč­nim i svje­tlos­nim ins­ta­la­ci­ja­ma, a/v per­for­man­som, živim fil­mom, expan­ded-cine­ma per­for­man­som, pro­gra­mi­ra­nom umjet­noš­ću, umjet­nom inte­li­gen­ci­jom i zvu­kom za suvre­me­ni ples. Pretežito poči­nje od zvu­ka, a teh­no­lo­gi­ju i pro­gram­ski kod u recent­nim rado­vi­ma koris­ti kao glav­ni medij za mul­ti­dis­ci­pli­nar­ni pris­tup u istra­ži­va­nju medi­jal­nos­ti zra­ka, disa­nja, vje­tra, pne­uma­ti­ke, tla, LED teh­no­lo­gi­je, fizi­kal­noš­ću pik­se­la, izgub­lje­nih mate­ri­ja­la (engl. lost foota­ge), neural­ne sin­te­ze, ani­miz­ma, vital­nos­ti obje­ka­ta i mate­ri­je u doba teh­no­sfe­re i antro­po­ce­na. Član je umjet­nič­kog kolek­ti­va ARBAJT koji pro­pi­tu­je teme pove­za­nos­ti izme­đu umjet­nos­ti i rada. Surađivao je s DB Indoš: Kuća eks­trem­nog muzič­kog kaza­li­šta, u per­for­man­su “I:O:” i “Kužni Ifrit”, te izla­gao na grup­nim i samos­tal­nim izlož­ba­ma u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Zagreb, GMK, artKit Kibla, Atelijeri Žitnjak, Lazareti, Šira, Prozori, Laubi, Pogonu jedins­tva, Kazamatu, NMG@Praktika i Galeriji SC. Dobitnik je umjet­nič­ke nagra­de Zlatna Lubenica 7.0 2023. godi­ne u Puli.

Produkcija rada je finan­ci­ra­na sred­stvi­ma Ministarstva Kulture u okvi­ru natje­ča­ja “Javni poziv za poti­ca­nje stva­ra­laš­tva vizu­al­nih umjet­ni­ka u 2023. godi­ni (A2. Realizacija novih radova).